Pula – Bernard Teklić: Misaoni horizonti

MISAONI HORIZONTI

Impresionira debljina zemljine kore dosežući cca 60-tak km (u usporedbi kao ljuska jajeta spram istog), ispod koje se proteže gibajuća užarena lava sporo modelirajući krajobraz na kojemu je čovjeku dano da odigra svojih 100-tinjak godina. Ova jedinka prvim udahom pri porodu zavrišti, zaplače, bit će da je to prvi znak susreta sa strahom od nepoznatog. Zanimljiva je paralela da u posljednjem momentu-smrtnom činu čovjek izdahne, umiri se, izgleda kao da je napokon zadovoljan prošavši agoniju života. Između ta dva čina izmjenjuju se udah i izdah, odvija se ovozemaljski život, proputovanje duše u materiji tijela, misterij spoznavanja.

…tiha, poetsko – lirska, emotivna djela postavljena kao uvod u izložbu , tonalitetima misaone plave reflektiraju meditativno raspoloženje kojemu se autor prepušta i predlaže u vrijeme kad je svijet uzdrman krizama inih vrsta. Motreći suvremeno društvo obuzeto strahom od neizvjesnosti autor poziva na promišljanje: imati ili biti, ropstvo ili sloboda, duhovna bol ili duhovni mir…

Djelo pod nazivom NATO – GMO – H2O nastalo 2009., za ovu izložbu posuđeno od Zavičajnog muzeja Grada Rovinja, analizira realnost suvremenog društva: «Uopće, obezličenost i animalni egoizam – to je duša kapitalizma. Vlast bogastva i vlast novca koji stoji iznad svakog ljudskog individualnog kvaliteta – to su glavna oruđa kojima se služi demon kapitalizma.» Nikolaj Berdjajev

«I globalizam, kao i komunizam ukida političko društvo, demokratsko društvo, ukida slobode čovjeka, samo drugim sredstvima. Komunizam ljude pretvara u robove strahom i terorom, a globalizam stvara dragovoljne robove novim tehnologijama i medijskom manipulacijom. Čovjek sve više postaje suvišan u procesu proizvodnje, jer su sve brojnije tvornice bez radnika ili s vrlo malo radnika. Sve se iz temelja mijenja: rad od prokletstva većine postaje povlasticom elite, a nerad od zadovoljstva elite postaje prokletstvom većine. Ni novi se kolonijalizam više ne ostvaruje ratovima, iako ni oni nisu isključeni, nego na suptilan način – zaduživanjem država i naroda, kupovanjem njihove zemlje, banaka i svega što vrijedi, čime se narode i države dovodi u potpunu ovisnost. Nekada je cilj društva bio da ljudi što prije odrastu, da postanu cjelovite osobe, da postanu zreli i odgovorni. Danas je obrnuto. U globaliziranom hedonističkom društvu nastoji se čovjeka zadržati u trajnom stanju djetinjstva, infantilnosti, nastoji ga se pretvoriti u biće ovisno o uživanju, spektaklima i svemu što mu nameće globalizirani sustav. Sustavno se širi strah od terorista kako bi građani u strahu ne samo podržali rat protiv terorizma nego i bili spremni ići u rat.

Pojačanim pritiscima na hrvatski narod, kako bi prihvatio krivotvorine i pretvaranje Hrvatske od države žrtve agresije u agresora, svjetski moćnici žele ojačati razdor unutar hrvatskog naroda, ali i otvoriti nove sukobe sa srpskim narodom, jer svaka nepravda koja se nameće žrtvi agresije jača strasti i raspiruje stare mržnje.

 

U razvijenim zemljama širi se veliki strah od nerazvijenih i siromašnih naroda. Ozbiljno se raspravlja o tome kako se po svaku cijenu mora spriječiti porast stanovništva u nerazvijenim zemljama, ali ne samo spriječiti porast nego i bitno smanjiti broj stanovnika na Zemlji. …Kao odogovor na opasnost da nerazvijeni i siromašni preplave razvijene, CIA je još 1973. godine izradila dokument pod naslovim Posljedice svjetskog porasta stanovništva po sigurnost Sjedinjenih Američkih Država. Predsjednik Ford taj je projekt 1975. godine ozakonio kao službenu američku politiku.

U knjizi ¸¸Sjeme uništenja¸¸ William Engdahl dokumentirano prikazuje ulogu američkih elita, posebno obitelji Rockeffeler, u financiranju i pomaganju nacističke koncepcije eugenike – biomedicinskih istraživanja koja su imala svrhu eliminirati inferiorne rase i narode kako bi se sačuvalo superiorne. Od tada se, piše Engdahl, planiranje genocida na svjetskoj razini naziva održivim razvojem.  Pišući o ciljevima koje moćnici žele postići genetski modificiranom hranom, Engdahl piše o genetskom Armagedonu i o tome na koji se način nerazvijene zemlje svijeta dovodi u potpunu ovisnost o razvijenim zemljama, tj. o njihovu genetski modificiranom sjemenu. Posebno su zanimljivi podaci i argumenti o sjemenu zvanom Treminator, koje, nakon što dade plod, počini samoubijstvo, tj, taj plod više ne može dati ploda, kako bi siromašni morali za svaku sjetvu kupovati novo sjeme od vlasnika sjemena, tj. od bogatih multinacionalnih kompanija iz najrazvijenijih zemalja svijeta.

….Engdahl argumentirano opisuje i projekt stvaranja kukuruza spermicida, koji uništava plodnost u muškaraca, a time i sposobnost reprodukcije onih naroda koji takav kukuruz siju i konzumiraju, te pokuse s genetski modificiranim sjemenom koje će sadržavati odgovarajuće droge za podčinjavanje ljudi. Engdahl dokazuje, kada genetski modificirano sjeme osvoji određenu zemlju, da nema povratka na prijašnje stanje. On dokazuje da je biološko-kemijsko oružje, u usporedbi s drugim sredstvima masovnog uništenja, naj jeftinije. On navodi da smo blizu zastrašujućim biološkim oružjima koje će ubijati ljude samo neke određene nacije ili rase te da postoje projekti za izradu novih generičkih oružja koja bi trebala bitno smanjiti broj stanovnika na svijetu. U pogovoru knjizi autor piše: Širenje genetski modificiranih usjeva i hrane po cijelom svijetu danas je toliko uhvatilo maha da ga se može i mora proglasiti zločinom protiv čovječnosti. Brojni današnji malodobni prijestupnici namaju nikakve unutarnje kontrole protiv objesnog nasrtanja na druge ljude, protiv pljačke, otimanja, silovanja i užasnih razbojstava. Istodobno, svijet je pun punoljetnih delikvenata koji svjesno i namjerno, bez grižnje savjesti, planiraju i ostvaruju istrjebljenje stotina tisuća ljudi.» Zdravko Tomac, Moj obračun sa KGB-om, Detekta, Zagreb, 2007.

Suvremeno-globalizirano društvo se ubrzavajuće kreće u pravcu koji život svodi na zadovoljavanje bazičnih nagona a brzina kojom se dešavanja odvijaju sve manje dozvoljava svjesnu konzumaciju istih. Čovjeku ponestaje vremena za sebe, za očekivati je da bi vremena trebao imati sve više, obzirom bi suvremena tehnologija trebala olakšati život. Čini se da se čovjeka prisiljava fizički robovati a psihički robotizirati. Vlada kult tijela, mladosti i novca. Nije li to možda demon bezdana iz knjige Otkrivenja kojemu je hebrejski ime Abadon (propast, uništenje), a grčki Apolion ( razaratelj, zatornik) Otk.9,16  

Biblija proriče duhovno vrijeme Sodome i Egipta, razvratnosti i ropstva. 

Narednim djelima  umjetnik progovara kontrastiranjem poslovica. Stari zavjet je bez sumnje značajan izvor poslovica koje preko grčkog i latinskog jezika nalaze svoje mjesto u hrvatskoj kulturnoj baštini. Vrijedi  napomenuti da je zbirka Juraja Šižgorića iz 1487.god. starija za dva desetljeća od najstarije evropske zbirke Erazma Rotterdamskog iz 1508.god. Poslovica – monumenta humana, minijaturno djelo odnosno formuliranje misli na jednostavan i slikovit način izražava sud, pouku, moralno načelo… apsolutira vrijeme i prostor a što je čini ahistoričnom i ageografičkom. Draž uporabe poslovica je što one tek u životnoj situaciji, kontekstu, dobivaju puno značenje, bivajući argument, opravdanje, poruka… njima se više vjeruje nego riječi pojedinca jer se pozivaju na iskustveno potvrđenu istinu koju ne treba dokazivati. Maksimalno želeći naglasiti njihovo značenje autor ih skulptorski urezuje u materijal na slikarskom platnu. Ova likovna djela teže biti znak, smjerokaz a etička poruka je nadležna estetici djela.

Čineći korak ka sakralnom, kao samopodsjetnik nastaje diptih «Milost» sa upisanim djelima tijela: «preljubništvo, nečistoća, besramnost, razuzdanost, idolopoklonstvo, čaranje, neprijateljstva, svađe, zavist, ubojstva, pijanstva, razuzdane gozbe», kojima se kontrastno postavlja plodove Duha: «ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, umjerenost». Gal 5,19-23

Kontrastom se želi naglasiti da ljudi imaju mogućnost slobode moralnog izbora. Ljudi nisu stvari, a oni koji ih tako tretiraju trebali bi se preispitati. Vrhunac izložbe je zrcalo u obliku križa, pozivajući na ogledavanje duše – samoispitivanje. Bibliju umjetnik naziva životnim zlatom. Autor iz osobnog iskustva napominje da se zlo uvijek pojavljuje u zavodljivom obliku kakvim konzumerističko – hedonističko društvo više nego da obiluje, ukoliko nije i tvorevina zavodioca. Obrazac totalitarnog režima – nametanje idealnog ljudskog i društvenog modela u stvarnosti treba odlučno odbacivati držeći se tolerancije,   Krist   poručuje  «molite za svoje neprijatelje».

«Uzvišeno se događa sada» (The Sublime is Now, Barnett Newman) a autor nadopunjuje: oprostimo si padove prošlosti, težimo kvalitetnoj budućnosti a svijesno živimo sada, jer samo nad sada imamo moć kontrole. U ušima odzvanja «Još uvijek sam živ» ( I am still alive, On Kawara). Predposljednje djelo, diptih je simbolična naziva «Lude i mudre djevice» a posljednje djelo poručuje: Pravda je djete vremena – Istina je lijepa ali svakom nije draga. «Kristova je nauka da u čovjeku ima nešto što nas uzdiže iznad ove trke, strahovanja i uživanja. Tko Krista pravo shvati, osjeća se kao ptica koja prvi put sazna da ima krila i da može letjeti. Taj osjećaj daje slobodu, a oduzima strah». Lav Tolstoj

Zaključna misao: «postoje tereti koji život čine lakšim a postoji teret koji, kad ga rasteretiš zgnječi čovjeka» M.O’Brien. «Blažen čovjek kojemu Gospodin ne računa grijeha.» Rim 4,8

Bernard Teklić, prof

Poslovice:

Siromah nije tko malo ima već tko puno žudi – Obraz i novac mučno je čuvati zajedno.

Sloboda je najveće blago – Golemo blago, golema briga – Jesti da bi živio a ne živjeti da bi jeo – Blažen tko ima dobra susjeda.

Novi car, novi zakon – Zavadi pa vladaj – U ratnoj buci zakoni šute.

Luduju kraljevi, plaćaju pukovi – Po plodu se poznaje stablo.

Tko se ovcom učini, pojedu ga vuci – Među sljepima kraljuje razroki.

Gladan trbuh predike ne sluša –Gdje koga boli ondje se i hvata.

Puno malenih čini jedno veliko – Sloga jača, nesloga tlači.

Čovjek je mjerilo svih stvari – Tko daje siromahu posuđuje Bogu.

Pravda je djete vremena – Istina je lijepa ali svakom nije draga.

Proverbs:

He is not poor that has little, but he that desires much – Honour and profit lie not in one sack.

Liberty is worth more than gold – Riches bring care and fears – Eat to live not live to eat – A good neighbour, a good morrow.

New king, new laws – Divide and rule – Where drums beat, law is silent.

The pleasures of the mighty are the tears of the poor – The tree is known by its fruit.

He that makes himself a sheep, shall be eaten by the wolf – In the kingdom of blind men, the one-eyed is king.

An empty belly hears nobody – Tongue ever turns to the aching tooth.

Many drops of water will sink a ship – United we stand, divided we fall.

Man is the measure of all things – He that has pity upon the poor, lands unto the Lord.

Truth is the daughter of time – Truth should not always be revealed.

Bernard Teklić rođen je 1969.god., osnovno i srednje obrazovanje stekao u Rovinju. 1994. sudionik Međunarodne ljetne studentske kiparske škole «Montraker» – Vrsar. Diplomirao interdisciplinarni studij povijest umjetnosti i likovne umjetnosti – izborni kolegij kiparstvo u klasi Prof. J. Diminića na odsjeku Likovne kulture pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Redovni član: Likovne kolonije – Zavičajnog muzeja Grada Rovinja; republičkih strukovnih udruga primarnog umjetničkog stvaralaštva i djelovanj HDLU Istre, HDLU Zagreb te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Od 2001. voditelj programa Studio Fine Art, svrstanog u prvu kategoriju izložbeno-radnih prostora pri HDLU-Istre. Realizirao dvanaest samostalnih te izlagao na 90-tak grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudionik 15-tak humanitarnih akcija.Radovi mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama umjetnina a zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu. Umjetničko stvaralaštvo i djelovanje glavno mu je i jedino zanimanje. Živi i radi u Rovinju.
bernardteklic@yahoo.com

Akademija-Art.hr