Galerija Stari Grad, Kandlerova 14, Pula
Vlastimir Lončar
Fažanski poliptih / na lukobranu
od 25. 06. do 02. 07. 2011.

Vlastimira Lončara znamo kao slikara klasičnih motiva, poglavito različitih pogleda na krajolik, najčešće u izričaju poetskog realizma. U novom ciklusu „Fažanski poliptih/ na lukobranu“ Lončar je iznenadio mjerom likovne preobrazbe, uprizorenjem koje nadilazi opis i nudi slojevitost sadržaja. Slikarskoj kompoziciji dao je dvije razine. Bazu s kamenim blokovima lukobrana na kojemu likovi nude simpatične priče ljetnog predvečerja. Sa znatnom razlikom u tretmanu forme gradivnih sastavnica slike. S jedne strane radi se o gruboj strukturi kamena, o monumentalnim sivim masama zida uz more, a s druge o plošno riješenim potpuno crnim figurama čitkih silhueta, kontrastiranim toplim bojama večernjeg neba. Sa zanimljivim širenjem prevladavajućih tonova na same okvire slika. Lončara je privuklo suprotstavljanje različitosti. Svojevrsne oporosti i lakoće karakteristične za šetače na niskom zidu lukobrana. Osjećaj ljetne opuštenosti sluti se u svim situacijama odabranog scenarija, u pojedinačnim likovima i grupama, biciklistima i ribičima pa i psima koji su dio tog društva. Lončar je izrazitom siluetarnošću figurama dao novi taktilitet, gotovo postigao najavu njihovog laganog uzleta, potenciranog dijalogom s kromatskom raskoši drugog plana. Istina, neobičan je dodir vedrine prozračne palete i zgusnutosti crnila u tjelesnosti likova. Ali, baš taj sraz uzdiže i boju i opisnost figura, promatranih i u en faceu i u profilu. Raspored aktera zbivanja na „liniji kretanja“ stvara ugođaj scene, sugerira raspoloženja i najava je emocionalnih iskrenja. Događanja u datosti odabranog prostora, ali u dojmu osvajanja i mnogo većeg prostora.

U varijacijama na temu Lončar neospornom maštovitošću bilježi pomake sadržajnih akcenata, postižući u svakom dijelu poliptihalnog slijeda drugačiju uzbudljivost. U postojanju stilske dosljednosti odabranog načina Lončar izbjegava shemu, želeći da svaka slika odražava neponovljiv trenutak. Figure su u svojoj potki realistične, ali i reducirane do znaka, likovno „pogodne“ za igru u kojoj stvarnost dobiva drugačiju dimenziju. U približavanju metafizičkom gdje se i stameno definira treptajem. U urastanju u ljepotu koja je uvijek bila vodilja Lončarevog izraza. Proizišlog iz promatranja i posvojenja motiva.
Slikoviti zakutak u gradiću Istre bio mu je inspiracija. Našao je u njemu Lončar svoje rakurse te je slikama dao šarm privlačne ljetne svakodnevnice.
Stanko Špoljarić, prof.

Vlastimir Lončar umirovljeni je inženjer elektronike. Slikarstvom se bavi još od gimnazijskih dana, a intenzivno od 1995.godine. Na Učilištu AGORA, u Zagrebu, 1998. godine završio je Autorsku školu slikanja, u klasi profesora Dine Trtovca, akademskog slikara. Zatim, kod istog mentora, 1998/99. godine i majstorsku radionicu. Na Učilištu CEKAO u Zagrebu 2004. godine završio je školu izrade vitraja, a zatim učio i u majstorskoj radionici vitrajista Branka Ćalovića. Do sada je imao pet samostalnih izložbi (u Vukovaru, Zagrebu i Puli). Sudjelovao je na šest pozivnih skupnih izložbi i na preko trideset skupnih žiriranih izložbi. Slike mu se nalaze u privatnim zbirkama i galerijama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Član je Hrvatskog likovnog društva u Zagrebu i Udruge likovnih i književnih stvaralaca ULIKS u Puli.

 

Akademija-Art.hr
28.06.2011.