Razgovor s povodom: Igor Weidlich, dramaturg u Mjuziklu „Crna Kuća“

Dramaturg Igor Weidlich s ansamblom na pozornici
 

premijera
2. veljače 2013. u novoobnovljenoj dvorani kina SC u Zagrebu

Razgovarala: Nives Gajdobranski
 
„U Crnoj kući publiku dočekuje 16. stoljeće, ali na naš način“
Iznenadit ćemo gledatelje srednjim vijekom u koji smo ugradili i step, i žestoke ritmove, i brojne reference na sadašnjost. Bit će tu i paljenja lomača i srednjovjekovnog pokreta otpora, te urnebesnih ljubavnih dogodovština koje smo začinili s pregršt živopisnih likova, a sve uz raskoš svjetala i kostima, ističe Igor Weidlich, dramaturg mjuzikla koji svoja vrata publici otvara 2. veljače u Zagrebu

Ansambl mjuzikla Crna kuća na probi
Na hrvatskoj kulturnoj sceni već se duže vrijeme najavljuje novi spektakl „Crna kuća – mjuzikl u boji“, originalno glazbeno-scensko djelo Ladislava Prežigala i Darka Hajseka, a u režiji svjetski poznatog Igora Barberića, a koji će za publiku vrata otvoriti 2. veljače 2013. godine u novoobnovljenoj dvorani Kina SC u Zagrebu, s jednim od najvećih gledališta u Hrvatskoj. Dramaturgiju potpisuje mladi novinar i pisac Igor Weidlich koji  iza sebe broji i neke kazališne projekte poput mjuzikla „Ruža na asfaltu“. Za Zadarski list kaže da je ovoga puta riječ o nečemu što bi malo tko mogao očekivati.
Crna kuća – mjuzikl u boji najavljuje se kao urnebesni spektakl utemeljen na povijesnoj priči. O čemu se zapravo radi?
Riječ je o malo poznatoj starozagrebačkoj legendi o biskupu Stjepanu koji je u 16. stoljeću vladao Kaptolom. Otišao je rat protiv Turaka i bio zarobljen. Budući da Kaptol tada nije htio platiti otkupninu, biskup je prešao na tursku stranu i nadalje se tako borio. Kaptol je za osvetu obojio biskupovu kuću i odaje u crno, a tragovi te crne boje pronađeni su u prostorijama koje su kasnije služile za predavanja. Danas je na tom mjestu škola.

Izvođači mjuzikla Crna kuća na probi

Dakle, riječ je o prilično ozbiljnoj priči. Kako se tu našlo mjesta za komediju?

Mislim da su ljudi već pomalo zasićeni teških povijesnih priča i nekih pretencioznih lekcija iz prošlosti. Kad nam je autor priče, pjesnik i pisac Ladislav Prežigalo, koji je i inače vrsni poznavatelj povijesti ovih prostora, dao scenarij na prvo čitanje, odmah smo se složili da moramo ići u jednom veselom, čak urnebesnom tonu. Kada se spomene to razdoblje koje je na ovim prostorima označavalo neki prijelaz iz srednjeg vijeka u renesansu, tada mašta proradi jer ima toliko stereotipa i nepoznanica koje s time možemo poistovijetiti. Skladatelj Darko Hajsek odmah se primio posla pa je i glazba označila tu komiku, a redatelj i koreograf Igor Barberić i ja znali smo sate provoditi uz svaku scenu, ispitujući nebrojene mogućnosti za pričanje te povijesne priče, ali na naš način, potpuno originalan, lišen svih granica i predrasuda. Ono što je bitno jest činjenica da se cijeli kreativni tim brzo složio oko toga da moramo napraviti spektakl u kojem ćemo povijesti dati potpuno nove vizure, odnosno nešto što publika neće očekivati, a opet da ju nasmijemo do suza, te pritom pošteno raspjevamo i rasplešemo.

Radi se priči temeljenoj na prostorima Kaptola i Griča, koji danas čine jezgru Zagreba. Hoće li predstava biti zanimljiva i publici koja ne poznaje ove prostore?

Priča je univerzalna i sigurno će zaintrigirati svakoga. Baš kao što je riječ o Kaptolu i Griču, mogu to biti bilo koja dva grada, jer je priča temeljena na šarolikim likovima koji tu obitavaju, ljudima sa svim svojim vrlinama i manama kakve je najvjerojatnije imao svaki grad ili gradić iz tog vremena. Štoviše, vremena su se danas promijenila, ali ljudi i ne toliko, pa se u mnogome mogu iščitati i aktualne situacije. Upravo zbog te aktualnosti i nebrojenih mogućnosti koje je priča pružila odlučili smo se da u potpunosti odemo u komediju. Jednostavno moramo biti spremni nasmijati se sebi samima. Svi smo krvavi ispod kože, bili smo takvi i prije 500 godina, takvi smo i danas, bilo gdje u Hrvatskoj ili svijetu. Meni osobno je najsmješnije što to oduvijek pokušavamo sami sebi negirati.

Što publika može očekivati?Kao prvo, može očekivati dobru zabavu, jer to nam je i bio cilj. Mjuzikl je forma koja je u svijetu često sinonim za vrhunsku zabavu, a polako to shvaćaju i ljudi na ovim prostorima. Zato ćemo publiku iznenaditi srednjim vijekom u koji smo ugradili i step, i žestoke ritmove, i brojne reference na sadašnjost. Bit će tu i paljenja lomača i srednjovjekovnog pokreta otpora, te ljubavnih dogodovština koje smo začinili s pregršt živopisnih likova, a sve uz raskoš svjetala i kostima, kojih su vrijedni studenti Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu sašili čak više od 120. Uz to, nismo mogli dopustiti da zabava stane samo s predstavom, odlučili smo cijelo predvorje osmisliti u stilu 16. stoljeća, a tu će se nakon svake predstave publika moći zabavljati i družiti s izvođačima. Dakle, svaki gledatelj može očekivati zabavu kakvu nude vodeća svjetska kazališta posvećena mjuziklu, poput onih na Broadwayu ili West Endu.

Imate više od 20 ljudi na pozornici koji svi pjevaju, plešu i glume. Kako ste ih uspjeli okupiti?
Svi ti ljudi prošli su audiciju koja je proteklog listopada okupila nekoliko stotina kandidata. Svi ljudi koji će oživjeti ovaj svijet „Crne kuće“ pokazali su se kao iznimno talentirani, ambiciozni i energični. Naime, mjuzikl je forma koja ne trpi improvizaciju, ritam je gotovo „luđački“ i svaka sekunda mora biti na svom  mjestu što od izvođača zahtijeva veliku koncentraciju, napor i disciplinu kako bi uopće izdržali dva sata koliko predstava traje. Mjuzikl je forma koja se često olako shvaća, a kod nas se nerijetko miješa s operetom i radi na taj način, no to je definitivno najzahtjevnija glazbeno-scenska forma u kojoj zabriljirati mogu tek rijetki izvođači, a mi smo ih uspjeli „ugrabiti“ pa vjerujemo da će i rezultat biti vrhunski. Tako su se kod nas našli i pjevač Damir Kedžo, mladi talentirani FER-ovac Hrvoje Foretić, pjevačica Antonia Barišić, glumice Dunja Fajdić i Marija Kolb i još mnogobrojni vrsni talentirani ljudi. Uz podršku glazbenog ravnatelja Setha Weinsteina, čovjeka koji je stigao s Broadwaya i koji je radio na velikim projektima poput „Fantoma u operi“ i „Titanica“, a ovdje svakodnevno brusi pjevačke dionice s izvođačima, zaista malo toga prepuštamo slučaju.

Glazbeni ravnatelj Seth Weinstein, skladatelj Darko Hajsek i dramaturg Igor Weidlich

Nerijetko naglašavate da je riječ o nečemu što je više od kulturnog projekta?
Točno, smatramo da je ovo i turistički i gospodarski pothvat. Ovdje je riječ o nezavisnoj produkciji kuće B GLAD Produkcija, dvojice producenata, Branka Glada i Tadije Kolovrata, koji su već pokazali da bez podrške drugih kulturnih institucija i bez beneficija koje takve institucije uživaju, mogu napraviti kulturni hit. Tako su mjuziklom „Footloose“ doslovce na noge digli cijelu regiju, te su pokazali da ni u vrijeme recesije ne treba odustati od kulture, već hrabro ulagati i tako pridonijeti oporavku jednog segmenta tržišta. Sada su se odlučili na još „luđi“ pothvat pa su se upustili u produkciju potpuno novog i originalnog hrvatskog djela, a ono što se može vidjeti je da su se polako počeli buditi i sponzori. Očito je da je poslovni svijet shvatio da se ulaganjem u kvalitetne i nove proizvode, koji lako mogu postati i izvozni, može dati novi zamah našoj posrnuloj privredi. Pogotovo mi je drago što su takav proizvod neki sponzori prepoznali i u segmentu kulture, odnosno u „Crnoj kući“. Naime, priča koja se dotiče legende nekoga grada ima i turističku težinu i neizmjerne potencijale za promociju, kako kod turista koji dolaze u Hrvatsku, tako i naše kulture u svijetu.

Redatelj i koreograf Igor Barberić s izvođačima Crne kuće na probi

Kako to da se jedan novinar našao u ulozi dramaturga ovog mjuzikla?

U projektu sam od njegova nastajanja. Inače sam prije bio višegodišnji urednik i novinar u Vjesniku, a ova humorna , a nerijetko i crnohumorna crta oduvijek je progovarala iz mene, pogotovo za vrijeme dok sam pisao blog, koji ovih dana ponovno pokrećem. I dalje uživam u novinarskom radu, redovito pišem za Jet Set i Playboy, a radio sam i u odnosima s javnošću. Ono što je mnogima čudno za današnje prilike, jest činjenica da sam sam dao otkaz na stalnom poslu i upustio se u život freelancera. I to upravo zato kako bih svoju energiju usmjerio na projekte kojima mogu dati ono najbolje i najkvalitetnije od sebe. S ovim mjuziklom živimo već više od godine dana, razvijamo ga, uživamo u svakoj napisanoj riječi, u izgradnji svake scene. Trenutačno, to je posao i užitak u jednome, to je ono što se ne može mjeriti radnim vremenom. Mislim da previše ljudi danas mrzi svoje poslove koji od njih i ne pokušavaju izvući ono najbolje, a to nije život koji treba živjeti, pa ni u recesiji. S druge strane, kazalište je moja velika i stara ljubav, pogotovo mjuzikli, bilo je tu projekata kroz koje sam učio, rastao kroz pogotke i promašaje, ali mislim da sam dovoljno naučio da bih i dio sebe mogao ugraditi u ovaj veliki originalni projekt. Uostalom, raditi uz Barberića, Prežigala, Hajseka i ovako hrabre producente je i velika čast.
Kako se osjećate uoči premijere, postoji li neka trema?
Za tremu nemamo vremena, tu je tek to uzbuđenje koje nas tjera naprijed, te želja da kad otvorimo vrata „Crne kuće – mjuzikla u boji“ publika zaista uživa i iz dvorane izađe nasmijana, raspjevana i puna dojmova.


Glazbeni ravnatelj Seth Weinstein, skladatelj Darko Hajsek, redatelj i koreograf Igor Barberić i dramaturg Igor Weidlich