Kabinet grafike HAZU, A. Hebranga 1, Zagreb
Renata Ladović Meštrović
Usporavanje
od 20. 10. (u 19.00 sati) do 10. 11. 2010.
Renata Ladović Meštrović suzdržanošću u iznošenju svojih namjera i poticaja u grafičkoj instalaciji ciklusa „Usporavanje" lišava nas svake narativne podloge. Štoviše, i naslov ciklusa nema jednoznačnog i jasnog objašnjenja i njiše se u mogućim značenjima odolijevajući sili teži jasnoće. U jednom ga trenutku povezujemo uz postupnost procesa rada na matrici dubokog tiska, a u sljedećem uz kombinatoriku otiskivanja znakova s polja šest matrica, koje u procesu preslojavanja, ponavljanja i zadržavanja generiraju beskonačne kombinacije te usporavaju odnosno onemogućavaju zaključivanje ciklusa. Je li Usporavanje volja koncentracije i saturiranja krajnjih mogućnsti znakovlja i tehnike ili je Usporavanje nužnost koju nameće sam proces? Vjerojatno i jedno i drugo ali ne i jedino.
No, svakako je riječ o autografiji čiji je sadržaj usredotočen na proces koji isključuje iz svijeta raznolikog i fragmentiranog, stvarajući u suženom odabiru znakova i oblika nenamjeravane ali u svijetu slika neizbježne semantičke viškove čitanja. U razbujalom svijetu viška ne možemo više biti suprematisti jer se znakovi u povezivanjima, sličnostima i razlikovanjima prepleću na svim razinama, onim morfološkim i strukturalnim te onima asocijativnih potresa koje dugujemo pamćenjima svih vrsta, jer više nema praznoga i po svojoj praznini dovoljnog znaka.
Ono što možemo kazati sasvim izvjesno jest da krug – kao lik, kao točka – opisan cirklom na prvoj matrici Renata odabire kao apsolut prema njegovoj samodovoljnosti i mogućnostima no, ne i po njegovoj sveobuhvatnoj simboličkoj vrijednosti potom i mimetičkim analogijama koje nadolaze kasnije. Crvena boja je anticipirana i postavlja se Renati kao jedini mogući izbor. Kao sangvina i pigment željeznog oksida koji je i boja krvi i senzorni antinom konceptualnoj crno-bijelog grafičkoj paradigmi. Crvena je prvo intuitivna kao senzorni signal, kao zaustavljanje, skupljanje i razlijevanje energije, ekspanzija i prokreacija, kao čisto i zamućeno, kao dominanta i zaostatak, kao zvuk i svi zvukovi – a u pulsaciji svoje naturalističke naravi i svoje zazorne topline, vreline, izlijevanja – ona je nepovratni raskid s djevičanstvom i "prlja" bijelu koja je svjetlo. Crvena je kao crna ili kao noć. U savršenstvo i samodovoljnost kruga koji je prvo ideja i koncept, a potom ostalo ili sve, Renata useljava šum anamorfne geste. S nove matrice, kao uljeze nesvjesnog kaotičnog i bezmorfnog, otiskuje zapleteno končasto živčevlje crtaće mehaničke igračke i svoje vlastite pupoljaste linijske tvorbe koje nisu više od šaranja.
Margarita Sveštarov Šimat
Akademija-Art.hr
18.10.2010.
