Djelo kao odsjaj duše, izvor i mjesto života
U povodu 130. obljetnice rođenja velikoga hrvatskoga slikara izuzetno značajna pjesničko-grafička mapa “Meštrovićev zdenac” autora Miljenka Galića i Josipa Botterija Dinija predstavljena je 12. prosinca u Palači Matice hrvatske u Zagrebu. Hrvatski slikar Josip Botteri Dini autor je slikovnoga dijela mape, a Miljenko Galić je autor stihova.
Mapu su predstavili predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić, kiparev sin Mate Meštrović, ravnatelj muzeja ravnatelj Muzeja Ivana Meštrovića Andro Krstulović Opara i Rumjana Meštrović, snaha Ivana Meštrovića, Andro Krstulović Opara te autori Miljenko Galić i Josip Botteri Dini, a moderator je bio podpredsjednik MH Stjepan Sučić.
Na predstavljanju mape Igor Zidić je govorio o tome kako bi bilo dobro da češće pamtimo dobra djela ljudi koji su ovdje živjeli te kako nas sjećanje obvezuje na čuvanje darova. Dodao je: „Meštrovićeva djela živa si onoliko koliko im sami pomažemo da žive.” Te je istaknuo da je Zdenac života izvor i mjesto života te simboličko mjesto stvaranja i obnove života. Pamtit će se i ove Zidićeve riječi: “Onaj tko ne zna cijeniti svoje, neće cijeniti ni tuđe, ali ni uspjeti afirmirati svoja djela kod drugih.
Ova mapa je hommage kolegi i umjetniku”, rekao je dodavši kako je i to način da Meštrovićeva djela dalje žive.
Po riječima Krstulovića Opare Meštrovićev “Zdenac života” u Zagrebu postavljen je u žarište hrvatske kulture, odnosno ishodištu života nacije, čiji je identitet gradio. Galić je istaknuo kako je u drugu umjetnost pokušao pretvoriti Meštrovićev Zdenac života te ocijenio kako u njegovu Zdencu vidi odsjaj duše. Botteri Dini je istaknuo kako Zdenac pokazuje ljepotu života te je kao takav oda čežnji za životom.
Možda je ipak najvažnije što je o djelu svoga oca rekao njegov sin Mate Meštrović:
– „Zdenac Života” koji je predstavljen u pjesničko grafičkoj mapi Miljenka Galića i Josipa Botterija, je Meštrovićevo djelo iz rane mladosti. Zdedac je priča ljutskog života, ljutskog vijeka od rođenja do starosti, od početka do kraja, te vječnog ponavljanja, nestanka i nastavka, tematike kojoj se Meštrović vraća u mnogim svojim skulpturama. Meštrovićeva djelo u cjelini bavi se eshatološkom problematikom ljutskog opstanka, „smisla življenja, opstanka i nestajanja.” Mnoga njegova djela su simbolična: drveni raspeti, izmrcvareni, iznakaženi Krist u Splitskom kašteletu, odnoso „Crikvinama” kako ga je sam Meštrović nazvao, predstavlja strahote, razaranju, smrt, panju , bol koju je proizveo Prvi svjetski rat, a ne povijesnog, na križu razapetog Isusa. Meštrović je često koristio likove iz kršćanske religije, povijesti kao i mitologije, kao simbole ljudske radosti, tuge, boli, borbe, obnove, prkosa smrti i duhovnog uzačašća. – riječii su Mate Meštrovića.
Tekst i foto: Nives Gajdobranski
