Razgovor s povodom: Stjepan Sučić, potpredsjednik MH

Tema za razgovor s potpredsjednikom Matice hrvatske Stjepanom Sučićem koji ima bezbroj razloga da nam kaže svu angažiranost u MH, obilježavanje  170-e. obljetnice Matice Hrvatske, ali su najčešće vezane uz ogranke, jer je on i tajnik za ogranke te skrbi o njima vrlo predano, s ogromnom energijom, znajem i marom, ali i – kritički. Sve u dobroj vjeri da ogranci budu još veća matičina snaga. Kako to postići, zanimalo nas je da nam kaže matičar i proljećar kojemu ja MH način života, cjeloživotni izazov i izbor, a naravno da smo naglasak u razgovoru stavili na ogranak MH u Zadru.

– Zadar i Matica hrvatska, da tako kažem, vole se javno. To su neke veze neraskidive, to je snaga pisane riječi, snaga baštine i prošlosti, snaga sadašnjega trenutka i promišljanja ljudske snage uma i moći spoznaje?Ipak, kad se sve zbroji knjige su najveća snaga zadarskoga Ogranka, zar ne?

– Hrvatski narodni preporod u 19. stoljeću obuhvatio je sve Hrvate i sve hrvatske zemlje. Osobito su gradovi vrlo intenzivno davali priloge i poticaje tome preporodu i snagom svojih ustanova i kulturnih tradicija na njega bitno utjecali i živjeli s najboljim kulturnim i književnim ostvarenjima toga doba. Prva knjiga Matice hrvatske, Gundulićev Osman, objavljen u Zagrebu 1844., u Zadru je u Zori dalmatinskoj dočekana s radošću. Prvaci Matice i Hrvatskog narodnog preporoda u svojim su književnim djelima slikali povijesne i putopisne zapise i crtice, donosili dragocjene podatke i opažanja o knjigama i ljudima, o crkvama i arhivima, školama i političkim ustanovama, o lukama, prometu, putnicima, o zemlji i o moru. U 19. stoljeću sav je Zadar bio prožet knjigama Matice hrvatske. Iz toga grada izvještaji Matice hrvatske bilježe ugledna imena kulturnoga i društvenoga života. U Zadru je bilo i sjedište Matice dalmatinske koja je 1912. objavila s Maticom hrvatskom znamenitu Nazorovu knjigu Hrvatski kraljevi. Do 1918. Zadar je bio drugi grad po broju hrvatskih tiskanih knjiga. Nakon talijanske okupacije hrvatske su kulturne ustanove sustavno uništavane, a hrvatskim knjigama više nije bilo traga. 1920. tiskani su Kazneni zakonik i Zakonik kaznenog postupka za kraljevinu Italiju. Razumljivo je da je Matica hrvatska, slaveći svoju 110. obljetnicu 1952. godine u svoj program stavila i osnivanje pododbora. Pododbor Matice hrvatske u Zadru osnovan 1955. bitno je pridonio kulturnom, umjetničkom i znanstvenom životu grada koji je s najvećim naporima obnavljao sve ono što grad čini gradom, a što je tako strašno bilo razoreno, poharano i uništeno. Zadarski pododbor na najbolji je način pridonosio životu Matice hrvatske i prožimao književnu publiku i umjetničko stvaranje. Matica hrvatska objavila je 1964. enciklopedijski zbornik Zadar. Uredio ga je Jakša Ravlić. Četrdesetak autora sustavno je obradilo geografske, etnološke, ekonomske, povijesne i kulturne teme i stvorilo sjajan temelj za daljnja proučavanja i istraživanja. Sličan zbornik Matica je objavila i o Rijeci. Stotine i stotine Matičinih naslova šezdesetih i sedamdesetih godina tiskano je u desecima tisuća primjeraka. Te su knjige značile vjerodostojnost, temeljitost i izvrsnost hrvatskog kulturnog programa. Bile su rado čitane, komentirane, prikazivane i kritički ocjenjivane. Matičini časopisi pisali su o najvaažnijim kulturnim i društvenim temama. Poticali na studiranje naših gospodarskih, društvenih, kulturnih i političkih prilika.

Zadar je podnio teška iskušenja u progonu Matice hrvatske nakon poznatih komunističkih osuda Hrvatskoga proljeća i njegovih prvaka, ali je isto tako s velikim žarom i promišljenošću obnovio Ogranak kad je za to došlo vrijeme. Obnovljeni Ogranak ima odličan časopis Zadarska smotra, a objavio je i cijelu biblioteku knjiga: od dragocjenog faksimila Časoslova opatice Čike s popratnom studijom Marijana Grgića do Zadarskog statuta iz 1563. i najnovijeg djela Zadar za austrijske uprave. Već je postalo tradicijom da knjige zadarskog Ogranka dobivaju priznanja i povelje. Nagrade Ivan Kukuljević Sakcinski dobile su knjige Časoslov opatice Čike i Zadarski statut, a ove je godine tu nagradu Ogranaki dobio za knjigu Zadar za austrijske uprave kojoj je glavni urednik Šime Batović, a Zlatnu povelju za knjigu Ist i Škarda (glavni urednik Josip Faričić). Pred svima nama je zadaća da neprekidno čitamo, proučavamo i istražujemo tu golemu literaturu, sve ono što je objavio zadarski Ogranak i sve ono što je u Središnjici i drugim ograncima stvoreno u ovako teškim vremenima. Knjige su nam bile prijeko potrebne za život naše kulture, naših ustanova, osobito škola i sveučilišta. One su naša obrana i naša kulturna legitimacija. One su presudne za život jezika, književnosti, za budućnost naroda. U Zadru se to izvrsno razumije, a posebno je vrijedno što zadarski Ogranak ima kulturni i prosvjetni program za prostor cijele Županije. Sustavno objavljuje knjige o otocima i o moru, istražuje i dokumentira jezik, objavljuje rječnike mjesnih govora.

– Raznovrsnost djelovanja ogranaka u gradovima i krajevima vrlo je izražena Međutim, ono što ogranke spaja jest praćenje djelovanja najboljih u vlastitim sredinama i davanje mogućnosti talentiranim ljudima da se izraze.Ogranci organiziraju različite skupove i priredbe, ali vi uvijek kažete kako se može i bolje…

– Svaki ogranak nastoji ono najbolje iz cjeline Matice hrvatske i njezina djelovanja donijeti u svoj grad ili selo. Odmah je jasno da su ta djelovanja različita i da nastoje biti primjerena mogućnostima i potrebama vlastite sredine. Tako su se i oblikovali različiti programi. Sveučilišni gradovi imaju ogranke koji se u velikoj mjeri bave znanstvenom, povijesnom, književnom i povijesno-umjetničkom tematikom. U pravilu imaju časopise i profilirane biblioteke. U svim gradovima izrazita je težnja da se monografski opiše povijesna, književna i umjetnička baština. U novije vrijeme pojavile su se vrlo vrijedne knjige o glazbi. Murterski Ogranak dobio je Zlatnu povelju za knjigu Izaka Špralje Murtersko glagoljaško pjevanje (uredio Tomislav Skračić).   

Posebno je vrijedno što su neki ogranci objavili opsežne bibliografije i time postavili temelje za dugoročno i sustavno kulturno djelovanje. Ogranci priređuju koncerte, izložbe i mnoga predstavljanja knjiga. Organiziraju simpozije i stručne skupove. Sve se to dokumentira i bilježi u našim časopisima, a osobito u Matičinim novinama Vijenac. No nikako nismo zadovoljni s postignutim jer nedostaje znanstvene i književne kritike koja je više nego potrebna za normalan život kulture i društva. Nedostatak kritike, ocjenjivanja i prikaza, razgovora i promišljanja vodi u malodušnost, nerad i nehaj. Za kulturno naslijeđe se moramo neprekidno skrbiti i moramo biti domišljati u stvaranju klime koja će zračiti solidarnošću i zajedničkim pothvatima. Očekujemo od javnih medija da učine još više kako bi se umnožilo kulturno stvaralaštvo i pojačalo prosvjetno djelovanje.

Razmišljajući o sudbinama naših gradova i krajeva danas bolje razumijemo one koji su u prošlosti stvarali velika djela. Zoranića i Barakovića bolje ćemo razumjeti ako danas proučavamo kulturni i društveni život Nina i Raba, Knina i Skradina. Poradi toga bismo htjeli osnovati još desetke novih ogranaka. Oni su potrebni cijeloj Hrvatskoj jer mogu dati iznimne kulturne plodove, prvorazredne poticaje za gospodarstvo. Oni trebaju biti potpora školama i ohrabrenje cijelomu narodu. Nadamo se da će u Matici hrvatskoj naći prostor svoga djelovanja mnogi profesori i učitelji, mnogi učenici i studenti. Danas kad govorimo o ograncima treba se sjetiti da su prije sto godina povjerenici Matice hrvatske u sva naša sela i gradove, u sva društva i sve škole, u obiteljske knjižnice donosili neizbrojiv broj knjiga koje su nas sačuvale kao narod i koje su nam omogućile razgovor sa Svijetom.

Kako su ogranci obilježili 170. obljetnicu Matice? Bilo je izložaba, prirediđivali se Dani MH, što se još može izvodjiti?

– Mnogi od njih prikupljaju građu o kulturnom i prosvjetnom djelovanju, o prvim spomenima Matice hrvatske u svome mjestu, sabiru, razvrstavaju i izlažu stare i rijetke knjige. U tim knjigama često se nalaze osobito vrijedni ex librisi, pečati, potpisi i posvete koje na svojevrstan način svjedoče o kulturnom i društvenom životu prošlih vremena. Posebno je značajno priređivanje izložaba Matičinih knjiga. Pod naslovom Knjižno blago Matice hrvatske priređene su izložbe u Senju i Križevcima, u Vukovaru, Splitu i Osijeku, Novoj Gradiški, Čabru, Orahovici …

Osobito mi je drago što je takva izložba priređena u Gradskoj knjižnici u Zadru. Imali smo priliku izložiti faksimile izvještaja iz Ilirskih narodnih novina o osnutku Matice ilirske, o prvim njezinim sjednicama koje je napisao znameniti Vjekoslav Babukić. Ilirske narodne novine iz 1842., 1843. i 1844. donose vijesti i književne oglase o časopisu Kolo, almanahu Iskra, o pokretanju Zore dalmatinske i o objavljivanju Gundulićeva Osmana. Sve smo to pokazali u zadarskoj Gradskoj knjižnici uz slike hrvatskih gradova i krajeva: Zagreba, Omiša, Zadra, Skradina, Velebita, Dunava i Drave, Iloka i Bakra. Bile su to ilustracije iz Klaićeva Prirodnog zemljopisa hrvatske – jedne od iznimnih knjiga koju je Matica hrvatska darovala svome narodu još 1878. Na svim izložbama posebnu pozornost izazivali su popisi članova Matice hrvatske iz 19. stoljeća. U Zadru ih je 1898. bilo 209.

No to je samo jedan aspekt obilježavanja naše obljetnice – dragocjen i poučan pogled u prošlost. Vrlo je značajno da velik broj ogranaka nagrađuje odlične učenike biranim knjigama, da priređuje Dane Matice hrvatske s cijelim nizom glazbenih, dramskih i književnih događaja i da s posebnim zanimanjem predstavlja najvažniju Matičinu biblioteku Stoljeća hrvatske književnosti.

Uloga ogranaka u čuvanju identiteta naših gradova je ogromna. Koja su tu po vašem mišljenju najvažnija polja djelovanja za još bolju budućnost ogranaka,  ali i očuvanje gradova u svom bogatstvu, predstavljanje raznovrsne građe javnosti te posebno knjiga?

Ta je uloga značajna, u nekim gradovima i velika. No potrebni su puno veći napori kako bi se poduzeli pravi koraci za sustavno i trajno djelovanje, za neumorno kulturno stvaranje. Gradovi su jedna od najvećih vrijednosti naše Hrvatske. Oni su je oblikovali, čuvali i održali. Nije dosta da u njima tek očuvamo muzejske vrijednosti. Naslijeđeno svakako moramo dobro čuvati da se ne razgradi, raznese i rastepe, da se ne prepusti trivijalizaciji zabave i lake turističke rasprodaje. Treba istraživati međusobnu povezanost i plodnu kulturnu suradnju i uzajamnost naših gradova i iz toga učiti za danas i djelovati za danas i sutra.

Zanimljivo je otkriće o povezanosti glagoljaša iz Like i grada Zadra u 14. i 15. stoljeću. O tome je Petar Runje u ogulinskom Ogranku objavio vrijedne knjige. Sabrana djela Ivane Brlić Mažuranić koja objavljuje Ogranak u Slavonskom Brodu potrebna su svim našim gradovima, svim našim ograncima i svim našim knjižnicama kao što su potrebna i Držićeva djela tiskana u Dubrovniku, a osobito sjajan časopis Dubrovnik kojega uređuje Luko Paljetak. Morali bismo upoznati vrijednosti Dubrovnika danas, morali bismo biti zainteresirani za njegove najveće dosege, morali bismo upoznati ono što je najživlje i najznačajnije danas. Sve vrijedno što je stvoreno u našim gradovima kroz povijest u temeljima je moderne Hrvatske. Sve ono što se danas stvara vrijedno je naše pozornosti, poštovanja, ali i proučavanja, skrbi i razumijevanja. Naši su gradovi  bili i naša najjača narodna obrana. Obrana u ratu koji je prijetio da nas posve uništi. Način na koji su se naši gradovi obranili i oslobodili od velikosrpske agresije obvezuje nas da proučimo njihove vrijednosti i njihove prinose, njihove žrtve i sudbine. Pri tomu bi se trebalo jako čuvati površnosti, praznoglavih krilatica, politikantstva, strančarenja i nepromišljenih strasnih pojednostavljenja.

Knjige Matice hrvatske nastoje odgovoriti toj zadaći i nastoje otkrivati vrijednost baštine. Znamenita Biblioteka za članstvo koja donosi kulturnu i povijesnu baštinu Splita i Zadra, Zagreba i Vukovara, Istre i Boke kotorske nastavak je djelovanja Središnjice koja je objavila cijele biblioteke takvih djela koja su nas povezivala i upoznavala. Knjige koje su objavili naši ogranci nesumnjivo su takvog značaja. To pokazuju knjige iz Čakovca, Križevaca, Vukovara, Osijeka, Vinkovaca, Varaždina, Varaždinskih Toplica, Karlovca, Virovitice, Daruvara i Petrinje kao i knjige iz Rovinja, Rijeke, Senja, Drniša, Paga, Sinja, Skradina, Splita, Korčule, Metkovića, Dubrovnika, Konavala, Visa i Lastova. Pokazuje se očita potreba za stvaranjem biblioteka ogranaka, priređivanjem međusobnih predstavljanja i razmjenom knjiga. Zadarski Ogranak dao je velik prilog čuvanju i razvijanju kulturnog i nacionalnog identiteta svoga grada. To još nije dovoljno predstavljeno našoj kulturnoj javnosti.

Ogranci u Bosni i Hercegovini pratili su sudbinu hrvaskoga naroda, ali su im i pomagali, te su u najtežim trenutcima nudi najbolje knjige zar ne? Što još treba reći i naglasiti?

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad je, nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika, nakon cijelog niza znamenitih knjiga iz književnosti, filozofije, nakon obnovljenog časopisa Kolo, novopokrenute Kritike i Hrvatskog tjednika procvala Matica hrvatska, u Hrvatskoj je osnovano tridesetak novih ogranaka. Tada to nije bilo moguće u Bosni i Hercegovini. Inscenirani su sudski procesi i progonjeni su i sumnjičeni članovi i prijatelji Matice hrvatske. Označavani su kao neprijatelji i kontrarevolucionari. No treba znati da su knjige Matice hrvatske od sama njezina osnutka dolazile u Bosnu i Hercegovinu i da su iz Bosne i Hercegovine bili mnogi znameniti književnici koji su pisali u Matičinim časopisima, objavljivali knjige, pokretali kulturne projekte.

Kad je hrvatskom narodu bilo najteže, trebala mu je najbolja knjiga. Kad su u ratu nestajale kulturne i prosvjetne ustanove, knjižnice i škole, mnogi koji su te ustanove htjeli očuvati i spasiti, obnoviti ili osnovati, pomišljali su na Maticu hrvatsku. 90-tih godina osnovani su ogranci u Doboju i u Livnu, u Travniku, Zenici i Širokom Brijegu, u Čitluku, Tomislavgradu, Posušju, Grudama, Rami, Neumu, Novom Travniku. Za prognane Kuprešake osnovan je ogranak u progonstvu koji je nastavio djelovanje na Kupresu. 1996. osnovani su ogranci u Sarajevu i Mostaru, a poslije u Jajcu, Orašju, Tuzli, Čapljini, Stocu, Ljubuškom …

Ogranci Matice hrvatske u Bosni i Hercegovini objavili su velik broj izvanrednih knjiga, osobito u biblioteci Hrvatska književnost u BiH u sto knjiga koju uređuje Mirko Marjanović, a izlazi u Sarajevu. I drugi od spomenutih ogranaka objavili su vrijedna književna, povijesna i prirodoslovna djela, monografije gradova, zbornike i povijesno-umjetničke preglede. Mostarski Ogranak ustrajno priređuje Dane Matice hrvatsko – Mostarsko proljeće, festival kulture od najvećeg mogućeg značenja za grad Mostar i za Hrvate u BiH. Između nekoliko časopisa i zbornika posebno se ističe Cvitak – list za sretno djetinjstvo, časopis koji neprekidno izlazi jedanaest godina u velikoj nakladi sjajno likovno opremljen, odlično uređivan i rado čitan. Objavljuje ga udruga Cvitak i Ogranak Matice hrvatske u Čitluku.

Simpozije tribine, koncerte izložbe nemoguće je i nabrojiti,to je ogromni program, sve to obogaćuje kulturnu ponudu gradova?

Ogranci Matice hrvatske priređuju simpozije u suradnji sa sveučilištima, institutima i kulturnim udrugama odabirući osobito vrijedne teme iz književnosti, povijesti, filozofije i prirodoslovlja. Oni se održavaju po cijeloj Hrvatskoj i nastoje što je više moguće sve kulturne, znanstvene i stručne potencijale Zagreba i drugih hrvatskih sveučilišnih središta staviti u funkciju cijele Hrvatske potičući trajno i sustavno proučavanje raznih tema, objavljivanje rezultata i poticanje kritičkog promišljanja. Brojne knjige, susreti, predstavljanja i kulturni događaji posljedica su tako zamišljenih simpozija i skupova. Sve je to obogatilo naše gradove i njihove kulturne ustanove. Osobita je vrijednost da su praćeni od lokalnih medija. 

Planovi do kraja ove slavljeničke godine svih zanimaju, pa kažite nešto o tome kao poziv zauvijek zainteresiranu intelektualnu i domoljubnu publiku.

Željeli bismo da se nastave dosadašnje aktivnosti, ali da se posebno svi zauzmemo i nađemo svoje mjesto i ulogu u predstavljanju najvećeg izdavačkog pothvata: Stoljeća hrvatske književnosti. Svaki član Matice hrvatske, svaki dužnosnik u ogranku i svi ogranci Matice hrvatske moraju puno više učiniti za hrvatsku knjigu i za hrvatski jezik. Treba ispuniti dužnosti publike. Treba sve učiniti za prožimanje stvaralaštva i kulturne publike – osmisliti događaje koji će kulturna dobra pružiti svima. O dužnostima publike još je prije sto godina govorio Matoš. To je aktualno i danas i jedno je od ključnih pitanja naše Matice hrvatske i naše kulture. Knjige Nikole Šopa i Viktora Vide, Frana Galovića i Jurja Barakovića, Marina Držića i Bartola Kašića, knjige Blaža Jurišića i Antuna Nemčića, Ruđera Boškovića, Slavka Mihalića i Matije Petra Katančića trebaju nam kako bismo mogli razumjeti knjige o Korčuli i o Ogulinu, Karlovcu, Vukovaru i Cresu … Trebaju nam kako bismo napisali prave knjige o Kninu i Kostajnici, o Požegi, Krku i Pazinu.

Sve što smo radili u ograncima Matice hrvatske bilo nam je potrebno radi tih ogranaka i gradova, radi županija, otoka, sela i spomenika, ali bilo nam je potrebno i poradi razumijevanja i spoznavanja cjeline hrvatske kulture. Mislim da je potrebno skrbiti o svemu, da je nužno poznavati hrvatski zemljopis da bi se razumjela povijest, da je potrebno pomagati škole kako ne bismo izgubili sveučilišta, da je potrebno pisati za novine i znati ih čitati kako nam ne bi propali časopisi. Moramo znati odabirati najbolje iz baštine i suvremenosti, kako bismo to ugrađivali u hrvatsku stvarnost u kojoj vidimo dramu, ali ne gubimo nadu. Ne gubimo nadu i tražimo načina da dostojno odgovorimo na najveće izazove. Tražimo načina da pridonesemo stvaranju djela trajne vrijednosti.

Nives Gajdobranski

Akademija-Art