Kraj 2012. godine kraj je i TV formata koji je veličanje trash tema i osoba doveo do savršenstva – Red carpet Nove TV odlazi u zaborav
Magazin koji je stvorio Gotovčeve i zahvaljujući kojem prosječni Hrvat zna imena, veličinu grudnjaka i sve bivše dečke domaćih i regionalnih starleta u 2012. kao da je ispao iz trash štosa, a na kraju je i maknut s ekrana. No, zato se otvorio prostor za sasvim drugu vrstu trasha.
Živjela Rvacka
Domaće sapunice postale su oličenje apsurda. Dok je druga sezona “Larina izbora” nesuvislom i bizarnom radnjom pomaknula granice razuma, “Ruža vjetrova” razvila je kult Seke Odak čije su izreke postale dio uličnog govora u cijeloj Hrvatskoj.
Tako su se obožavatelji Lare nosili s uskrsnućima, mirakuloznim ozdravljenjima, nelogičnim zapletima i raspletima, a pravi štovatelji “Ruže vjetrova” naučili su da se prijateljima prijeti “da će ih rastopit ko šumeću tabletu ako im se zamjere”, kako koristi riječi “oto” i “nu”, te da se zemlja u kojoj žive zove “Republika Rvacka”.
Sulejmanija je opet poseban fenomen. Sapunica zahvaljujući kojoj su “čok” i “jok” omiljene poštapalice učinila je i da s polica kozmetike u trgovinama nestanu sve bakrene boje za kosu i kane jer je svaka treća Hrvatica htjela biti poput Hurem.
Trash je plodno tlo pronašao i u glazbi. Brazilski folk, ma budimo iskreni, njihovi narodnjaci osvojili su Hrvatsku, a mlađahni glazbenik Michel Telo na račun megapopularne “Nosa nosa” napunio je pulsku Arenu. Na njega nisu ostale imune ni svjetske nogometne zvijezde koje su nakon zabijenih golova plesale popularni ples.
A jednako veselje izazivao je i Gusttav Lima, također Brazilac, sa svojom “Baladom”. Ime vam možda ne znači ništa, ali stihovi “če čečere” možda vas i podsjete na radijski hit. I kad smo mislili da “gluplje” od nosa-plesa ne može biti – dogodio se Gangnam style.
Traži se traktorist
Možda nije eksplodirala kugla zemaljska na smak svijeta, 21. prosinca, ali se dogodila gotovo jednako potresna stvar – iritantni pjesmuljak južnokorejskoga glazbenika PSY-ja postao je prvi video u povijesti koji je doživio milijarditi “klik” na YouTubeu.
Bilo je u 2012. još trash bisera, od naše “Ljubavi na selu” i prve farmerice koja putem TV-a traži nekog tko će ugrijati sjedalo pokraj njezina na traktoru do svjetskih fenomena poput “Kardashiana” obitelji frizerki i kozmetičarki koje zbog otkrivanja intimnosti postaju popularnije od Obame. No možda je najveće oličenje trasha emisija “Krv nije voda”.
Gledanost joj je odlična unatoč najgoroj glumi ikada viđenoj, zapletima prepisanim iz starih brojeva Mile i “štancanje-produkciji”. Rijetki su koji će priznati da je prate, no radi se o jednostavnom fenomenu koji i definira trash i razlog zašto je ljudima privlačan – to je kao kad prolazite kraj automobilske nesreće, znate da ne biste trebali gledati, ali ne možete maknuti pogled.
Izvor: Vecernji.hr
