Radovi umjetnica-edukatorica: Bol / Women artist-educators’ artworks: Pain

 

Izložbeni salon „Izidor Kršnjavi“
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, Trg maršala Tita 11, Zagreb
Izidor Kršnjavi Salon, Zagreb
međunarodna izložba / International exhibition

Osjećaj boli u radovima umjetnica-edukatorica izražen u mediju digitalne fotografije

Feeling of pain in artwork of women artist-educatorsexpressed in the medium of digital photo (see below)

Bol / Pain

od 15. 11. (u 19.00 sati) do 25. 11.  2010.

Anuška Alfirević, Hrvatska / Croatia

Till … tear us apart (Dok nas … ne rastavi), 2010.

Barbara
Bickel, USA / SAD
Wit(h)nessing / Svjedočenje, 2010.

Ivona Biočić Mandić
, Hrvatska / Croatia
Metamorfoza boli – sjećanje na Luku Ritza / Metamorphosis of pain – in memoriam of Luka Ritz, 2010.

Mira Boroš
, Hrvatska / Croatia
Oproštaj / Farewell , 2010.


Vladimira Bošnjak, Hrvatska / Croatia
Omeđena / Bounded, 2010.

Martha Christopoulou, Greece / Grčka
Trapped in the Freezing Darkness / Zarobljena u zamrznutom mraku, 2010.

Daniela Cikatić Javorčić, Hrvatska / Croatia
Grop / Knot, 2010.

Zorica Đuranić, Hrvatska / Croatia
RanjenaI The wounded one, 2010. 

Irena Ellis, Czech Republic / Češka
Memory / Sjećanje, 2010.  

Jana Francova, Czech Republic / Češka
Sword 1 – 4 / Mač 1 – 4, 2010.

Yiana Gkantzidou, Cyprus / Cipar
The monster of war / Čudovište rata, 2009.

Shaya Golparian, Kanada / Canada
Pain / Bol, 2010.  
Excluded / Isključena, 2010.

Karin Gunn, Brazil
Leaving Your Mark / Ostavljanje svoga znaka, 2007.
Branded/ Brendiranje, 2007.

Leena Hannula, Finland
Mother’s love/ Majčina ljubav, 2009.

Tanya Harris, UK / Ujedinjeno Kraljevstvo
Emotional Outreach at Topsy Sanctuary / Emocionalno dosezanje, 2007.
Desperate Plea for Help / Očajničko traženje pomoći, 2007.

Darina Hlinková
, Czech Republic / Češka
Divka z jablka /Apple Girl / Djevojka Jabuka, 2010.

Rita L. Irwin, Kanada / Canada
Etched shadows / Urezane sjene, 2010.

Gordana Kalmar, Hrvatska / Croatia
Gubljenjesebe / Losingyourself, 2009.

Rosvita Kolb-Bernardes, Brazil
Secrets of the heart: a place for the pain / Tajne srca: mjesto za bol, 2010.

Gabriella Kovács, Hungary / Mađarska
Heti szemét – Weekly Garbage / Tjedni otpad, 2010.

Jurana Linarić Mihalić, Hrvatska / Croatia
Bijesna / Furious, 2008.

Cathryn Lonsdale, USA / SAD
With Caution / S oprezom, 2010.

Danijela Lušin, Hrvatska / Croatia
Finale… / Finals…, 2009. 

Meri ‘Mort’ Määttä, Finland / Finska
Tolerance / Tolerancija, 2009.

Nevenka Miklenić, Hrvatska / Croatia
Maska-ja / Mask-me, 2010.

Jennifer Munday, Australia / Australija
Beechworth Ghost 1 – 2/ Duh psihijatrijske bolnice u Beechworthu 1 – 2, 2009.

Dijana Nazor, Hrvatska / Croatia
Bol u fragmentima / The pain in fragments, 2010.

Anica Popović, Hrvatska / Croatia
Samo fotografija / Only a photograph, 2010.
Raspadam se / I’m disintegrating, 2010.

Heidi Powell-Mullins, USA / SAD
The agony of falling in love / Agonija zaljubljivanja, 2010.

Vlatka Rudeš Vončina, Hrvatska / Croatia
Tijelo prožeto boli / Body filled with pain, 2010.

Ivana Rupić, Hrvatska / Croatia
Praznina / Emptiness, 2010.

Diana Sokolić, Hrvatska / Croatia
Odraz / The reflexion, 2010. 

Anniina Suominen Guyas, USA / SAD
Birth Trilogy/ Trilogija porođaja, 2008.

Bojana Švertasek
, Hrvatska / Croatia
Ahhh/ Ahhh, 2010.

Mirjana Tomašević Dančević, Hrvatska / Croatia
VukoWAR i ja – Preklapanje / VukoWAR and me – Overlapping, 2008.
Koliko traje trag života goluba? (1/9)/ How long do traces of a pigeon’s life remain? (1/9),2009.

Beatriz Tomšič Čerkez, Slovenia / Slovenija
Mosaico de restos, Mozaik ostankov, Mosaic of Remains / Mozaik ostataka, 2009.

Teresa Torres de Eça
, Portugal
Fire / Požar, 2010.

Seija Ulkuniemi, Finska / Finland
The oppressed one can’t see the light 1 – 2  / Ugnjetavana ne vidi svjetlo 1 – 2 , 2010.
Inner Pain / Unutarnja bol, 2010.

Maria Pilar Viviente Sole, Spain / Španjolska
Chant de Maldoror / Pjesme Maldorora, 2010.

Iva Vraneković, Hrvatska / Croatia 
Ruka 1 – 3 / The hand 1 – 3, 2010.
Potpisana ruka / The signed hand, 2010.

Fotografije s otvaranja (fotografirala: Dijana Nazor)

Marija Krstić-Lukač, Mirjana Tomašević Dančević, Branka Hlevnjak

Mirjana Tomašević Dančević, Ivona Biočić Mandić
 


Ivona Biočić Mandić, prof. Peruško Bogdanić
 


Mirjana Tomašević Dančević, Beatriz Tomšič Čerkez iz Slovenije

Projekt:

Kako izraziti osjećaj u mediju digitalne fotografije?
How to communicate feelings in the medium of digital photo?

Izložba br. 1:
Osjećaj boli u radovima umjetnica-edukatorica
izražen u mediju digitalne fotografije
Feeling of pain in artwork of women artist-educators
expressed in the medium of digital photo

Izložba je dio složenoga projekta „Kako izraziti osjećaj u mediju digitalne fotografije?“


Projektom se želi istražiti i naći odgovore na sljedeća pitanja:

Koliko je u suvremenom društvu, u globalnim, regionalnim, nacionalnim okvirima, važno izražavanje osjećaja? Štoviše, koliko je važno održavanje tradicionalne i uspostavljanje nove kulture izražavanja osjećaja, s konkretnim naglaskom na možda najteže prihvatljivome osjećaju – osjećaju boli?

Koja je uloga likovnoga obrazovanja u traženju odgovora na ova pitanja u sklopu estetske, kognitivne i emocionalne sastavnice umjetničkoga odgoja i obrazovanja?

Svjesno ostavljamo otvorena sljedeća pitanja:

Je li izražavanje i istraživanje boli u suvremenoj umjetnosti zastarjelo? Ili je u ovim turbulentnim vremenima upravo aktualno i u kojim to umjetničkim medijima?

Međutim, pokušavamo se usredotočiti na realniji opseg područja koje ova pitanja obuhvaćaju:

Koja je uloga likovnih umjetnika-edukatora u traženju odgovora na postavljena pitanja? Izraz „edukatori“ ovdje objedinjuje učitelje, nastavnike i visokoškolske profesore oba spola. Zajedničko im je da su svi likovnoumjetničke struke, angažirani na poslovima likovnoga/vizualnog obrazovanja.

Osim osobnim umjetničkim sudjelovanjem u ovoj izložbi, umjetnici-edukatori mogu sudjelovati i u ulozi mentora učenicima u drugom dijelu projekta koji će se ostvariti tijekom 2011. godine.

Cilj prve faze projekta bio je istražiti kako se može izraziti osobno iskustvo boli (fizičke boli, mentalne ili emocionalne boli) ili svoje viđenje boli drugih (kao oblik društvene angažiranosti) digitalnom fotografijom kao sredstvom umjetničkog izraza, odnosno ranijim likovnoumjetničkim djelom u nekom drugom mediju, predstavljenim uz pomoć digitalne fotografije u komunikaciji sa samom autoricom, primjerice u formi autoportreta.
(Prividno neopravdano izuzimanje umjetnika-edukatora muškoga spola u ovoj, prvoj izložbi pojasnit ćemo u daljnjem tekstu.)

Što se tiče umjetničkoga medija izražavanja i komunikacije u čitavome projektu, odabran je suvremeni medij – digitalna fotografija, gotovo svima podjednako dostupan, jednostavan za primjenu, likovnu obradu i međunarodnu razmjenu ciljanih umjetničkih sadržaja te njihovu obradu u istraživanju i za pripremu izložbe, klasične ili, znatno jeftinije, online izložbe. Digitalne se fotografije dostavljaju na CD-ROM-u ili elektroničnom poštom.

Ovaj međunarodni likovni projekt u cijelosti se temeljno ostvaruje suradnjom članova Međunarodnog društva za obrazovanje putem umjetnosti – InSEA, odnosno Hrvatskog vijeća InSEA-e (HRV-InSEA), njegovom objavom na mrežnim stranicama ovih nevladinih udruga (
www.insea.europe.ufg.ac.at, www.hrvinsea.hr), odnosno izravnim obavješćivanjem njihovih članova elektroničkompoštom. Međutim, u njemu mogu podjednako sudjelovati i nečlanovi udruga.

Suorganizator je izložbe Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, u najužem centru Zagreba, na popisu je priznatih izložbenih prostora Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Odabir fotografija za izložbu izvršilo je stručno povjerenstvo u sastavu: Branka Hlevnjak, povjesničarka umjetnosti, Danijela Lušin, akad. slikarica-grafičarka i fotografkinja, Dijana Nazor, prof. likovne kulture, umjetnica i članica InSEA-e/HRV-InSEA-e, Barbara Vujanović, povjesničarka umjetnosti, i Mirjana Tomašević Dančević, prof. povijesti umjetnosti i likovne kulture, članica predsjedništva europske InSEA-e i predsjednica HRV-InSEA-e.

Projekt je u svojoj prvoj fazi usmjeren na žene, prvenstveno zbog pretpostavke da bi se naNatječajzaizložbu umjetnici-edukatori muškoga spola prijavili u znatno manjem broju nego edukatorice. Stoga bi se u slučaju njihova sudjelovanja, Projekt ne samo usmjerio neciljanome problemu razlika u ženskom i muškom pristupu temi izložbe, nego bi se u istraživanju, zbog neujednačenog uzorka, provodila analiza – suprostavljanje i usporedba dviju neravnopravnih, disproporcionalnih grupa.

Naposljetku, osim drugih manje važnih razloga, od ovako koncipirane izložbe očekivalo se da potakne na sudjelovanje barem nekolicinu umjetnica-edukatorica koje tradicionalno zbog mnogobrojnih obaveza, mnogo češće nego njihovi muški kolege, zapostavljaju svoje izlagačke aktivnosti, a u mnogim slučajevima i umjetnički rad.

S druge strane, svi umjetnici-edukatori zainteresirani za Projekt mogu u njemu ravnopravno sudjelovati u drugome dijelu projekta kao mentori učenicama i učenicima te nam pomoći u traženju nekih budućih rješenja za slične projekte.

Što nam je pokazala ova prva izložba u projektu?

Usprkos velikoj podršci projektu i zainteresiranosti umjetnica-edukatorica iz cijeloga svijeta, na izložbu ih se prijavio relativno mali broj. Najčešći razlog samoinicijativno naveden u elektroničkim porukama bile su velike obaveze vezane uz početak školske/akademske godine. Rjeđe spomenuti razlozi bili su smanjena ili sasvim prekinuta umjetnička aktivnost, nekorištenje digitalne fotografije u likovnome izrazu te strah od intenzivnog suočavanja s temom boli.

Na osnovi odgovora i prijavljenih fotografija slijede zaključci:

Premda je BOL odabrana kao prva tema likovnoga istraživanja Projekta upravo zbog sveopće prisutnosti u najrazličitijim formama pojavnosti u životima ljudi i u suvremenim stručnim i popularnim raspravama te u određenim razdobljima i segmentima povijesti umjetnosti, u javnosti se i danas nerado osobno govori o boli, posebice ne o vlastitoj boli. (Čini se da sličan model ponašanja, dodatno pojačan medijskim protežiranjem površnoga „cool“ ponašanja, preuzimaju i učenici i mladi ljudi, te potiskuju stvarne probleme i razgovor o njima. S druge strane, upravo im umjetnosti u nastavi nude mogućnost aktivne komunikacije s potisnutim osjećajima i problemima te sveukupnim svijetom oko sebe. Nadalje, tek će osvještavanje bolnih osjećaja svojom suprotnošću omogućiti potpuni osjećaj radosnih osjećaja. Ovom se izložbom umjetnici-edukatori ujedno pripremaju za rad na projektu s učenicima, uz preporuku stručne suradnje sa školskim psiholozima i pedagozima.)

Raspon predstavljene boli u katalogu izložbe u intenzitetu seže od one izazvane požarom u šumi ili vrlo suptilnih nijansi boli do trajne duboke boli zbog gubitka djeteta, a prema vrsti boli, od nježne skrbi majke presenzibilnog djeteta za njegovu budućnost, preko jeze rata i nasilja, do fizičke boli u porodu – blagoslovljene darom rođenja djeteta. Interesantne su prateće kratke izjave riječima samih autorica.

Neujednačenost kvalitete odabranih fotografija samo ukazuje na ranije spomenuti sastav sudionica u izložbi, s naglaskom na činjenicu da ih se samo mali broj intenzivno bavi fotografijom, a većina se u mediju fotografije izražava samo povremeno i usputno. Štoviše, prijavom na Natječaj nekolicina je edukatorica neposredno obnovila svoje zanemareno umjetničko djelovanje.

Na kraju ostaje otvoreno pitanje vezano uz sve umjetnike-edukatore:
Koliko im je, u njihovu opredjeljenju za predani likovno-pedagoški rad i u usporedbi sa slobodnim umjetnicima, stimulativno ili otežavajuće održavati paralelnu ulogu umjetnika?

Mirjana Tomašević Dančević

prof. lik. kulture, pov. umjetnosti i engl. jezika
viša savjetnica za likovnu kulturu i lik. umjetnost
Agencija za odgoj i obrazovanje
Predsjednica Hrvatskog vijeća InSEA-e
mirjana.tomasevic@zg.t-com.hr

Mirjana Tomašević Dančević, Hrvatska / Croatia
Koliko traje trag života goluba? (1/9) / How long do traces of a pigeon’s life remain? (1/9), 2009.


Project:
How to communicate feelings in the medium of digital photo?

Exhibition No. 1:
Feeling of pain in artwork of women artist-educatorsexpressed in the medium of digital photo

The exhibition is a part of the complex project How to communicate feelings in the medium of digital photo?


The Project is expected to explore and find out answers to following questions:
How much is expression of feelings important in contemporary society (at the global, regional, national level)? Moreover, how important is maintenance of traditional culture and establishment of a new culture of expressing feelings, with particular emphasis on possibly the most difficult feeling to accept – the feeling of pain?

What is the role of visual arts education in seeking answers to these questions, within aesthetic, cognitive and emotional components of artistic education?

We are deliberately leaving open the following questions:
Is expression and research of pain out of date in contemporary art? Or, on the other hand, is it in these turbulent times just current, and in which artistic media is it so?

However, we try to focus on a more realistic range of the area that these questions form:
What is the role of artist-educators in seeking answers to these questions? The term "educators" here brings together upper primary and secondary school teachers, and higher education teachers of both sexes. They all have in common a profession in visual arts field and engagement in visual education.

Besides the personal artistic participation in this exhibition, artist-educators can participate in the Project as mentors to their students taking part in the second phase of the Project and the students’ online exhibition in 2011.

The goal of the first phase of the Project was to explore the ways to express personal experience of pain (physical pain, mental or emotional pain) or personal view of the pain of others (as a form of social engagement) through digital photo as a means of artistic expression, or in an artwork in other media, introduced with help of digital photography – in communication with the author, as, e.g., the author’s self-portrait.

Apparently unjustified exclusion of male artist-educators from this first exhibition will be explained below.

As far as an artistic medium of expression and communication throughout the project is concerned, a contemporary media – digital photography – was selected, since it is almost equally available to everyone and easy to use, it enables simple visual processing and international exchange of content, as well as their treatment in research, and preparation / implementation for an exhibition, either classical or a much cheaper one, an online exhibition. Digital images are delivered on a CD-ROM or via email.

This international art project is to be thoroughly realized by the cooperation of members of the International Society for Education through Art – InSEA, and the Croatian Council of InSEA (HRV- InSEA). The Call for entries was published on the websites of these non-governmental organizations (www.insea.europe.ufg.ac.at,
www.hrv-insea.hr) or directly sent to their members by e-mail. However, non-members can equally participate.

The co-organizer of the exhibition is the School of Applied Arts and Design in Zagreb. The representative gallery, Izidor Kršnjavi Salon, located in the very centre of Zagreb, is on the list of recognized exhibition halls of the Croatian Community of Independent Artists. The entries were selected by the jury of experts composed of: Branka Hlevnjak, art historian, Danijela Lušin, academic painter – graphic arts, and photographer, Dijana Nazor, visual arts teacher, artist and member of InSEA /HRV-InSEA, Barbara Vujanović, art historian, and Mirjana Tomašević Dančević, art historian and visual arts teacher, visual arts advisor, president of HRV-InSEA, member of the Board of ERC InSEA.

The project is in its first phase focused on women primarily because it was supposed that, due to a specific theme, male artists should submit their photos in considerably smaller amount than women artists. So, in case of their participation, the project would not only be directed toward the untargeted problem of differences in male and female approach to the theme, but, because of the highly disparate samples, the analysis – juxtaposition and comparison – would also be provided in two groups vastly disproportionalto their size.

Finally, such an exhibition concept is expected to prompt at least a few women artist-educators who, because of their numerous duties and responsibilities, have neglected their art careers, to return to their art production and submit their photos.

On the other hand, all artist-educators interested in this project can equally take part in it being mentors to their students, and pave the way for future solutions for the launch of similar projects.

What has this first exhibition of the project shown?

In spite of great support given to the Project and interest shown by women artist-educators from all around the world, a relatively small number of them joined the exhibition. The most common reason given as an excuse in their electronic messages was explained as significant obligations associated with the start of school/academic year. Less frequently mentioned reasons were the following ones: their quite reduced or completely neglected artistic activities, lack of use of digital photography in their artistic expression, as well as –
the fear of intensive dealing with the subject of pain.

Based on the responses and submitted photos, the conclusions are as follows:

Although pain is selected as the first issue of artistic research project because of its widespread existence in various forms of manifestation in people’s lives, in contemporary professional and popular discussions, and in certain periods and aspects of art history, the public is still reluctant to talk personally about pain, especially not about one’s own pain.

(It seems that a similar model behaviour, intensified by the media favouring superficial "cool" behaviour, are taken by students and young people, who in this way suppress real problems and the talk about them. On the other hand, it is the arts included in education that offer the possibility of active communication with suppressed feelings and problems, and the world around them. Furthermore, only the awareness of painful feelings, as contrast, will provide a full sense of joyful feelings. At the same time, this exhibition prepares the artist-educators to work on a project with students, with an additional need to keep in mind, to collaborate with school psychologists and educators.)

The feelings of pain presented in the exhibition catalogue range from those caused by fire devastating a forest, or very subtle nuances of pain, to the persistent deep pain of losing a child. Regarding the type of pain, it ranges from mother’s loving care for her hypersensitive child’s future, through the horror of war and violence, to the physical pain of childbirth – blessed with the gift of child birth. Most interesting are the supporting brief statements of the authors.

The disparity in quality of selected photos only points to the previously mentioned range of women educators participating in the exhibition, with an emphasis on the fact that only a small number of them is intensively engaged in photography, and the majority express in the medium of photography only occasionally and incidentally. Moreover, applying for the competition a few educators have just renewed their neglected artistic activity.

In the end, the question remains open regarding all artists-educators:
How much is, in their dedicated commitment to art-pedagogic work, compared with freelance artists, stimulating or aggravating for them to maintain a parallel role of the artist?

Mirjana Tomašević Dančević

Akademija-Art.hr
15.11.2010.