Raoul Goldoni: Ženski akt

No ja o tome zapravo ne znam ništa. Mogao sam se i prevariti. To bar znam. A isto tako znam, i to znam posve točno, koje od slikara volim, a to bi svakom od nas trebalo biti potpuno dovoljno. Jer ako mislim da možemo suditi o vremenu u kojem živimo, prema jednom jedinom njegovom vidu, gotovo je sigurno da ga nećemo dobro shvatiti. Naša je epoha suviše okrutna. Europski duh je teško bolestan, jer Europu lome i razapinju univerzalnost njezine kulture, i ratovi, i revizije, i zameci metafizike… (i bezočna difamacija, denuncijacija i derogacija umjetnosti i umjetničkog u globalnim razmjerima! – opaska I.O.)

Élie Faure: Moderna umjetnost

Raoula Goldonija se ne može ne voljeti. Njegovo slikarstvo, skulptura, staklo kao da je atavistički ukorijenjeno u srcu senzibiliteta svakog Evropejca koji ima iole moć osluškivati pulsiranje Svijeta i koji je spreman suočiti se, opremljen senzibilitetom, s dubokom tajnom nedokučive Ljepote. Élie Faure na jednom mjestu kaže: Rembrandt je jedini bio uvijek nazočan u svemu što je gledao i zato se jedini mogao usuditi pomiješati blato u sjaj očiju, unesti oganj u pepeo, u mrtvački pokrov blistavu ružičastu i blijedo modru, svježu poput cvijeta! Goldoni gleda raskriljenim očima Mediteranca (Tartaglia, Vidović), bez obzira što mjestimice pruža svoje pipalice do Sjevera, tražeći i dohvaćajući kojiput sumračnu, pa i tamnu ekspresivnost s natruhama primordijalnog sjevernjačkog duktusa. To samo svjedoči o univerzalnosti likovnog pregnuća i dosegu autentičnosti. Zbog toga nije ništa manje južnjak vrelog razgaljenog senzibiliteta, zažaren ljubavničkim zanosom spram blagosti, ali i surosti kamenjara, mora, maslinika, vinograda, težaka, ribara, hipnotičkog mirisa lavande, ružmarina, lovora i podnevne sijeste kad pjev popaca dominira – prema kaletama svog rodnog grada Splita. Iznikao je iz duha Juga, u njemu je stasao kao čovjek i kao umjetnik i njime je bio oplahnut i zadojen.

Središnji interes, Goldonijev conditio sine qua non je žensko tijelo. Ono je, moglo bi se kazati, izvorište i uviralište svekolike njegove likovne pregalačke zaljubljenosti, gotovo bez presedana. Potresno je s koliko nježne empatije, udivljenosti i zanosne razgaljenosti prilazi studiji žene, u analitičkom crtežu, kasnije u sintetičkoj razradi, u skicama, studijama za skulpturu, kipovima, sve do metamorfoziranog idioma, izuzetne, zadivljujuće ekspresivnosti, kada se pitamo kako je to moguće, a ipak kao da je odavno tu i jedino tako može biti. Ti obli, zatupasti, permutirani, konkavno-konveksno uvinuti-izvinuti oblici strukturirane epiderme, s urezanim grafizmima i ruptalnim perforacijama, kojiput naoko dislocirani, evociraju arhaičnost, no i futuričnost anticipacije. Evociraju slutnju iskonskih praoblika, djelujući neposredno na duhovne receptore posebnom snagom i intenzitetom. Kao da će jednom u budućnosti to biti sasvim "svakodnevna" pojava i princip.

 

Njegov pristup likovnosti bio je beskompromisan, gotovo zamorno uporan i dosljedan kada je u pitanju krajnji, žuđeni doseg i dohvat umjetničkog. Takav je bio u svojem radu, a radio je izuzetno mnogo i intenzivno. Isti je takav bio u pedagoškom pristupu. Nezaboravna je njegova gracilna statura s vječnim "španjuletom" među prstima, blag, gotovo nježan, ali zahtjevan pristup svakom ponaosob, njegove poticajne korekture u kojima je tražio od studenta još i još, dalje i više… Bio je izuzetno cijenjen, poštovan i voljen.

Postojao je trolist nerazdvojnih družbenika, Goldoni, Šebalj i Grlić, kojih su ostvaraji ostavili neprocjenjiv, najplemenitiji doseg u umjetnosti i u misli o umjetničkom. Danas, u vrijeme ludovanja brutalnih, bahatih i banalnih eskapada postmodernizma, nisu ni izdaleka dovoljno valorizirani i gotovo su zaboravljeni. Neka je ova izložba njima posvećena.

Ivan Obsieger

Raoul Goldoni je rođen 1919. godine u Splitu, gdje je pohađao i završio osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1938. upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, kod profesora Krste Hegedušića i Omera Mujadžića, gdje je diplomirao u slikarskoj klasi profesora Marina Tartaglie 1942. godine.

Kao student 1941.-1942. boravio je u Rimu, gdje je radio na freskama prof. Joze Kljakovića, stekavši iskustva u toj tehnici koja će kasnije primjenjivati na zidnim slikama i kompozicijama. Od 1946. do 1949. zaposlen je kao likovni urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske, 1950. u Izdavačkom poduzeću Zora, a od 1950. do 1961. u Izdavačko-knjižarskom poduzeću Mladost u Zagrebu. U tom periodu opremio je i ilustrirao oko stotinjak knjiga te dobio 2 nagrade za najbolje opremljenu knjigu i to 1958. i 1959. godine na Internacionalnom sajmu knjiga u Beogradu. Od 1961. do 1983. predavao je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, isprva u zvanju docenta, a od 1973. kao redovni profesor. Cijelog radnog vijeka intenzivno se bavi slikarstvom, grafikom i uređenjem interijera. Prve skulpture u staklu i bronci realizira početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, a do svoje smrti izradit će niz skulptura u raznim materijalima: bronci, keramici, betonu, kamenu, plastičnim masama. Od 1956. bavi se oblikovanjem predmeta i od stakla koje realizira u Staklarni "Boris Kidrič" u Rogaškoj Slatini, gdje je i predavao u Staklarskoj školi, a od 1967. bio je i voditelj odjela za dizajn, te u Staklarni "Kristal" Samobor (1963-1965). U Muzeju za umjetnost i obrt 1967. održana je prva izložba njegovih skulptura i dizajna. Isprva je skulpture od stakla realizirao u radionicama Venini i Barbini u Muranu (prve 1961). Slijedi razdoblje u kojem je izveo niz skulptura u staklarskim radionicama različitih majstora u Muranu (Seguso, Nason, Signoretto) te u SAD-u (Miami, Littleton). Kod nas i u svijetu smatra se jednim od začetnika i pionira modernog oblikovanja skulpture u staklu. Međunarodnu afirmaciju stekao je i potvrdio brojnim skupnim i nizom samostalnih izložbi (München, New York, Chicago, Pordenone, Zürich, Ludwigshafen am Rhein, Hamburg, Köln, Miami, Frankfurt am Main, Berlin, Kassel, Coburg, Mainz, Barsbüttel, Luzern, Orlando, Wien, Essen, Pittsburg). Sudjelovao je s izlaganjima na više međunarodnih simpozija i skupova (Zürich, Oaxtepec – Meksiko, Beč, Baden-Wien). Surađivao s arhitektima na uređivanju interijera i opremanju arhitektonskih objekata. Za svoja ostvarenja dobio je niz značajnih nagrada i priznanja (1959. Zagreb, II. zagrebački triennale primijenjenih umjetnosti, 2. nagrada za projekt stakla; 1959. Zagreb, Nagrada Grada Zagreba za industrijsko oblikovanje; 1968. München, Zlatna medalja bavarske vlade za skulpturu u staklu; 1975. Zagreb, godišnja Nagrada Vladimir Nazor za samostalnu izložbu u Galeriji Forum, 1974; 1977. Coburg, II. Nagrada Grada Coburga za skulpturu u staklu; 1978. Zagreb, XIII. zagrebački salon, nagrada za skulpturu, nagrada za kulturno-prosvjetno stvaralaštvo 1978; 1983. Zlatna plaketa Mare nostrum, Nin). Jedan je od osnivača zagrebačke Galerije Forum i tvrtke Dedal – poduzeća za proizvodnju i dizajn prostora javne namjene.

Njegova djela nalazimo u mnogim muzejima, javnim prostorima i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1980. je član-suradnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.Umro je u Zagrebu, 24. ožujka 1983. godine.

UNČANSKA

U predgrađu čudno mjesto jedno

Ni jako lijepo ni jako bijedno

Svima koji tamo dođu je po volji

Da se osjećaju i ljepši i bolji

Tamo im misao bez zapreke plovi

U nadi da se ipak ostvaruju snovi

Dolazak tamo svima je na veselje

Jer umjesto zbilje vladaju želje.

Ivanu od Kalmana, lipnja 2006.

Stereo slika autora Ivice Kiša

"Dani otvorenog atelijera" – održane izložbe:

1. Ivan Obsieger: "Materijalizirajući zvukove i ritmove prirode" – slike 2. Antonija Balić: "Izložba" – keramika 3. Ivan Branko Imrović: "Crtačev dnevnik" – slike i jedna skulptura 4. Darija Dolanski Majdak: "Oblaci tmasti i bijeli svijetle noću" – slike 5. Ivica Kiš: "Kompresija vremena – simulakrum prostora" camera obscura, fotografije. 6. Grupa mladih umjetnika iz Berlina: "Trotzdem da – ipak ovdje" – fotografije, video projekcije, dija instalacije 7. Marcela Munger: "Klasteri" – slike 8. Vendi Babeli: "A gdje je Vendi?" – slike 9. Hrvoje Ljubić: "U trenutku iskrenja", reljefi u bakru i srebru – crteži  10. Autoportreti profesora Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, iz Zbirke Klementa Lukina. 11. Bojana Švertasek: "Plein air – Bilješke akvarelom (uz more) i Zagorski bregi" keramika, slike 12. Antun Vuksan: "Zagreb – Velika Gorica – Sveta Jana" – akvareli. 13. Romano Baričević: "U potrazi za sjetlom ili paradigma crnog" – kombinirana tehnika na platnu. 14. Atelijer (Brezovica) Lučko: "Na pragu 35.-te godišnjice zajedništva u raznolikosti" – slike, crteži. 15. Vlatko Vincek: "No name" – performans. 16. Ivo Šebalj: "Osamnaest tempera na papiru iz ciklusa GLAVE 2000." 17. Ante Despot: "Mala tajna kiparstva" – skulpture 18. Lidija Mauri: "Neko drugo sidrište" – slike 19. Davorin Radić: "Slikarev kiparski dodir" – skulpture i poneki crtež 20. Ivan Branko Imrović: "Modeliranje modusa" – terakota, gips, bronca 21. Zvonimir Zagoda: "Apstraktno u konkretnosti realiteta" – fotografije 22. Ivica Kiš: "Vinorelli o5" – vinom slikane slike 23. Nenad Burcar: "Slike cvijeća" 24. Ivan Obsieger: "Četrdesetpet godina prije" – slike 25. Dario Pavljašević: "Pogled znatiželjnog oka" – skulpture, crteži 26. Zlatko Modrić: "Bol srebrom urešena" – slike 27. Davorin Žitnik Žito: "Suzna dolina silikona" – instalacija 28. Ksenija Richter Pušić: "Iza tog vela svjetlica li…" – slike na svili 29. Igor Gustini: "Na vrhu vala" – slike 30. Arsen Dedić: "Neslužbena muzika duha ili kozmička zaljubljenost" – slike i predstavljanje zbirke pjesama SLUŽBENA DUŠA 31. Renata Vranyczany Azinović: "Suspregnuta rasipnost" – keramoskulpture i slike 32. Zoran Pušić – Imota: "Zaljibljivost u viđeno" – slike 33. Aleksandra Rotar: "Preskok preko rupe" -slike 34. Robert Ravnić: "2+2=4" – fotografije 35. Ivan Obsieger: "Slak, ladolež, Convolvulus" – fotografije 36. Robert Ravnić: "Portreti" – cb fotografija 37. Darija Dolanski Majdak: And forever skyline blue – slike 38. Grupa autora: vinorelli, slike vinom 39. Eduardo Barbici: Iberijski odzvuci – slike 40. Ivančica Cvitić Znidarčić: Kao za let, mjestimice – porculan 41. Ivan Obsieger: DVORAC BREZOVICA, freske, (re)kapitulacija propadanja, fotografije 42. Nadica Eichhorn: Dio arhipelaga, keramika 43. Galerija "Kristofor Stanković, DVORAC BREZOVICA 44. Raoul Goldoni: Ženski akt – crteži, gvaševi, skulpture

Nakladnik: Atelijer Lučko – Za nakladnika: Ivan Obsieger – Urednik kataloga: Ivan Obsieger – Oblikovanje kataloga i plakata: Art studio Azinović – Postav izložbe: Kiš, Eichhorn – Lektura: Tanja Radović – Priprema i tisak: Art studio Azinović – Naklada: 300 primjeraka

Na otvaranju izložbe

Akademija-Art.hr
21.06.2010.