Rijeka – Anton Vrlić: Stakleni gradovi

Rad sa staklom i njegovo korištenje u suvremenom kiparstvu bilježi posljednjih desetljeća, kako na svjetskoj razini tako i kod nas, velik zamah. Brojni umjetnici posežu za njegovim jedinstvenim kvalitetama te uz tradicionalne staklarske tehnike puhanja i lijevanja pronalaze i svoje osobne pristupe za rad u njemu i s njime. Među onima koji su mu odlučili posvetiti svoju trajnu umjetničku pažnju i koji su u njemu prepoznali medij pogodan za osobno likovno izražavanje izdvaja se svojim osebujnim pristupom Anton Vrlić, umjetnik koji se njime intenzivno bavi posljednjih dvadesetak godina, eksperimentirajući pritom ne samo s njegovim oblikovnim, nego i tehničkim mogućnostima. Put koji je pritom prešao, ne napuštajući nikada slikarstvo kao svoju prvobitnu vokaciju, a koji je vodio od vitraja do slobodnih kiparskih formi, u središtu zanimanja imao je uvijek uz propitivanje forme i ispitivanje djelovanja svjetla… Igra svjetla koju svojom transparentnošću omogućuju stakleni oblici, a koja nas svakodnevno okružuje, nadahnula je Vrlića za stvaranje ciklusa Staklenih gradova, radova koji su nastali u posljednje dvije godine.

Tri ‘staklena grada’ prostorno su odvojene složene kiparske kompozicije sastavljene od staklenih elemenata, postavljenih na zasebne transparentne plohe djelomice prekrivene kvarcnim pijeskom, koje su odozdo osvijetljene svjetlom različitih boja što ih u tonskim gradacijama boji, osvjetljava i prosvjetljava. Tako nastali Zeleni, Plavonarančasto-žuti i Žuto-crveno-zeleni grad načinjeni su od uglavnom uspravljenih staklenih kvadara raznih dimenzija, čije semantičke odrednice odmah razaznajemo i prepoznajemo kao simbole suvremene arhitekture.

Neovisno o tome radi li se o elementima od punog lijevanog stakla ili o onima koji nastaju kao rezultat kombinirane tehnike hladne obrade stakla, vođene prema konstruktivističkim načelima, bogatstvo nutrine poziva na pogled u unutrašnjost, ona postaje mjesto akumulirane svjetlosti. Svakom našom i najmanjom kretnjom cjelokupan izgled se mijenja, nema stalne vizure… sve je podložno promjeni. Obojena svjetlost ‘oslikava’, povezuje, dinamizira…

Stakleni gradovi plijene našu pažnju svojom rafiniranošću i odmjerenošću i pozivaju naše misli da ih nastane. Ništa u njima nije suvišno ni nepotrebno. Oni su primjer realizacije domišljene ideje, vođene i podređene jednostavnosti, primjer usklađenosti forme i materijala. Stoga nije čudno da kao što postoje realni gradovi u kojima želimo živjeti i posjećivati ih, gradovi Antona Vrlića pozivaju na opetovano promatranje i sagledavanje.

Vesna Mažuran Subotić

Anton Vrlić je rođen 1957. godine u Splitu. Osnovnu i srednju školu polazio je u Sinju. Nakon gimnazije 1977. godine upisao se na ALU u Zagrebu, gdje je diplomirao slikarstvo u klasi prof. Raoula Goldonija 1982. godine. Od završetka studija do danas kontinuirano se bavi slikarstvom, povremeno grafikom, a posljednjih petnaestak godina istražuje medij stakla. Od 2007. godine zaposlen je na APU u Rijeci, gdje do danas kao docent predaje slikarstvo na odsjeku primijenjenih umjetnosti. Od 2003. godine vanjski je suradnik na ALU u Zagrebu, gdje vodi kolegij Tehnike i umjetnost stakla. Dosad je za svoj rad više puta nagrađivan, a izlagao je na pedesetak samostalnih i više od stotinu grupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Godine 2009. izišla mu je monografija autora Borivoja Popovčaka, u izdanju Knjigre i NSK iz Zagreba. Živi i radi u Zagrebu i Rijeci.

mail: anton.vrlic@zg.t-com.hr
web: www.antonvrlic.com

Akademija-Art.hr
13.12.2010.