Poezija u dvorištu – glasovi prije ljeta
U sklopu rojekta Poezija u dvorištu na redu su – glasovi prije ljeta. Predstavlja se pjesnik Ivan Rogić Nehajev, a voditelji Branko Čegec i Miroslav Mićanović. Još se Poezija u dvorištu najavljuje kao: Različiti glasovi jedinstvenog užitka čitanja i pisanja. A sve se događa12. lipnja u 19 sati, a mjesto događanja jeCafé u dvorištu, J. Žerjevića 7/II, Zagreb
Izabrana pjesma koja svakako može privući pozotrnost kjubitelja poezije, a i šire, jest ona nazvana Kako pamtim majku.
Ivan Rogić Nehajev
Kako pamtim majku
dugo sam držao kako i nisam rođen
ipak, majku pamtim; najprije po jednoj
lipanjskoj bonaci pravilnoj kao kružnica
devetsto i ente; došla je na valu mirisa
pelina smokava i merlina i neupitana rekla
ocu: frane, tako smo lijepi na onoj slici
s vjenčanja, tako smo
pamtim je i po zimskom pristanu,
kako usred kuhinje raspolovljene kao koreja,
na vatreni dio i ostalo, drži tiglu u desnoj
a lijevom pruža zagrijanu podkošulju ocu
i prividno nemarno govori: preobuci se
potan si a već si nikakav sa zdravljem
pamtim je i po onisku tijelu
starijem od zviježđa velikog medvjeda;
izlizano bolešću stanjilo se u list
papira i nestalo među nepravednim
računima, ne znam jesam li ikada razumio
da više ništa ne mogu učiniti za nju
još je pamtim kao molitveno ime tereza
u imeniku sretnih iz nejasnih priča o vilama;
list gdje je upisana toliko je plav da se
ne razlikuje od odsječka zenita svijena trajno
tamo nad velebitom još u vrijeme kada je bog
češće volio popravljati rotaciju i lik
i još je pamtim u kolu nejasnih prizora
sličnih kometima; odabirem ih hirovito
i govorim to je sve, i varam; volim ponoviti
varku i kada novi sijev naglo zauzme pamćenje,
nema joj premca među vježbama iz prisilne
vedrine, a i po koji infarkt uspije odgoditi
koliko mi duguje koliko mu dugujem
bog?
Nives Gajdobranski
Akademija-Art
