Ria Trdin, asistentica na Odsjeku za kazališnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku, predstavila se sa dvadesetak uradaka crteža-ilustracija izrađenih akrilom na papiru te tušem, olovkom i kombinacijom tehnika.
Radovi u naravi su na granici crtež – ilustracija, budući da autorica likovnim djelom "objašnjava ? interpretira" drugo umjetničko djelo ? poeziju. Izloženi radovi nikako nisu iluminacija, jer se djela mogu odvojeno promatrati od pjesničke prezentacije. Ovakvim varijacijama na temu likovnost u poeziji bavili su se mnogi domaći autori (Trepše, Prica, Atač, Šohaj, Murtić i mnogi drugi).
U izloženim djelima prikazana su različita stanja svijesti i raspoloženja pjesnika. Radovi su realizirani prigodničarski uz tekstove velikog barda pjesništva Dobriše Cesarića. Autorica je snažno i asocijativno islikala većinu plohe, a kombinacijom grafizama, znakom, crtom, mrljom (gestom) postiže senzibilan umjetnički doživljaj poezije koji indicira različita raspoloženja i stanja duha, od apatije i melankolije, elegije sve do stanja euforije i umjetničke egzaltacije.
Ovakva likovna realizacija potpuno je komplementarna poetskom sadržaju, a crno-bijele varijacije i tonska skala sublimiraju ritam u kombinaciji crte i geste. Poput Nives Kavurić Kurtović koketira s nadrealnošću i fanazmagorijom. Nemiran rukopis sugerira poetiku ljudske usamljenosti i tjeskobe čiji je spas i utočište umjetničko promišljanje i realizacija. Autorica implicira enformel ali samo u dijelu kompozicijskog sklopa poput tašista, no krutom i surovom crtom ? konturom slika zatvorenije mistične oblike (ruke, prsti, dijelovi lica, ljudskog znakovlja).
Kompozicija je sugestivna, likovi groteskni, a ovom prigodom lik pjesnika doživljava različite varijacije kako u raspoloženju tako i u likovnoj razradi.
Poput Atača njen rukopis je nemiran i dominantno ekspresionistički, ali je intoniran lirski i relativno je suzdržan. Radovi su u svojoj naravi postavljeni između crteža i ilustracije, a mogu se svesti pod zajednički nazivnik crtež koji je kombiniran i s drugim elementima likovnosti. Ovakav sraz navedenih elemenata postavljenih kreativno zapravo nam govori o autoričinim raspoloženjima i duhovnim stanjima koja su u poeziji Cesarića pronašla nadahnuće za realizaciju zadatosti, a opet kreativnu realizaciju.
Autorica će, čini se, u budućnosti trebati više kondonzirati rukopis i rafiniranije uskladiti elemente likovnosti poput svojih afirmiranijih suvremenika. Nema sumnje poezija, pjesma, glazba, ples, pokret, lutke, maska, mediji su koji slikarica relativno vješto transponira u likovni govor.Prigode poput ove pravi su izazov gdje slikarica može u svoja djela sublimirati polivalentna umjetnička ostvarenja i drugih autora, drugih umjetničkih ostvarenja, a njezin rukopis može biti kao i sada komplementarna i kvalitetna sastavnica umjetničkih događanja.
prof.dr.sc. Mladen Jurišić
Akademija-Art.hr
15.07.2010.
