Jasna Horvat: VILIKON
Dobitnica nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost 2010. godine
utorak 23.4. u 20 sati
KNJIŽARA LJEVAK, Trg bana J. Jelačića 17, Zagreb
SUDJELUJU: Jagna Pogačnik, Nives Tomašević i Jasna Horvat
Ulaz slobodan.
*Radno vrijeme do 01 h.
Područje: književnost
ISBN: 978-953-303-532-1
Biblioteka: OTVORENA KNJIGA
Izdavač: Naklada LJEVAK
Godina: rujan 2012.
Broj stranica: 287
Format: 14 x 21,7 cm
Uvez: tvrdi = 145,95 kn
Urednica: Nives Tomašević
Magična idejnost novog strukturalizma
Roman Vilikon, četvrti je u nizu romanskih ostvarenja Jasne Horvat − autorice koja je 2011. godine za roman Az primila prestižnu nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te time privukla pozornost književnih kritičara i teoretičara.
U romanu Vilikon, strukturiranom po magičnom kvadratu broja 12, čitatelju se obraćaju tri pripovjedača: Marko Polo, Kublaj-kan i sama autorica. Prolazeći po redovima magičnog kvadrata broja 12, pripovjedači se zaustavljaju na pojedinim poljima ovoga kvadrata i donose leksikonske natuknice o vilama – nevidljivima ženama iz Kraljevstva Hrvatskog. Broj leksikonskih natuknica pri tome ovisi o numeraciji svakog pojedinog polja, a raznovrsnost pripovjednih glasova pridonosi magičnosti ovoga romana. Leksikonske natuknice prekidaju intiman razgovor Marka Pola i Kublaj-kana te istodobno donose vrijednu etnografsku studiju hrvatskih vjerovanja u nadnaravne pojave. Upravo spojevi egzaktnog i lirskog, leksikografskog i književnog potvrđuju osebujnost novog strukturalizma kakav je prezentiran u romanu Vilikon, ali i sposobnost književnog teksta da vrlo jednostavno iznese složene dionice te tako pridonese populariziranju kulturne baštine.
Na spoju popularnog i znanstvenog, imaginarnog i historiografskog, Vilikon je štivo koje čitatelja vodi u 13. stoljeće, upoznaje ga s markantnim povijesnim osobnostima kakve su Marko Polo i Kublaj-kan, nadahnjuje ga nevidljivim ženama – vilama, ali ga jednako tako, vješto pozicionira i u 21. stoljeće. Zaokretanjem broja 12 postiže se njegovo zrcaljenje u 21. stoljeću kao jedna od tehnika magične idejnosti koja nam u ovom djelu potiče maštu i želju za odlascima, putovanjima i povratcima. I premda je očito kako se roman Vilikon može čitati i kao parafraza Calvinovih Nevidljivih gradova, njegova zagonetnost čitatelja ne napušta sve do posljednjih stranica. Na kraju romana, na rastanku Marka Pola i Kublaj-kana, čitatelj doznaje kako se, zapravo, nalazi tek na početku čitateljske igre koju mu nudi Vilikon. Naime, Marko Polo, začetnik globalizacijskih tijekova i jedan od marketinških pionira, upozorava da se Vilikon osim po redovima može čitati i po stupcima i po dijagonalama (magičnog kvadrata broja 12) te da se čitatelj zapravo nalazi na početku, a ne na kraju svog čitateljskog pothvata. Ovim i ovakvim obratom, tekst Jasne Horvat još jednom postaje knjiga koja nije samo knjiga za pravocrtna čitanja već knjiga-igračka koja se može čitati u više smjerova, s više različitih pobuda i na više različitih načina.
Aktualnost i provokativnost teme potvrđuje i festival Šušur koji se od 2012. godine organizira na Korčuli u kući Marka Pola, svjetski poznatog putopisca i pripovjedača, a prelistavanje ovog neobičnog djela, potvrđuje prepoznatljivu idejnost novog strukturalizma ove autorice prisutnu u njezinim prethodnim ostvarenjima (Az, 2009; Bizarij, 2009 i Auron, 2011.).
Az, roman-studija o glagoljici, za odrednicu u pripovijedanju životopisa sv. Konstantina Ćirila koristi znakove glagoljičkog pisma. Njihova bogata simboličnost ilustrira kršćanstvo kao podlogu za izgradnju ovog složenog pisma, ali i najrazličitija stanja autora glagoljice, sv. Konstantina Ćirila, bilo da je riječ o ljubavi Konstantina Ćirila i carice Teodore ili da je riječ o nadahnuću uslijed kojega nastaje cijelo pismo.
Romanom Bizarij autorica je povezala petnaest povijesno važnih osobe za grad Osijek – počevši od cara Konstancija II., pa sve do Isabelle von Habsburg, Eugena od Savoje i Sulejmana Veličanstvenog. Svi su oni svojim životima i htijenjima pokazali gramatičku kôdiranost, uvjetovanost koja nas određuje čak i kroz jezik, a iskazuje se vezničkim riječima. Povijest je time postala gramatika, gramatika je postala povijest, a osobnosti osvajača progovorile su suptilnim glasovima.
Roman Auron, za razliku od svojih prethodnika, strukturiran je po omjerima izražavanja i zamjećivanja Ljepote, kako one u nama tako i one izvan nas. Temeljen na novinskom članku, ovaj roman otkriva tajne šibenske katedrale, govori o ugrađenosti broja fi u umjetnička djela, ali i u svakog pojedinca. Rubnice Aurona ispunjene su vrijednim informacijama o fenomenu Ljepote i popularnim segmentima hrvatske kulture. Temu romana potvrđuju i rubnice. One su u razrezu stranice prisutne u omjeru broja fi, te na taj način pridonose Ljepoti kojom se izmjenjuju dijelovi književnog i znanstveno-popularnog teksta.
I za sam kraj, nije nevažno istaknuti kako je autorica i osobno sudjelovala u likovnoj opremi većine svojih romana. U romanu Az iscrtala je glagoljičke znakove, za roman Auron fotografirala je dijelove grada Osijeka, a u romanu Vilikon oslikala je razgovorne dionice teksta. Ovi crteži, fotografije i akvareli, kao popratna izražajna sredstva, artikuliraju magičnost same književnosti kao multimedijskog sredstva izražavanja podatnog za izgradnju čak i vrlo zahtjevnih tekstualnih struktura.
Jasna Horvat (1966.) redovita je profesorica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, teoretičarka kulture i spisateljica. Uz kvantitativnu ekonomiju i statistiku kao uža područja znanstvena rada, njezina istraživačka radoznalost usmjerena je i na teme vezane uz nakladništvo, semiotiku, glagoljicu, komunikaciju i književnost kao specifični komunikacijski medij.
Počinje pisati za djecu potkraj devedesetih, tijekom suradnje s osječkim dječjim kazalištem Branko Mihaljević. Kao rezultat ove suradnje objavljuje knjigu dvaju dramatiziranih tekstova Izgubljena vila (Matica hrvatska, 2002.), a zatim i Alemperkina kazivanja (Naklada Ljevak, 2005.). Knjiga pisama Ireni Vrkljan Pismo u pismo (Naklada Ljevak, 2008.) potvrda je autoričine spisateljske svestranosti, a romani AZ (Naklada Ljevak, 2009.), Bizarij (Naklada Ljevak, 2009.), Krijesnici (Algoritam, 2009.) i Auron (Naklada Ljevak, 2011.) ustrajne naklonosti konceptualnim književnim formama u kojima se na osebujan način spajaju literarni i književni diskurs.
Roman Az nagrađen je prestižnom nagradom Josip Juraj Strossmayer Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost 2010. godine, a autorica Pečatom Grada Osijeka 2011. godine dodijeljenim joj za osobita ostvarenja na području književnosti.
Objavljeno:
Nevidljivo nakladništvo (suautorstvo s Nives Tomašević), Sveučilište u Zadru i Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.
Osnove statistike (suautorstvo s Josipom Mijoč), Naklada Ljevak i Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Zagreb 2012.
Auron, Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.
Az, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009. (nagrada HAZU Josip Juraj Strossmayer za 2010. god.) http://hr.wikipedia.org/wiki/Jasna_Horvat – cite_note-0
Bizarij, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
Krijesnici, Algoritam, Zagreb, 2009.
Pismo u pismu (suautorstvo s Irenom Vrkljan), Naklada Ljevak, Zagreb, 2008.
Alemperkina kazivanja, Naklada Ljevak, 2005.
Izgubljena vila, Matica hrvatska, Osijek, 2002.
Statistika pomoću SPSS/PC+, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Osijek, 1995.
Ivan Raos
