Reporter Nedjeljnog i prijatelj fra Šime prvi put otkriva nepoznate detalje

Fra Šimu su, opisuju svećenici koji ga godinama poznaju, vjernici obožavali od najranije mladosti. No, već je na početku svoga službovanja, tvrdi danas, podigao glas protiv privilegija koje su tada u drniškom kraju imali neki istaknuti članovi crkvene zajednice. Zadaća mladih fratara, objašnjava, tada je bila da “ignoriraju diskretne primjedbe dobronamjernih vjernika koji se nisu slagali s novim rasporedom iza sakristije, u kojoj su tada ‘pročišćeni od grijeha’ stolovali uvaženi donatori sumnjive prošlosti koji su bliskost s crkvenim uglednicima kupovali velikim donacijama”. Nimčevi argumenti prilično su nerazumljivi, no dodatna pojašnjenja ne želi dati.

Da se njegov prvi premještaj u svećeničkoj karijeri uistinu događao pod sumnjivim okolnostima, potvrdilo nam je nekoliko dobro upućenih izvora. Iz razloga koje je Nimac dao naslutiti, potvrđuju naši izvori, župu je napustio mistični mladi svećenik i karizmatikfra. Ivan Katić, koji je potom promijenio i svećenički red, a ubrzo nakon njega, iz Oklaja je otišao i fra. Šime Nimac.

Premda je već u Oklaju bio vrlo omiljen među vjernicima, pravu svećeničku popularnost stekao je na svojoj sljedećoj stanici – u Baškoj Vodi.

Činjenica je da je fra Šime Nimac usprkos svim kontroverzama definitivno jedina osoba koja je Hrvatsku posljednjih tjedan na spektakularan način ugurala u sam vrh svjetskih medija. Njegova neovlaštena prodaja crkvenog zemljišta, bijeg s više od milijun eura, potom pronalaženje, privođenje i naposljetku puštanje da se brani sa slobode, pretvorili su se u sapunicu koju je javnost razdragano pratila. Inozemni mediji, poput Der Spiegela, Die Welta, Sterna i Daily Telegraph nazivali su ga “Playboy-pop” i “Robin Hood”. O franjevcu u Armanijevu odijelu čitalo se od JAR-a i Pakistana, do Saudijske Arabije. Svojim je lifestyleom preko noći srušio stoljetne stereotipe o liku tradicionalnog svećenika male katoličke zemlje. Paradoksalno, usprkos svemu što mu se stavlja na teret, fra Šime postiže sve veću popularnost među vjernicima različitih vjeroispovijesti, čak i među zagriženim ateistima. Tako je u inozemstvu prezentiran uz suptilne naslove, povremeno i navijačko tepanje poput epiteta “autohtonog crkvenog branda za 21. stoljeće”. Paralelno je u Hrvatskoj, logično, ubrzo nakon lociranja, priveden u lisicama i posjednut na stolac pred istražitelje.

Izvor: Jutarnji.hr