Pula – Ivo Matošić: Me, Myself & Art

Prepoznatljiv šarm imaginacije Ive Matošića koji gradi suvremenim senzibilitetom prema primjenjenoj umjetnosti prožima se u svim njegovim slikama-objektima i predmetima. Svakodnevni predmet kao i njegov estetski moral vrlo je važan autoru. Taj predmet se uklapa u iskustvo umjetnosti kojemu se pridružuje iskustvo suvremene sreće kakvu hvali i obećava reklama. Autor štuje hedonizam koji umjetnost potiče u svijetu potrošnje i dokolice. Dok autor svoji svijet gradi bliještečim, intenzivnim i razigranim koloritom, akteri u slici podsječaju na lutke u izlogu, promatrače nečega što se zapravo nalazi izvan same slike, na zamrznuti kadar reklame na televiziji koja se obraća masi i obećava užitak.

U radovima se vidi utjecaj pop kulture u kojima je kritika toliko ritualizirana i dogovorena da je to kritika radi forme čiji sadržaj nimalo ne iznenađuje, a preuzimaju i izravno prenose mediji, oglasi i visoka moda.

Zamrznute scene filmskih hitova koji su obilježili desetljeće, prepoznatljivi interijeri koje je autor uvio u tamnije tonove, likovi koji izgledaju poput yuppieja , koketiranje sa ikonama popularne muzike, čine svijet Ive Matošića dodatno zanimljivim. Uhvaćena scena na platnu evocira autorove omiljene uspomene. Čini se da su se audio citati iz filmova, pjesama ili knjiga stopili u slici. Bez tih apliciranih citata ikonografija slike ne bi bila potpuna. Njegov dizajn, uz snažni kolorit i veću sklonost ka dvodimenzionalnosti stapa „estetski“ i „uporabno“ u „komercijalno“. Ovdje bi mogli povući još jednu paralelu obraćanja promatraču, ali isključivo kroz dvodimenzionalno slikarstvo koje spaja suludu kombinaciju kabela, satelita, video-kaseta, cd-e i ostalih medija. Iako je Ivov rad isključivo slikarski, mora se primijetiti da jak utjecaj televizije i filma ostaje trajno zabilježen na njegovim platnima koji izgledaju poputa šarenih televizijskih ekrana. Kritičar Serge Daney kaže da „stalno mijenjanje programa/kanala može postati umjetnost. Oblikuje se i novi sustav pozornosti, koji daje prednost brzom pretraživanju u čitanju i odgonetavanju značenja.“ Upravo bi se te riječi mogle primijeniti u obrazloženju Ivovih radova koji iako kriju sabranost i pozornost, bliže su reprodukciji ekrana.

Žudnja za proizvodima koji se potrošačima nude svakodnevno i pozdravljaju ih iz svakog kataloga, izloga ili televizije, danas je na snazi. Upravo taj aspekt ne smijemo zaboraviti kad govorimo o Ivovim slikama i satovima-objektima. Kako je današnji dizajn u jačem omjeru u inflaciji radi neprekidnog profiliranja robe (mini-ja) i u jakoj industriji umnožavanja, kojoj realno postoji šansa za slomom, autor se okreće unikatom i jedinstvenom pristupu u izradi sata-objekta. Upravo taj njegov predmet ima vrijednost jer u njegovom slučaju dizajn nije samo ambalaža.

Vanja Tataj, prof.

Ivo Matošić je rođen 1979. godine u Rijeci. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Rijeci, smjer scenografskog dizajna. Profesionalno se bavi slikarstvom od 2003. godine. Stalni je likovni suradnik Gradske knjižnice Rijeka, te voditelj Likovne radionice za djecu i mlade. Samostalne izložbe: 2004. galerija Studio Artlan, Volosko; Narodna čitaonica, Rijeka; galerija Turnac, Novi Vinodolski; 2005. galerija Stara škola, Selce; 2006. galerija Fonticus, Grožnjan; 2009. galerija Grad, Rijeka; 2009. galerija Laurus, Lovran. Nagrade i priznanja: 2005.- 1. nagrada na slikarskoj manifestaciji "Stara škola", Selce; 2006. 1. nagrada na slikarskoj manifestaciji "Bore starog mandraća", Lovran; 2010. Časno priznanje za slikarstvo, Ex tempore, Piran, Slovenija.

Akademija-Art.hr
07.10.2010.