Caffe bar Sax, Kumičićeva 1, Pula
Aleksej Orel
KEMOGRAM – katarza osobnog lumena
od 24.02. (u 19.00 sati) do 10. 03. 2011.
Ciklus Kemogram predstavlja seriju bezaparatne kolor fotografije nastalih 1998.vgodine na asfaltu Nezakcijske ulice u Puli. Njegova vrijednost nalazi se u tome što je korištena tehnika intuitivnog slikarstva na fotoosjetljivom materijalu, a jedinstvenost jer se koristio zahtjevan kolor proces izrade fotografija što ga, po dosadašnjim saznanjima, čini jedinstvenim.
Autor je nakon višegodišnjeg boravka u potpunom mraku, kojeg zahtijeva ručna izrada kolor fotografija, intuitivno iznio foto-papir i kemikalije na svjetlo dana i time, po svim pravilima fotografske struke, u potpunosti uništio foto-papir. Ovim činom destrukcija postaje nova konstrukcija u kojoj aplikacijom kemikalija po fotoosjetljivom materijalu nastaju nova djela. Proces njihovog stvaranja po prvi puta može biti uistinu praćen i viđen, što autoru donosi oslobađajući osjećaj dugo sputavan od krutih pravila razvijačkih tehnika fotografije.
Katarza osobnog lumena
Ono najintimnije u svakom fotografu obuhvaća nježnu fasciniranost i nepatvorenu ljubav spram svakog oblika svjetlosti.
Priča zapravo počinje vrlo davno, njena geneza nastaje očaranošću jednog djeda svjetlosnim crtanjem, njegovom dječačkom radoznalošću i zanesenjaštvom. Kao i sve velike ljubavi, i ova je iziskivala apsolutnu predanost bez sumnji nesigurnog uma i neizvjesno isčekivanje ponovnog viđenja, podržavana samo sjećanjem na varljivi trenutak doživljenog i dodire u tami…
50
50 je broj godina koje je djed proveo u tamnoj komori, oslanjajući se na taktilne fragmente dobro uhodane veze koji su rezultirali radošću opetovanog susreta s prošlim trenutkom. Čarobne ljubavne napitke i njihove recepte predao je u ruke unuku koji je s djedovom strašću 15 godina ispunjavao malu tamnu sobu svojom osobnošću.
Ljepota potpune tame, glatki dodir papira, svježina kupke razvijača, blagi zvuk kapljanja tekućine…
…sve do jednog jutra. Kada je unuk učinio nešto nepojmljivo. Tada je papir, sa razvijačem i kemikalijama iznešen vani. Tada je, po svom fotografskom vjerovanju, kreacija na papiru trajno nemoguća a papir nepovratno uništen.
Baš tada, kada je osobna zaljubljenost u svjetlost, ona najintimnija koja se mjeri tisućama lumena, eruptirala vani, i stvorila upravo tamo na ulici ispod otvorenog neba, na asfaltu izljubljenog neumoljivim suncem, povezani niz slika rođenih zbog, uz i sa fotografskom ljubavlju.
On slika! Doslovno slika! Prstima, dlanovima, bosim nogama…On prolijeva, gazi, fljaska, razmazuje, vuče…onim i po onom po čemu se, zaboga, ne smije! Oslobađa nove slike, boje, nijanse, mirise, veseleći se eksponiranju dugo i strogo čuvane dragocjenosti od nemuštih dodira. Pa bilo to i samo Sunce glavom i bradom.
Djed nije rekao ni riječ.
Znao je. Izlazak osobnog svjetlosnog toka, toliko dugo držanog u potpunoj tami, predstavlja nemjerljivi ushit, radost čistoće osjećaja zbog novootkrivene slobode.
Katarza osobnog lumena to uistinu jest.
To je rad, proces, ishodište i oslobođenje najintimnije priče, one sjećajne, transgeneracijski prenošene i osobne. I kao i sama kemografska tehnika, i ona je prvi puta eksponirana osobnoj svjetlosti promatrača, zbog koje i sama postaje slobodna.
Afrodita Bulajić
Definicija Kemograma:
… Osim ovog, postoje i drugi načini kako se mogu dobiti fotografske slike, kao fotogrami ili rayografije (prema fotografu Man Rayu, koji je često koristio tu metodu ) ili fotokopije (xerografije). Rayografija se radi tako da se u tamnoj komori (zamračenoj sobi) direktno na fotoosjetljivi sloj kao motiv stave neki predmeti, a zatim osvijetle pa sliku (Rayogram) tvore sjene motiva kao i odrazi svjetla s motiva. Neki autori Rayograme nazivaju fotogrami ili kemogrami (Ž.Jerman) mada bi fotokemogram bio naispravniji naziv jer svojom širinom obuhvaća stvaranje svake analogne fotografske slike. Za fotokopije (xerografije) ili kontaktne kopije snimki (negativa) u anglosaksonskom govornom području ustaljen je naziv fotogram.
Kemijske dimenzije – kemogrami
Eksperimentiranje s kemikalijama i fotografskim papirom da bi se proizveli razni vizuelni efekti i teme opisuju smjer ovog postupka. Ove fotografije su kombinacija bezaparatne fotografije i manipulacije fotografskim materijalom koristeći ih kao slikarski medij. Ove slike su, doslovno, kemijske slike koje se nazivaju kemogramima. … Kada je kemijsko slikanje korišteno za sebe, crna napreduje a kemijsko bojanje uzmiče stvarajući drugu formu prostorne interakcije. Oba efekta nastoje proizvesti hladno/topli kontrast.
Isto tako, važno je naglasiti da ova metoda rada često proizvodi nekoliko razina značenja zajedno sa osjećajem povezanosti koja je inuitivna, nesvejsna i apstraktna. Točnije, slike su više osjetilne nego promatračke.
Ova tehnika donosi intuitivni i konceptualni vizualni rječnik koristeći boju, oblik i formu da bi se simbolički uprizorila slika.
Izvor: fotograf: Nolan Preece
Aleksej Orel rođen je 1976. godine u Puli, gdje i danas živi i stvara. Fotografijom se počinje baviti u ranom djetinjstvu pod mentorstvom svog djeda Alojza Orela. Period odrastanja obilježili su razvoj znanja i eksperimentiranja u fotografiji, te traženje samostalnog fotografskog izričaja. 1996..počinje njegov profesionalni fotografski rad u dnevniku Glas Istre. Od 1997.godine radi u fotografskom obrtu Foto Vujičić u kojem je sve do 2003.godine kada otvara tvrtku Fotopixel. Tijekom godina postaje aktivni sudionik i član nekoliko fotografskih udruženja: Udruženja likovnih i književnih stvaraoca Pule (ULIKS-Pula) od 1995.godine, zatim Fotokluba Zagreb od 1996.godine, od 2002.godine jedan je od osnivača fotokluba FORMAT u Puli gdje vodi i organizira više foto tečaja za zaljubljenike u fotografiju, dok je od 2006.do 2008.godine predavač na ljetnim radionicama Hrvatskog fotosaveza te 2008.godine sudionik natječajnog seminara Fotosofije na kojem osvaja 1. nagradu za foto dvoboj…
Poštivajući fotografska pravila i ujedno pomičući granice istih, eksperimentira sa brojnim tehnikama uz pomoć kojih nastaju interesantna djela i ciklusi. Do 1998.godine njegov rad obilježava individualni pristup djelu, eksperimentu i tehnici (fotogram, camera obscura, solarizacija, montaža, bariljef….). Eksperimentira sa aplikacijom fotografskih kemikalija na kolor papir čime nastaje ciklus „Kemogrami“ i koji označava početak cikličnog bavljenja fotografijom. Njegov ciklus „Skluptor“, u kojem bilježi metamorfozu prostora i pojavne oblike ljudskih obilježja u njima, započinje 1998. godine te ga ciklično nastavlja konstantno pronalazeći nove pojavne oblike u svom okruženju. 1998.godina označava i početak bavljenja digitalnom fotografijom koja mu donosi nove slobode i izražavanja. Okosnica njegovog rada jest fascinacija vremenom u svim svojim implikacijama na fotografiju te često eksperimentira sa dužim ekspozicijama pri čemu, primjerice, 2004. započinje ciklus „Balerine“ kojeg obilježava impresionistička nježnost u izričaju i koji još uvijek traje konstantno otkrivajući nove uhvaćene i zaustavljene ljepote pokreta ljudskog tijela.
Početkom 2010.godine sklonost navedenoj fascinaciji vremenom dovodi ga do timelapse-a, video tehnike kompresije vremena gdje se fotografije animiraju u pokretnu sliku. Dio ovako nastalog materijala pejzažnih snimaka objavljen je u glazbenom videospotu Franka Krajcara za pjesmu „Jobrni je, jobrni“ i time čini prvi glazbeni spot napravljen u timelapse tehnici koji je objavljen u Hrvatskoj. Timelapse mu donosi puno novih izazova zbog čega se ovom tehnikom i dalje namjerava baviti kombinirajući dosad stečeno znanje i ljubav prema fotografiji sa novim tehnologijama i tehnikama.
Samostalne izložbe
1995.godine u Fort Bourguignon-u, u Puli.rođen je 1976. godine u Puli, gdje i danas živi i stvara. Fotografijom se počinje baviti u ranom djetinjstvu pod mentorstvom svog djeda Alojza Orela. Period odrastanja obilježili su razvoj znanja i eksperimentiranja u fotografiji, te traženje samostalnog fotografskog izričaja. 1996..počinje njegov profesionalni fotografski rad u dnevniku Glas Istre. Od 1997.godine radi u fotografskom obrtu Foto Vujičić u kojem je sve do 2003.godine kada otvara tvrtku Fotopixel. Tijekom godina postaje aktivni sudionik i član nekoliko fotografskih udruženja: Udruženja likovnih i književnih stvaraoca Pule (ULIKS-Pula) od 1995.godine, zatim Fotokluba Zagreb od 1996.godine, od 2002.godine jedan je od osnivača fotokluba FORMAT u Puli gdje vodi i organizira više foto tečaja za zaljubljenike u fotografiju, dok je od 2006.do 2008.godine predavač na ljetnim radionicama Hrvatskog fotosaveza te 2008.godine sudionik natječajnog seminara Fotosofije na kojem osvaja 1. nagradu za foto dvoboj…
1995.godine u Fort Bourguignon-u, u Puli.rođen je 1976. godine u Puli, gdje i danas živi i stvara. Fotografijom se počinje baviti u ranom djetinjstvu pod mentorstvom svog djeda Alojza Orela. Period odrastanja obilježili su razvoj znanja i eksperimentiranja u fotografiji, te traženje samostalnog fotografskog izričaja. 1996..počinje njegov profesionalni fotografski rad u dnevniku Glas Istre. Od 1997.godine radi u fotografskom obrtu Foto Vujičić u kojem je sve do 2003.godine kada otvara tvrtku Fotopixel. Tijekom godina postaje aktivni sudionik i član nekoliko fotografskih udruženja: Udruženja likovnih i književnih stvaraoca Pule (ULIKS-Pula) od 1995.godine, zatim Fotokluba Zagreb od 1996.godine, od 2002.godine jedan je od osnivača fotokluba FORMAT u Puli gdje vodi i organizira više foto tečaja za zaljubljenike u fotografiju, dok je od 2006.do 2008.godine predavač na ljetnim radionicama Hrvatskog fotosaveza te 2008.godine sudionik natječajnog seminara Fotosofije na kojem osvaja 1. nagradu za foto dvoboj…
1996.godine „Nastajanje 6 pingvinčića“ u INK Pula, fotografije nastanka predstave 6 pingvinčića
1997.godine u Foto galeriji Likum, u Zagrebu.
1998.godine Kulturni susreti preko granice u galeriji Shambala, u Kopenhagenu.
2003.godine Galerija Nemeš, u Puli, izložba fotografija „Fotografiraj ovo?“ – predstavljanje koncepta izrade fotografije uporabom skenera umjesto fotoaparata te izlaganje najveće digitalne fotografije na svijetu razlučivosti 1,02 gigapixela koja je predstavljala polutku dinje
2007.godine izložba „Skluptor“ u GKČ Pula, u sklopu mjeseca Hrvatske knjige, s naglaskom na isčitavanje prostora
2008.godine izložba „Kvadrofonija“ u MMC Luka, u Puli, gdje su prikazane fotografske intervencije na slike Denisa Nađa te likovne intervencije slikara Denisa Nađa na fotografije Alekseja Orela popraćene dokumentarnim filmom „Kvadrofonija“ koji objedinjuje fotografske, slikarske, glazbene i video intervencije
2008. „Kvadrofonija“ izložena na Festivalu nove umjetnosti FONA 08, galerija Moć umjetnika, u Rijeci
2008.godine „Kvadrofonija“ izložena na festivalu „7 dana stvaranja“, u Etnografskom muzeju u Pazinu
2008.godine „Kvadrofonija“, izložena u Firenci
2008.godine izložba „ANTIpaparazzo“ u Cantina Puležana, u Puli, nenamješteni portreti poznatih i manje poznatih sugrađana nastalih za slučajnih susreta, snimanih iz neposredne blizine snimanih širokokutnim objektivom i izloženih na stropu
2009.godine izložba „Hodam gradom“ MMC Luka, u Puli, interaktivna izložba fragmenata gradskog tla na galerijskom podu, uz prikaz djela dokumentarnog filma „Proces“ koji objedinjeni stvaraju svojevrsni reality show sa nehotičnim akterima
2009. godina performance „Recesija 8.marta“ na Forumu u Puli, gdje je autor zbog recesijskih mjera objedinio bipolarnost muškog i ženskog tijela u jednom, svojem, liku
Skupne izložbe
1995-2010.godine redovito izlaže na 15.revijalnih izložbi ULIKS-a
1995-2010.godine redovito izlaže na 15.revijalnih izložbi ULIKS-a
1995.godine Hrvatska fotografija 95 Umjetnički paviljon Zagreb, Moderna galerija Rijeka, Gradski muzej Vinkovci
1996.godine Mundial fotofestival, u Rovinju
1996-2000.godine Grisia, u Rovinju
1999.godina Karneval u Veneciji, galerija Spot, u Zagrebu
1999.godine Salon fotografije Osijek 99, u Osijeku
2004-2010 godine 30tak izložbi u sklopu udruge FORMAT u Puli, Pazinu, Pomeru, Medulinu, Fažani i Rijeci
2008.godine Fotosofia 3, Terme Tuhelj, galerija Badrov u Zagrebu, Gradska galerija Osijek, MMC Luka Pula
2010.godine Photodays Rovinj, izložba finalista u MMC Rovinj, Muzej za umjetnost i obrt Zagreb, Mali salon u Rijeci
Akademija-Art.hr
20.02.2011.
