Preminuo hrvatski književnik i veleposlanik Milivoj Slaviček (1929-2012)


 
Povezao je hrvatsku s drugim slavenskim književnostima
 
Cijenjeni hrvatski književnik i prevoditelj Milivoj Slaviček umro je  6. studenoga, u 84. godini u Zagrebu, izvijestilo je Društvo hrvatskih književnika .
Milivoj Slaviček rodio se 24. listopada 1929. u Čakovcu. Diplomirao je 1954. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslijediplomska predavanja pohađao je u Varšavi i Krakovu. Radio je kao knjižničar, srednjoškolski profesor i urednik časopisa "Književna tribina", "Stih" i "Kolo".

Milivoj SlavičekbBio je predsjednik Društva hrvatskih književnika (1978.-1979.), a 1992. i 1993. obnašao je dužnost hrvatskog veleposlanika u Poljskoj.

Prvu pjesničku zbirku "Zaustavljena pregršt" objavio je 1954. Među njegovim zbirkama navode se "Daleka pokrajina" (1957.), "Modro veče" (1959.), "Soneti, pjesme o ljubavi i ostale pjesme" (1967.), "Purpurna pepeljara, naime to i to" (1969.), "Otvoreno radi (eventualnog) preuređenja" (1978.), "Pjesme neke buduće knjige" (1979.) i "Sjaj ne/svakodnevice" (1987.).

Osim pjesama pisao je eseje, osvrte, komentare i novinske članke te prevodio s poljskoga, slovačkoga i slovenskog jezika. Među prijevodima s poljskog posebno se ističe knjiga prijevoda poezije, drama i eseja pape Ivana Pavla II.
Datum i vrijeme ispraćaja hrvatskoga književnika i veleposlanika bit će poznati naknadno.

Ministrica kulture dr. sc. Andrea Zlatar Violić uputilaje  sućut obitelji u povodu smrti Milivoja Slavičeka u kojem stoji:
"Poštovani,primite iskrenu sućut povodom odlaska pjesnika, plemenitog  čovjeka, gospodina Milivoja Slavičeka. Njegovim odlaskom hrvatska je književna scena izgubila vrijedan i važan glas, iznimnog sudionika koji je svojim čitateljima otkrivao ljepotu u malim i naoko beznačajnim stvarima, ali koji je isto tako svojim djelima polako i dugi niz godina stvarao velik i značajan književni opus. Gospodina Slavičeka pamtit ćemo i po njegovim prijevodima kojima je hrvatskoj kulturnoj javnosti otkrivao povezanost s drugim slavenskim književnostima, među kojima je izdvajao onu poljsku koju je imao priliku najbolje upoznati.
Uvjereni smo da će sjećanje na Milivoja Slavičeka, kao čovjeka i umjetnika, ostati trajno usađeno u pamćenje hrvatske kulturne javnosti. To sjećanje zauvijek je osigurano izvrsnošću njegova opusa, upisanoga kao spomenik jednog vremena i obilježenoga iznimnim osjećajem za vječnu ljepotu i snagu pjesničke riječi."