neukradivo nebo 3

ODA RADOSTI: Poezija koja teče kao šampanjac!

Sonji Zubović naklada Tekston je objavila zbirku pjesma Neukradivo nebo, koja je predstavljena u DHK 20. ožujka 2013. godine. Predstavljačica zbirke uz autoricu bila je književna kritičarka Aleksandra Orlić. S književošću život može biti izazovan mnogima, a posebno onima koji promiču i kometniraju poeziju najčešće s iskustvenih spoznaja iznose zaključke da pjesništvo otvara komunikacijom dušu. Zapravo svaka umjetnost tako i poezija je kreativna klultura, izažavanje koje udjeljuje radost a daje polet i volju za životom.

Hrvatska književnost i pjesništvo zadnjih godina dobivaju prihvatljivo pokazljiva nova književna imena! Ozbiljena djela vrsnih književnica i pjesnikinja zaista odjekuju – prije svih Jasna Horvat, Andrijana Kos Lajtman, Julijana Matanović, Diana Rosandić, Sonja Zubović, Barbara Bračun…. subjektivitet pokazuju dojmljivo s zanimljivim književnim djelima – obogaćuju ovodobnu hrvatsku književnost – upravo je takva zbirka Neukradivo nebo. Autorica uvjerljivo iznosi svoje viđenje doba i svijeta, dočarava nam dojmljiv sadržaj zbirke u kojoj promišljeno ukazuje na kompleksnost s poststrukturističkih stojišta pa i kad propituje otvorenije velike i vječne strukture, a ipak karaktreistične za europsku kulturi i tradiciju. Pokazuje ih kao dobro shvaćene zanimljivosti intime i zbilje – životne trenutke koje zaista možemo doživjeti kao korespodenciju s onim osobama i dobrima koje nas okružuju u životnom okolišu. Pritom pojedinu pjesmu i zbirku možemo shvatimo kao iskrenost Sonje Zubović ovog trenutka zaista kreativno dinamičnije i uglednije hrvatske pjesnikice i književnice u ovodbnici hrvatske književnosti.

Čitatelji poezije koji poznaju književni (pjesnički) opus Sonje Zubović za njih ne će biti Neukradivo nebo, ni tematski ni stilski nikakvo iznenađenje. A zahtjevno stručnim analitičarima poezije može biti vrlo učtiv izazov – jer zbirku će moći komentirati s više metodologijskih razina, u kojoj se autorica znalački izražava i argumentira odmiče se od uobičajenih egzistencijalnih kićenih prevladavajućih propitivanja, pokazljivo biranim riječima iznosi ideje i novum k ovodoblju. Slušajući stihove javljaju nam se slike i bića, porivi, tj. stihovi iz kojih naviru ideje i naputci koje samo možemo poželjeti doživjeti i susresti, vidjeti i shvatiti. Autorica uvjerljivo (opaža čovjeka i okoliš), a zbirka baš kao forum baštini sva ona bitišta koja nas tjekom života uokolo okružuju i proživljajno dodiruju. Stihovi oznanjuju obilje toga novoga kao autoričine izvide i spoznaje u znalački sročenim stihovima – istaknimo s primjetnom književnom darovitošću napisane su sve pjesme u zbirci – sadrže ozbiljeno ovodobno umjetničko djelo nama bliske osobe. Pjesme su laboratorij jezika, svaka zbirka stihova kap je vrjednote u slapu oplemenjivanja ljepote našeg materinjeg jezika.

Zamislimo na što nam sve ukazuje autorica (pjesmama), naslov je privlačan omamljujući, a uokolo je mnoštvo mudrih izričaja koje zapravo ukazuju na beskrajne mogućosti i poletnosti…. Čitajući pjesme pretvaramo svoje živote u radost života, koji će nas pratiti ma kamo bivali tjekom čitavih naših života. Sukladno tomu proživljeli bi ugodno doživljajno život bez trzavica i tuge. Živjeli bismo s vedrinom nasmijani, iskreno zaista bez ne ugodnih emocijskih ojađenih trenutaka – u životu ne zabilaznih stuacija – makar bili i očajni. Iako Sonja Subović odavno živi čitavi život djelatna je u Zagrebu, a njezini je Jaskanci ne zaboravljaju. Pomno prate njezino stvaralačko književno djelovanje i uvijek joj iskažu posebnu pažnju posebice kad svojom nazočnošću i uzveličaju književnu svečanost na što je vrlo ponosna.

neukradivo nebo 1

Izrazito je raspoznajno pjesništvo u kojemu je očit i pjesničin identitet i jednostavnost jer je svjesna svoje izražajne moći (jezika), kako srokom, tako ritmom a pritom kompetitivnom se iskazuje sa izričajnim zanimljivstima, otkriva nam obilje pomno osmišljenih zbivanja u društvu, spoznaje iz kojekakvih socijalnih situacija (događaja) životno ne izbježnih. Dojmljivo i uvjerljivo riječima govori o svemu, kako o situacijama i značenjima, onima koje susrećemo ne primjetno ih zatičemo – nailazimo na njih i prolazimo kroz njih u našemu svijetu i životu ! Autoričin svijet je karakteristična duboka sveprožimljuća trilogička povezanica između (umjetnosti – osjećaja – zbilje). Kakav je život – kadkad je i ne predvidiv – zato i ne postoji točna riječ kojom bi se opisao nadahnuti izričaj pjesničin – jer najčešće ugodne trenutke povezujemo s nama dragim osobama baš onima koji su nama poznati i koji žive s nama na određenom podneblju i okruženju. Za avanturističke spoznaje i ideje (ne spomenuti i ne poznati i ne primjećeni) izričaji kojima obiluje Neukradivo nebo ne predstavljaju nkakav problem – za razliku od poznatih, ipak ne poznati mogu biti izazov iz kojih se može puno toga ne poznatoga i ne ukradivoga i ne ukorotivoga doznati.

Evo što nam jena predstavljanju Aleksandra Orlić kazala o Neukradivm nebu : “Ako je gledano s neba svijet doista samo jedan veliki vrt, onda je Sonja Zubović vjerojatno trn u oku svakog prokletog pjesnika koji smatra da dobra pjesma može nastati samo onda kada vam cijeli teret svijeta nalegne na leđa, a patnja pritišće grud. Ma kakav vražji trn? Takvim metaforama u ovoj neo-romantičnoj zbirci pjesama ludističkog naziva nema mjesta.

Crvenokosa Sonja je prava kristalna kocka vedrine. Ta od vremena njemačkih romantičara (računaju se samo oni koji nisu bili u depri), japanskih haiku majstora i naivnog svijeta dječjih slikovnica u samo 35 pjesama nije stalo toliko optimizma, ushićenja i ružičastog pogleda na svijet. Pa kako je moguće da je njena poetična čaša ne gotovo uvijek napola puna, već se iz nje prelijeva najukusniji šampanjac kojim se slavi život i priroda (a ima ga toliko da joj se ponekad prelije i u njene cipelice)? I zar netko ima potrebu pisati pjesme i u sretnim razdobljima?

Nemamo pravi odgovor osim toga da i sami uronite u njen svijet i zarazite se njenom pozitivom – mjesec nazovete slasnom narančom, protresete kosom i oslobodite sve svoje leptire, pobjegnete u nepregledna prostranstva, zapjevate u snu, viknete nekom na uho , a sve frustracije i boli spakirate u kufere i pošaljete na put bez povrataka. I jesmo li što zaboravili? Naravno, nakon što se vratite s kolodvora i poletite visoko, javite nam se obavezno razglednicom ili kakvim stihom. I napišite nam kako vam je živjeti poput Sonje na relaciji Zemlja-Zrak, između svijeta i sanja, u horizontima punim prozora… Pa makar nam poslali i najkraći haiku stih koji kaže da ste i vi sretni, a da nemate trenutaka kad pisati – Hik!”

Ivan Raos