Recenzija biskupa mons.dr. Valentina Pozaića za roman “Burik”

Dok zahvaljujem na pozivu i počasti  da progovorim pari riječi o ovom dvostrukom ostvarenju, na hrvatskom jeziku, i na prijevodu na talijanski, prije svega želim istaknuti da me ‘Udruga Dr. Ante Starčević-Tovarnik’, i njezin predsjednik Antun Ivanković, danas ovdje nazočan, redovito izvješćuju o svojim pothvatima i ostvarenjima, općenito, i posebno kad je riječ o svijetlom liku njihova župnika, vlč. Ivana Burika, barbarski umorenog, u počecima jugo-četničke agresije na domovinu Hrvatsku.

I ovom prilikom želim zahvaliti na toj pažnji i dobroti. Zašto? Dobra djela treba da budu obznanjena: time ispunjavamo našu obvezu prema prošlosti, prema onima koji su nas zadužili svojom osobnom, ili društvenom, poviješću. Time također polažemo sigurno kamenje na putu u bolju budućnost, utvrđujemo nadu za bolju budućnost. 

Papa Benedikt XVI. ističe lik Djevice Marije kao vrhunsku ‘Zvijezdu nade’ na nebu našega putovanja prema cilju – u katoličkoj tradiciji dobro poznati naziv: ‘Stella maris’. Sveti Otac istovremeno ističe: ‘Život je poput nekog putovanja morem povijesti, često mračnim i uzburkanim, putovanja na kojem otkrivamo zvijezde koje nam pokazuju put kojim nam valja ići. Prave zvijezde u našem životu su osobe koje su znale živjeti ispravno. One su svjetla nade’ (Spe slavi – U nadi spašeni, 2007, 49).

Tko su takve osobe? Gdje i kako ih možemo otkriti? Jedan od vrijednih pothvata, i ostvarenja, koje ukazuju na takve osobe-zvijezde, danas je pred nama: roman Nevenke Nekić – na hrvatskom i na talijanskom jeziku. Zavrjeđuje posebnu pohvalu. To nas je dvostruko vrijedno djelo danas ovdje i okupilo. 

Ispod fotografije lika o kojem govori roman, stoji jednostavan, suhoparan a sadržajem bogat natpis: ‘Vlč. Ivan Burik – 1928.-1991.  – Mučenik Srijema’.

Mučenici: to su oni Božji ljudi, muževi žene, mladi i djeca, koji su pogubljeni ‘in odium fidei’ – iz mržnje na vjeru, u što mogu biti uključeni i neki drugi motivi, kao u ovom slučaju: nacionalni, hrvatski. Mučenici su uvijek bili i ostali ures i ponos Crkve.

Mučenici su trpjeli zlo i nasilje, ali nisu na taj način uzvraćali. Izdigli su se iznad trenutačno važećih i popularnih nehumanih i barbarskih metoda, puteva i ciljeva.

Ljepota istine i pravde, dostojanstva i prava, ne smije biti zatamnjena. Tek onda kad ljepota istine i pravde nepomućena sja, predstavlja novost, otvara vrata u budućnost istine u ljubavi u svim srcima, za sve ljude pojedince, obitelji i narode. 

Mučenici u Srijemu nisu novost. Poznati su Srijemski mučenici iz rimskih vremena progona, iz 3. stoljeća. Sada se njima pridružiše novi mučenici, iz ovih naših vremena, iz 20. stoljeća, među kojima i vlč. Ivan Burik, župnik tovarnički.

Na prošlu, drugu nedjelju korizme bili su nam stavljeni pred oči likovi koji su uzašli na goru Preobraženja, i drukčiji se vratili u redoviti život. U vremenu i okolini opće zbrke i strke, žurbe i jurnjave, buke i galame, raznih ponuda i podvala, valja znati povući se u svoju osamu, uzići na svoju goru sabranosti, tišine, razmišljanja.

To je program preobrazbe svakoga čovjeka, napose vjernika. Na gori Preobraženja rađaju se ljudi: velikani duha i dobrote. Tu se prepoznaje duboka čežnja ljudskog srca za onim što je istinito, plemenito, uzvišeno, dostojno čovjeka stvorenoga na sliku Božju?!

Svaka obitelj, svako mjesto, i grad i narod, čeznu za takvim osobama, i kad ih susretnu, ponosni su na te osobnosti iz kojih izbija veličina duha, dobrote i dostojanstva. I mi smo danas ponosni na knjigu, na dvije knjige, koje govore o takvoj osobi.

U povijesti Katoličke Crkve u hrvatskom narodu nisu nedostajali likovi s gore Preobraženja – posvjedočeni u svakodnevnome životu. Nažalost, mnogi nisu zabilježeni. I otišli su u ‘tihu lijuć se rijeku Vječnosti’, kako bi rekao pjesnik-svećenik Izidor Poljak (Planite bijeli ognjevi duše, 1916).

Potrebni su i oni drugi s Gore Preobraženja: oni bistra uma i žarka srca, i obdarena pera, oni koji vide, prepoznaju, zapišu – i budućim naraštajima prenesu raskoš bogatstva duha i ljepote duše hrvatske.

Autorica ovog djela nije nepoznata. Nadahnuća ima. Hrabrosti ima. Marljivosti ima. Upornosti ima. Hrvatske vjere ima. Katoličke vjere ima. Zahvaljujući marljivom peru, pred nama izrasta majstorski oslikan sjajan lik mučenika Ivana Burika. I ne manje, pred nama izrasta i lik same spisateljice Nevenke Nekić. U uvodnim riječima čitamo:

‘(A) svako pisanje je traganje i za samim sobom. Ono je i dijalog sa samoćom, ljepotom i prošlošću goleme ravnice kroz koju spisatelj prolazi poput hodočasnika da bi susreo paorsku raskoš života i mitova, sjetu, mirnu modrinu neba i zlatna polja koja se usele u ambare i srce romara’ (10).

Da, Tovarnik postaje svetište, hodočasničko mjesto, cilj brojnih romara-hodočasnika. Tome svetom obilježju Tovarnika doprinijela je, i doprinosi, ova draga knjiga na hrvatskom jeziku, i vrijedna zamisao i vješto ostvarenje prijevoda na talijanski jezik. I kad sutra Tovarnik postane sveto mjesto hodočašća tamo će negdje u svetištu biti ubilježeno i ime: Nevenka Nekić.

Neka budu blagoslovljeni svi koji se uključe u tu svetu povorku romara: i Udruga i Spisateljica, i čitatelji i širitelji upoznavanja mučeničkog lika svećenika Ivana Burika, i njihova Tovarnika, i cijeloga onog mučeničkog kraja Lijepe naše domovine!

Hvala na pozornosti!

Zagreb,

Mons. Dr. Valentin Pozaić

Akademija-Art