Prva samostalna izložba fotografija Helene Cuculić

Pogledajte galeriju fotografija!

Otvorenje prve samostalne izložbe fotografija mlade dizajnerice Helene Cuculić pod nazivom „Sanjarenja“ je 11. ožujka 2011. godine, u galeriji Vladimira Horvata u Zagrebu.

O radu Helene Cuculić, na otvorenju izložbe, koja će biti otvorena do 21. ožujka 2011., govorit će Damir Tiljak, predsjednik Fotokluba Zagreb. Ulaz na izložbu je slobodan.

Već sam naslov izložbe Sanjarenja sugerira odmak od poetike realizma prečesto spominjane kada je riječ o fotografiji, odmak od fotografije kao dokumenta stvarnih događaja, ljudi i krajeva, kao i od fotografa kao vještog voajera koji primjećuje posebne prizore kako bi ih zaustavio van vremenskog toka i izdvojio iz realnosti. Premda su izložene fotografije nastale različitim tehnikama i grupirane u nekoliko tematskih podskupina, sve ih povezuje dokidanje reprezentacijske iluzije fotografije kao prozirnog medija.

Uz duhove, lebdeći grad, čudovište, patuljke i sjene bez vlasnika, odmak od realizma Helena Cuculić ostvaruje tehnikama i postupcima kao što je višestruka ekspozicija, kojom se postiže preklapanje više prizora u jednom, ili duga ekspozicija gdje svjetlost bilježi tragove kretanja formirajući začudne prizore. Reprezentacija se posve negira fotogramima na kojima su otisci svakodnevnih predmeta povezani u bajkovite, nadrealne kompozicije, dok je u seriji krajolika s drvećem prisutna ideja fotografije kao prozirnog medija. Krajolici su prikazani u realističkom modusu, no svjetlost električnih svjetiljki pridonosi stvaranju nadrealne atmosfere.

Odmak od vjernog prikaza onog što se nalazi pred objektivom u nekolicini fotografija autorica postiže postavljanjem prozirne barijere (staklo, balon od sapunice) između fotografiranog objekta i objektiva, udvostručujući time sam proces fotografiranja kao prolaska svjetlosti kroz leću. Barijere istovremeno propuštaju svjetlost i reflektiraju je, pretapajući refleksiju s pogledom u dubinu, što dovodi do narušavanja jedinstvenosti prizora.

Jedna od tehnika koju autorica koristi za postizanje odmaka od realističkih reprezentacijskih postupaka je upotreba LOMO-aparata koji šumovima na slici, greškama, nepredvidivim propuštanjima svjetlosti ili saturacijom boje naglašava materijalnost filma i narušava iluziju realističnosti prizora. Takvom su tehnikom postignuti neobični efekti – fotografija vrtuljka zbog svoje neizoštrenosti, tragova kretanja i zasićenih boja, nastalih kao proizvod slučajnosti, podsjeća na neku impresionističku sliku naslikanu u pariškom parku.

Kao rezultat slučaja kombiniranog s djelovanjem Holga aparata, većina je izloženih lomografija neoštra što djeluje kao namjerno postignut efekt. Zamagljeni (uglavnom crno-bijeli) slavonski krajolici, pariški parkovi, venecijanski mostovi i trgovi djeluju kao da su posredovani sjećanjem ili snom. Fotografije kao da preuzimaju filmski znak za prekid realističke naracije snom, maštanjem ili prisjećanjem. Rezultat tehničke nesavršenosti, umjesto da u skladu s osnovnim postavkama lomografije razotkrije materijalnost filma negirajući tehnike pokušaja uspostave kontrole nad postupkom snimanja, ovdje izgleda kao rezultat intencionalnog djelovanja fotografkinje. Hirovito djelovanje aparata prelazi na semantičku razinu postajući znakom koji označava sjećanje ili imaginaciju.

Za razliku od serije lomografija gdje je tehnička kvaliteta u drugom planu, a rezultat okidanja nepredvidiv i gdje je mogućnost autoričine kontrole nad snimanjem svedena na usmjeravanje slučaja, na fotografiji balona od sapunice situacija je obratna. Izobličen interijer sobe i pogled na ulicu kroz prozor reflektirani na površini balona pokazuju pobjedu autorske svijesti nad slučajnošću, ljudske intervencije nad aparatom. Dok je na fotografijama snimljenim Holgom slučaj uvjetovao odmak od realizma prikaza, ovdje se maksimalno kontroliranim procesom snimanja također postiže svojevrsni odmak od realnosti, ali ovog puta ne one koja se nalazi ispred objektiva, nego one koja se nalazi iza njega, s druge strane fotografije.

Maksimalna moguća kontrola nad slučajem i tehnička virtuoznost pri snimanju prisutne su i u seriji fotografija À la carte. No usprkos tome ne postiže se dojam realističnosti. Obični su kuhinjski predmeti dovedeni do neprepoznatljivosti neobičnim kompozicijama, sjenama koje mijenjaju formu snimljenih objekata, kadriranjem što reže predmete ne dozvoljavajući im da se pokažu u cijelosti.

Umjesto prozora u realnost, Sanjarenja nude prozor u lažna sjećanja, u tonove mora čije je zvučanje moguće vidjeti, u imaginarne prostore nedostupne posjetiteljevom oku, a kojih je fotografija izobličeni odraz, kao što nudi i pogled na nepostojeću impresionističku sliku i očuđene kuhinjske predmete. Pri nastanku fotografija objektiv je poslužio kao alat unutarnjeg oka, a fotoaparat kao produžena ruka podsvijesti.

Ana Kršinić-Lozica

Akademija-Art.hr
10.03.2011.