Upravo je završena treća kampanja istraživačkih radova na kasnoantičkoj utvrdi Loparu (Lopsica), u novljanskom parku. Najznačajniji nalaz uslijedio je posljednjeg dana, na kraju ovogodišnjeg dvotjednog istraživanja, kad je pronađeno ognjište (ili peć), vrlo rijedak nalaz unutar kasnoantičke utvrde.
Da Novljani nisu, sada već daleke 1936. godine, sami sebi (?!) srušili najstariji fortifikacijski objekt na jugoistočnom ulazu u grad, danas bi arheolozi imali više zidina iznad zemlje nego što ih sada imaju pod zemljom. Upravo je završena treća kampanja istraživačkih radova na kasnoantičkoj utvrdi Loparu (Lopsica), u novljanskom parku, a voditelj radova je konzervator arheolog Andrej Janeš iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, odjel za kopnenu arheologiju.
Najznačajniji nalaz uslijedio je posljednjeg dana, na kraju ovogodišnjeg dvotjednog istraživanja.
– Pronašli smo ognjište – ili peć?! – kamene konstrukcije i ovalnog izduženog tlorisnog oblika. Slijede konzultacije sa stručnom literaturom kako bismo odredili je li riječ o ognjištu ili peći, a obradom pokretnog materijala uvrštava li taj nalaz u kasnu antiku ili u rani srednji vijek?! Ovakav nalaz unutar kasnoantičke utvrde je rijedak, pa ga to čini još zanimljivijim i vrednijim. Zasad već možemo utvrditi da je ognjište , odnosno peć, bilo korišteno od strane bizantske vojne posade, ali moguće je i u kasnijem razdoblju novonaseljenih Hrvata, rekao je voditelj istraživačkih radova, arheolog konzervator Andrej Janeš.
– Na sreću, tadašnji kraljevski konzervator te je iste, 1936. godine, odmah i zabranio daljnje rušenje zidina utvrde s koje su kamen bili namijenili tadašnji graditelji za nove vile i hotel (?!), pa je ipak nešto ostalo. Utvrda zvana Lopar, odnosno Lopsica – u koji naziv treba sumnjati iako je uvriježen već odavno te se vezuje uz istoimeno naselje južno od Senja – bila je izgrađena početkom prošlog tisućljeća kao rimska fortifikacija, a prve nalaze iz tog razdoblja vezujemo uz 4. stoljeće nove ere. U 6. stoljeću služi već kao dio obrambenog sustava Bizanta. kasnije prelazi u ruke Slavena, odnosno Hrvata. Iz tog ranijeg i prvotnog vremena, u 4. stoljeću, nailazimo na brončane artefakte, a kasnije i na ostatke amfora te od željeznih izrađevina i na topovsku kuglu i dva bodeža, rekao je voditelj radova, arheolog Janeš.
Svi dosad pronađeni artefakti (ostaci posuđa, oružja, aplikacije) poslani su na restauriranje u Konzervatorski zavod u zagreb. Radove je u prvom navratu (2011. godine) financirala Primorsko-goranska županija, drugu kampanju istraživanja prošle godine Ministarstvo kulture Vlade RH, a aktualne istarživačke radove, over gosine s 30 000 kuna, Grad Novi Vinodolski.
– Novljanski Lopar bio je napadnut 1598. godine kad su ga Mlečani bombardirali s mora, no još je bilo, kako se zna, ostalo zidova koji su upućivali da se radilo o peterokutnom gradu – utvrdi. te su zidove još više oštetili graditelji novih zgrada u Novome, u spomenutom predratnom razdoblju, a sada smo iskapanjem otvorili sjeverni trokutasti dio koji je u tlocrtu utvrde prema svemu sudeći bio dvorište. osim željeznih dijelova oruđa i oružja te keramike u čijem smo sklopu naišli na uzorak čaše iz dijela sjeverne Afrike, nalazimo i ja aplikacije što su mogle imati svrhu ukrašavanja vojne opreme. Keramike iz radionice u crikveničkom kraju – Add tures – nismo našli, jer tada kad je Lopar živio svoj vijek fortifikacijske utvrde radionica u crikveničkom kraju vjerojatno više nije proizvodila, ističe Andrej Janeš. (novilist.hr)
