Predstavljen je zbornik Panonski ljetopis 2013.

Panonski ljetopis 1

Panonski ljetopis 1

PRILOZI ZA IZUČAVANE GRADIŠĆANSKE POVIJESTI, KULTURE I IZVORNE ZASEBNOSTI

U prostorijama Mjesnog odbora Banj, a u sklopu 4. međunarodne likovne kolonije, u subotu 4. svibnja 2013. godine predstavljen je zbornik Panonski ljetopis 2013.

U prostorijama Mjesnog odbora Banj, a u sklopu 4. međunarodne likovne kolonije, u subotu 4. svibnja 2013. godine predstavljen je zbornik Panonski ljetopis 2013., kojega izdaje Panonski institut iz Pinkovca / Güttenbach u Gradišću u Austriji. Uz glavnog urednika ovog jedinstvenoga gradišćanskoga zbornika dr. Roberta Hajszana, o Ljetopisu je govorio književnik Tomislav Marijan Bilosnić.

Na predstavljanju Panonskog ljetopisa 2013. u Banju na otoku Pašmanu, Bilosnić je rekao:

Panonski ljetopis 3
Tomislav Marijan Bilosnić govori o Panonskom ljetopisu 2013.

Od 1996. godine pratim Panonski ljetopis u redakturi dr. Roberta Hajszana Panonskog, i izdanju Panonskog Instituta iz Pinkovca (Güttenbach) iz Gradišća u Austriji. Riječ je dakle o 17 tomova Ljetopisa tiskanog na gotovo deset tisuća stranica gustog prijeloma, što je zapravo fascinirajuća brojka. Kako je svaki Ljetopis uređen na prepoznatljiv i već očekivan način, sa zadanim rubrikama i temama, unaprijed određenim sadržajem koji se svake godine iznova nadopunjuje novim jedinicama, to su njegovoj uredničkoj koncepciji nema bitnih iznenađenja, ali Ljetopis postaje nezamjenjiv po svome sadržaju koji „djeluje kao zbirka tajni”, kako sam već kazao na predstavljanju Ljetopisa iz 2012. godine u Zadru.

Nije zato ovdje nebitno nabrojati teme sadržaja ovog zbornika od temeljnoga značaja za povijest i život, kulturu i politiku gradišćanskog hrvatskog nacionalnog bića. Godišnjice glasovitih hrvatskih sinova, kako iz domovine tako i dijaspore, ali i cijeloga svijeta naći će se na prvome mjestu u Ljetopisu, pisane na hrvatskom i njemačkom, a često i mađarskom i slovenskom jeziku. Leksikografske, enciklopedijske bilješke o godišnjicama hrvatskih velikana nazvao bih hvalevrijednim biserima ovog Ljetopisa. Slijede ih biografije panonskih velikana putem kojih se upoznajemo s djelom, radom i životom, duhovnim bićem pojedinaca, kao i hrvatskoga puka u Gradišću (Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj), ali i šire, kao što je pitanje Hrvata u Vojvodini. Glazbeni i lingvistički prilozi, slikarstvo i teatralogija obrađeni su zasebno, kao i recenzije knjiga. Potom slijedi povijest, kultura i literatura, običaji i poezija, pitanje sporta, školstva i mladeži, događanja kroz tekuću godinu i in memoriami.

Panonski ljetopis 2

Od ove koncepcije bitno se nije odstupilo ni u ovom slavljeničkom, jubilarnom dvadesetom broju koji je dvoje prvo predstavljanje doživio u Banju na otoku Pašmanu. I ovaj ljetopisni tom započinje predgovorima koje potpisuju visoki uglednici iz politike Austrije, Slovenije i Mađarske, među kojima i Borut Pahor, predsjednik Republike Slovenije. Slijede prilozi obljetnica, odnosno godišnjica pojedinaca i povijesnih događaja, panonske biografije i retrospektive u koje je uvršteno obilježavanje 20 godina Panonskog instituta. Posebni blok priloga odnosi se kako je i red na predstavljanja Panonskog ljetopisa, gdje se slikom i riječju doslovno od 1994. do 2012. godine prati svaka promocija Ljetopisa u mnogim mjestima u Austriji, Mađarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, i drugdje gdje postoji interes za hrvatsko nacionalno biće. Uz već poznate i spomenute rubrike Ljetopisa, u obljetničkom broju donose se i zasebna poglavlja o Tomislavu Marijanu Bilosniću, književniku i slikaru i Peter Paul Wiplingeru, literatu i fotografu, kao što je istaknut i posebni blok priloga Đure Frankovića, hrvatskog publiciste, književnika, etnografa, znanstvenika i kulturnog djelatnika iz Mađarske. Ovdje je za istaknuti kako je osim u zasebnom poglavlju, umjetnički rad Tomislava Marijana Bilosnića istaknut i u drugim rubrikama Ljetopisa, dok se u pod egidom lirike donosi i cjelovita Bilosnićeva poema Vukovar.

Dakle, u pitanju su stotine različitih prinosa bez kojih bi danas i sutra bilo nemoguće sustavno istraživati silnice hrvatskog nacionalnog bića van matične domovine, posebice kada smo svjedoci porazne činjenice kako se baš ovakva građa izričito zapušta i izbjegava u nacionalnim medijima, nažalost i u periodici hrvatskih nacionalnih institucija. Samo ovako hrpimice prikupljanje građe kako čini neumorni Hajszan donosi obilje materijala znanosti i struci koja će na osnovu rečenoga sintetizirati svekoliku našu nacionalnu kulturnu i drugu zbilju u rasuću. Zato Panonske ljetopise valja doživljavati i kao zaseban arhivski materijal, izvor na koji će se činjenično moći jedino i pozivati u mnogim pitanjima.

Panonski ljetopis 4
Bilosnić i dr. sc. Robert Hajszan na predstavljanju Panonskog ljetopisa

I u slučaju ovoga godišća ponovit ću ono što sam kazao o prošlogodišnjem Ljetopisu: govoriti o ovome zborniku znači upustiti se u studiju o cjelovitom problemu gradišćanskih Hrvata što danas podrazumijeva Hrvate u Burgenlandu (u Austriji), kao i zapadnomađarske, slovačke i moravske Hrvate. Sve to opet ne bi bilo moguće bez poznavanja slojevite, a malo poznate i izučavane, hrvatske gradišćanske povijesti, kulture, jezika i književnosti, izvorne zasebnosti u kojoj je fokusirano nacionalno biće ove hrvatske skupine međusobno razdijeljene granicama, ideologijama i politikama. Hrvatske enklave u fokusu srednjoeuropskoga bića do današnjih su dana kroz pet stotina godina tuđinske sile i vlasti, ugnjetavanja i nepriznavanja, sačuvale izvorni čakavski i kajkavski jezik, i tako očuvale hrvatsku samobitnost na cijelom ovom rasutom (nekad jedinstvenom) prostoru. I ovdje se krug zatvara, jer bez Panonskog ljetopisa mi ne bi znali za djela mnogih uglednih gradišćanskih svećenika, pisaca, etnologa, jezičara, cijele jedne plejade ljudi velika duha, kojima pripada slava i čast za višestoljetno očuvanje materinskog jezika i to one kakvoće kakva je upamćena i u novu domovinu ponijeta tijekom davnih i teških vremenima hrvatske povijesti.