Vaništin dolazak na promociju
Predstavljanje knjige Pjevač u Gradskom kazalištu“ Zorin domu“ u Karlovcu kao izuzetan kulturni doživljaj
Ako je itko vidio Šolcovu tišinu, onda je to – Vaništa
Promocija knjige Josipa Vanište ”PJEVAČ” – sjećanje na Ota Šolca održana u subotu, 31. ožujka uGradskom kazalištu ”Zorin dom” u Karlovcu bio je pravi veliki društveni događaj. Pismo Josipu Vaništi od Stanka Lasića povodm izlaska knjige „Pjevač“- sjećanje na Ota Šolca i pjesmu „Šapat u noći“ posvećenu Josipu Vaništi pročitao prvak HNK-a ,dramski umjetnik Goran Grgić.
U glazbenom dijelu programa nastupio je najistaknutiji suvremeni hrvatski pijanist Vladimir Krpan koji je na najispirativniji način izveo djela Galuppija, Luke Sorkočevića, Scarlattija i Chopina
Izaslanik predsjednika HAZU akademika Zvonka Kusića akademik Tonko Maroević pozdravio nazočne, a izaslanica ministrice kulture Andre Zlatar bila je Drubravka Đurić Nemec. Događaju su prisustvovali ugledni Karlovčani, zamjenica gradonačelnika, ravnatelj gimnazije i ravnateljica gradske knjižnice Karlovac. U publici bili su viđeni akademik Krešimir Nemec, slikar Ratko Janjić Jobo, ugledni liječnik, ravnatelj bolnice u Petrinji a također bavi se pisanjem o našim poznatim umjetnicima dr. Boris Vrga sa suprugom dr. Tatjanom, Jelena Očak Lasić. Sin Ota Šolca, Mišo Šolc zahvalio se Josipu Vaništi na njegovoj incijativi da se javnost prisjeti njegovog oca i Gradu Karlovcu, Kazalištu „Zorin Domu. Ugledni Karlovčani sa velikim zadovoljstvom nakon predstavljanja knjige komentirali su prekrasno predstavljanje i sjećanje na njihovog ,pjesnika i prevoditelja O. Šolca.. Bilo je sjajno, nenametljivo a promišljeno,cijela je prezentacija nadmašila očekivanja publike rekao je Josip Perković, predsjednik Županijskog suda, inače sklon kulturi, je bio oduševljen,. I direktor Gimnazije Mandić, rekao je da se osjećao uzvišeno. Dr. Danko Plevnik održao je predavanje naslovljeno Uvijek intenzivniji hermetičar
Kako se dopisujem sa Stankom Lasićem, izvijestio sam ga o Vaništinom priređivanju Pjevača: sjećanje na Ota Šolca i podatku da sam u knjizi Leonarda Kniffela Reading with the Stars pročitao da je Lauri Bush, supruzi bivšeg američkog predsjednika Georga Busha jedna od najznačajnijih knjiga Braća Karamazovi. Lasić mi je odgovorio da mu je Vaništa poslao Pjevača i da je rijetko kada u životu doživio takvo iznenađenje. "Veće je od iznenađenja da Laura Bush posebno ističe vrijednost Braće Karamazovih, iako je to zanimljivo." Zašto je Pjevač za Lasića bio toliko iznenađujući? Sigurno ne zbog toga što ga je konceptualizirao Josip Vaništa, koji je sa Šolcom već radio na njegovoj knjizi Vatra dugog bdjenja nad mojim Karlovcem, ne nakon nekoliko knjiga Zapisa, Vaništinihfascinantnih proznih minijatura.
Ono što je Lasića iznenadilo vjerojatno je ta galantnost nezaboravljanja dragocjenih predšasnika, zahvalnost za ono što su nam ostavili. Šolc je svoju posljednju pjesmu "Šapat u noći" posvetio upravo Vaništi, a Tonku Maroeviću objavio prvu zbirku pjesama. Lasić mu je zahvalan za stihove koje "u našoj književnosti nitko nije pisao". Ja sam mu zahvalan što sam ga imao priliku slušati, vama koji ste došli iz Zagreba i iz Šolcovog rodnog Karlovca ovdje da biste mu sa nama izrazili hommage. Ovo je Dan zahvalnosti Otu Šolcu.
Naravno da inicijalnu zahvalnost dugujemo i ideatoru ove knjige Josipu Vaništi koji je ponovno u svom Kratisovom duhu iznova objavio Šolcov "Šapat u noći", koji predstavlja ekstrakt njegove poezije.
Akademik Tonko Maroević u svojoj analizi ističe: ,Pjesma „Šapat u noći“ koju je oto Šolc posvetio Josipu Vaništi nije samo posljednja autorova pjesma, testementarna, nego ima i vrijednost svojevrsnog ispunjenja, zaokruženja, nalaženja pravog tona. Raspet između misaonosti i jednoznačnosti govora, u šapatu, slutnji tišine i šumoru na rubu šutnje pjesnik je ostvario i konceptualne i foničke vrijednosti adekvatne zahtjevnosti kojoj je stalno tražio. A Vaništino slikarstvo, posebno pak monokromni crteži, možda su najizrazitija apologija tišine i odgovor na izazov praznine, u kojima je in extremis sadržana i egzistencijalna tjeskoba i težina postojanja. Odlučujući se na odvajanje počasti preminulom prijatelju – uz suputnički i empirijski komplementaran esej Stanka Lasića – slikar Josip Vaništa sublimirao je iskustvo dugotrajnoga nepomućenog prijateljstva, a u portretu preminulog prijatelja evocirao je samo njegove fizionomijske crte i psihološki habitus nego je sačinio i duhovni lik pjesnika „u traženju apsolutnog“. Završio je tim riječima svoj osvrt Tonko Maroević.Moderator cijelog događanja je bio ravnatelj gradskog kazališta „Zorin Dom „ Zvonko Ilijić.
Nives Gajdobranski
Akademija-Art
