Pula – Adele Kokotović: Putovanje s linijom

Adele Kokotović, ova samozatajna, sebi okrenuta, marljiva i predana pulska autorica, narasla kao autodidakt na platformi profesionalne pulske likovne scene, već je prvim javnim nastupima upozorila na svoj skrovit, još neotkriven i neafirmiran dar. Od ranih devedesetih do danas njezin se slikarsko-crtački opus svakako povećao, no nadasve se pročistio do same askeze.

Kako bismo poduprli njezina nova slikarska postignuća, posegnuli smo za prebogatom riznicom skica i crteža, minoriziranih do predvorja duše, ili do tehničkih predradnji za strukturiranje njezine nove slike, po sistemu proceduralnog prebacivanja iz malog u veliko.

No, izabrani i izmaknuti iz brižljivo slaganog mnoštva, crteži joj dosežu autonomiju, lišavajući se podređenosti slici. Nepogrešivim sredstvima koja podcrtavaju nepogrešivost crteža, posnom olovkom i suptilnim tušem na nezahtjevnom papiru, autorica ispisuje i umnožava na istoj mentalnoj i ćutilnoj ravni svoje do srži pročišćene prostorno vremenske koordinate u kojima sretno kohabitiraju mir, red i uzvišena svečanost. Sve u fragilnoj minijaturi, koja čitljivosti radi, fokusa radi, rabi radikalan redukcionizam.

Bez žala, autorica je svjesno napustila svoje narativno-simboličke atribute. Nestali su na ime kristalizacije ideje i koncepta i ptica, i jaje, i kuća, i cvijet, umnožene i dinamične crte, interaktivne plohe, dramatičan sraz između svjetla i tame, sa prevagom tmaste tame, kako pamtimo njezinu odličnu izložbu kolažiranih crteža u bivšoj Galeriji Diana u Puli 2003. godine.

Sve dosegnute i izložbom potvrđene vrijednosti niti su izgubljene, niti su zaboravljene. Dapače, upravo iz te riznice rađa se novi svijet Adele Kokotović. Otčitavamo ga kao jasna a slojevita ispreplitanja i kristalično usaglašavanje na nekoliko – koliko racionalnih, toliko i ćutilnih ravni.

Prvo na nivou prostora i vremena. Mutacija i multiplikacija gotovo identičnih prostornih koordinata nisu preslike nekog tvarnog i stvarnog prostora. On je neimenovan, neprepoznatljiv, čak i od asocijacije očišćen. Bitna je ideja prostora koja se u jednom trenutku sastaje sa nepostojećim vremenom kao bezvremenošću, tvoreći duhovu, prostorno-vremensku sintezu.

Drugo je na razini pristupa i izričaja. Pristup iziskuje postupnost u procesu stvaranja djela. Dok je crtež refleksija suštinskog i dubinskog titraja, slika zahtjeva elaboraciju i slojevitost. Automatski manje je spontana, suspregnutija je i udaljenija, dotičući svijet neke nadzemeljske surealnosti u kojoj nema ni čovjeka ni Boga. Ponavljaju se i prostor i vrijeme u negacijama, bestežinskosti, levitaciji, bezgraničju, u nekom kozmičkom kontinuitetu reda i trajanja. Tu nema deskripcije ni naracije. Postoji samo projekcija neke skrivene istine kojoj autorica duhovno i osjećajno stremi, pa se signali njezine interpretacije očituju kao svojevrsni kondenzat tišine i svečanosti, kojeg autorica smjerno prenosi na nas.

Gorka Ostojić Cvajner 

Adele Kokotović rođena je 1956. godine u Puli gdje živi i radi kao referent za plaće u Općoj bolnici Pula. Slikarstvom se kontinuirano bavi od 1999. godine. Imala je četiri samostalne izložbe i sudjelovala na pedesetak skupnih izložbi. dobitnica je Druga nagrada na Ex tempore 2001. g u Grožnjanu te dvije sponzorske nagrade na Grisiji: 2002. i 2006.godine. Radi na papiru u tehnikama: kolaž, akvarel i akril.

Akademija-Art.hr
29.09.2011.