Boris Šprem (Foto: Dragan Matić / Cropix)
U vremenima u kojima se od politike i političara traži donošenje nužnih, ali teških odluka, izbor Borisa Šprema za predsjednika Hrvatskog sabora svakako je pun pogodak
Šprem je dugo u politici, a riječ je o političaru nove generacije koji govori vrlo izravno, bez fraza i okolišanja, posve jasno i bez kalkuliranja. Sada, kada novu vlast čekaju potezi od kojih mnogi neće biti ni popularni, otvoreni dijalog i komunikacija s građanima bit će vrlo važni i u tome će predsjednik Sabora igrati jednu od ključnih uloga.
U razgovoru za Vjesnik Boris Šprem govori što čeka Hrvatsku pred ulazak u punopravno članstvo Europske unije, o prvim potezima nove vlade, ali i opterećenjima koje nosimo iz prošlosti, još iz vremena osamostaljenja Hrvatske.
Koji su najveći izazovi pred novim sazivom Sabora?
– U posljednjih desetak godina, koliko su trajali postupak i naši pregovori o ulasku u Europsku uniju, obavljen je velik posao usuglašavanja domaćeg zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom. Koliko god je bilo važno da nam Europa napokon kaže »da«, još je dragocjenije da pobijedi svijest o tome da smo to činili ponajprije zbog sebe. Ako je i bilo neke »nepravde« prema Hrvatskoj zato što nitko prije nas nije toliko dugo pregovarao niti imao tako kompliciranu proceduru, pa se među mnogima stvorilo ozračje nevjerice i nepovjerenja, uz redovne priče o urotama, na kraju moramo biti zadovoljni. Čak štoviše, iako sam potpuno svjestan da nemamo alternative, legitimno je izreći sumnju jesmo li mi kao država spremni za ravnopravnu borbu u EU. S jedne je strane mnogo euroskeptika, iako moram reći, koliko god uvažavao drukčije stavove, nisam čuo suvisle argumente zašto ostati izvan EU-ovih institucionalnih okvira. S druge strane pak ima i onoga: lako ćemo, glavno je da smo ušli, sad će biti bolje i to maltene odmah. A istina je zapravo da smo završili temelje, sagradili glavne zidove i krov naše europske kuće, a sada je na nama i samo na nama da odlučimo kako tu kuću urediti, kako je namjestiti. Predstoji nam, dakle, minuciozan, filigranski rad na uređivanju našeg vlastitog doma i u tome krajnju i isključivu riječ imamo mi sami. Istodobno, iako je to u biti druga strana iste medalje, predstoji nam donošenje niza zakona, propisa, sustavnih rješenja koji će zemlju pokušati izvući, na žalost, ne iz krize nego iz dugogodišnje recesije. Već će ovih dana prve rasprave o ovogodišnjem proračunu pokazati što smo se odlučili i tko je i koliko spreman surađivati, pa i odricati se da krajnji cilj ne bi bio crni scenarij – odlazak na bubanj. Sve je, dakle, u našim rukama. Hrvatska ulaskom u EU ne gubi ništa svog suvereniteta, jer – bila ona unutar ili izvan Unije – bit će onoliko suverena koliko bude u stanju zarađivati barem onoliko koliko i troši.
Hoću reći da se zapravo samim formalnim činom ulaska u EU neće ništa važno dogoditi. Budemo li se i dalje ponašali neodgovorno, rasipnički i nedomaćinski, posljedice su iste – bili unutar ili izvan Unije. Ono što Hrvatska zbog toga mora činiti je bijeg iz dosadašnjeg modela kapitalizma u kojeg su nas neodgovorno i bez legitimiteta i uveli.
Uvjeren sam da, kad su se građani opredjeljivali za samostalnost i višestranačje, nisu nikome dali »tapiju« za ovakav model privatizacije i potom na njoj građeni neoliberalni oblik kapitalizma. Upravo to smatram najvećom zadaćom ovog saziva Sabora, ali i onih koji će slijediti, jer neće preko noći biti moguće ispraviti nešto što 20 godina ide u pogrešnom smjeru.
Za vrijeme ovog saziva Hrvatska će ući u Europsku uniju. Očekujete li brzu ratifikaciju pristupnog ugovora u parlamentima Unijinih zemalja članica?
– Slovačka je prva zemlja koji je ratificirala, i to jednoglasnom odlukom parlamenta. Ne očekujem da će biti problema u zemljama takozvane stare Europe, bez obzira na sve probleme s kojim se Unija trenutačno susreće.
Mogu li se Hrvatski građani, koje sada čekaju bolni rezovi i reforme, nadati boljem životu nakon ulaska u EU?
– U Europskoj uniji ne teku med i mlijeko i bit će nam onoliko dobro koliko si sami uredimo svoj dom, ali za početak se treba ozbiljno pripremiti kako bismo znali uzeti oko 3,5 milijardi eura koje nas čekaju. Varaju se oni koji misle da će se taj novac sam od sebe sliti u naše blagajne. Bit će to mukotrpan posao na kojem ćemo polagati još jedan ispit zrelosti. Ono što mogu s velikom dozom sigurnosti tvrditi jest da će od našeg ulaska na početku najviše profitirati turizam.
Rekli ste »neka bude razlika, neka bude živost, neka bude okršaja ako će nas to dovesti do boljitka«. Na prvoj sjednici novog saziva već je bilo dosta živosti i okršaja. Hoće li to pojačati podjele na ljevicu i desnicu ili je ta parlamentarna živost ipak put koji u konačnici vodi boljitku?
– S tim sam zapravo htio reći da bi u demokratskom društvu bilo strašno kad bismo svi mislili isto, kad bismo svi hodali u sivim uniformama, svi pjevali iste pjesme, svi voljeli ista jela. Bila bi to najgora orvelovska mora na djelu. Dakle, parlamentarizam podrazumijeva različitosti, ali – kao što sam i tada istaknuo – demokracija nije rijeka bez obala. Ona ima čvrsta pravila i svačija je sloboda ograničena neugrožavanjem slobode onoga drugoga, onog drukčijega. Razlike koje su se dosad pokazale u ovom sazivu Sabora nisu bile ni drastične niti pogubne. Ne mislim da će doći do stvaranja lijevoga i desnog bloka i do sve oštrijih podjela. Naprotiv, zar primjer zastupnika Kalmete, koji je o ukidanju povlaštenih mirovina raspravljao drukčije od svoje stranke, ne govori da se Sabor ipak pretvara u mjesto gdje su zastupnici ne samo »vojnici partija« nego i pojedinci. A da primjer Damira Kajina i ne spominjem. Nadam se da ćemo sve češće imati slučajeve konsenzusa o ključnim pitanjima za budućnost zemlje, a ne zamjeram onima koji će saborsku govornicu iskoristiti za vlastitu promociju. I to je demokracija, jer izbori počinju onog dana kada su oni prethodni završili.
Pokrenuli ste i inicijativu za ukidanje ispravka netočnih navoda. Zašto?
– Kad je konkretno riječ o »ispravku netočnog navoda« onda mislim da je riječ o nedemokratskom pravu da netko u pravilu ispravlja tuđe mišljenje, a onaj »ispravljeni« nema pravo na odgovor. Ali to je samo dio mog zauzimanja za temeljito čišćenje i promjenu Poslovnika, koji je i dugačak i kompliciran. U sklopu te inicijative predložit ću i prihvaćanje etičkog kodeksa koji imaju respektabilni parlamenti u Europi. Primjera radi, ne znam je li igdje u Europi moguće u parlamentu veličanje pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca? Kod nas sada jest. Jadan je to parlament koji pljuje po sudstvu svoje države.
Kazali ste da vladavina naroda treba trajati stalno. Kako u tom smislu vidite rad Hrvatskog sabora?
– Ta stalna vladavina naroda, a ne da ga se jednom u četiri godine pozove na izbore, a nakon toga ga se više ništa ne pita, moguća je i promjenom izbornog zakonodavstva. Nadalje, vox populi treba osluškivati i provoditi razvojem lokalne samouprave, ali i punim uvažavanjem udruga civilnog društva. Osobno mislim da će se Hrvatska popeti na viši kat demokracije, iako je prvim ulaskom nezavisnih zastupnika, pa i stranaka kao što su Hrvatski laburisti, već učinjen velik korak k tome, onda kad u Saboru budemo imali i predstavnike Zelenih i sličnih alternativnih grupacija.
Sabor bez sumnje čekaju i teške odluke i donošenje zakona koji će omogućiti Hrvatskoj izlazak iz krize. Hrvatska javnost prve je reformske poteze nove vlade primila s odobravanjem. Hoće li, prema vašem mišljenju, sve ono što je dosad najavljeno biti i dovoljno da Hrvatska izađe iz krize?
– Stanje u kojem je Hrvatska mnogo je ozbiljnije i teže nego što neki misle, ali ono što mene ohrabruje je stav građana koji su složenosti krize svjesniji od nekih političara i sindikalaca. Vlada bi trebala iskoristiti spremnost građana na odricanja i ne ustručavati se čak i bolnih rezova, jer nam se lako može dogoditi da zbog nečinjenja ponovimo pogreške trećesiječanjske vlade.
Koliko je, prema vašem mišljenju, bivši predsjednik Sabora Luka Bebić imao odmak od dnevne, prije svega stranačke politike, u vođenju parlamenta?
– U drugom dijelu mandata predsjednik Bebić vodio je sjednice u pravilu bez mnogo pristranosti i stranačke stege.
Foto: Robert Anić/Pixsell
Kakvu suradnju u parlamentu očekujete od HDZ-a, hoće li biti konstruktivna oporba?
– Već sada to očekujem zato što je jasno da HDZ-u predstoji ono što se dugo čeka, a to je demokratizacija i konačno prerastanje iz pokreta u stranku. Istina, jednim dijelom je to obavljeno u Sanaderovo doba, ali prema načinu djelovanja bila je to stranka u kojoj je predsjednik »bog i batina«, u kojoj je cvjetao kult ličnosti i strah od linča. Pa, sjetite se sabora na kojem je izabrana Jadranka Kosor. Takvo što nije bilo moguće ni u režimima Kim Il-sunga. I u takvim totalitarnim državama i partijama makar su glumili proceduru i demokraciju.
Teško je do kraja predvidjeti što će se do kraja dogoditi u HDZ-u. Imam svoje mišljenje o tome, ali ne bih ga javno iznosio. A od rezultata unutarstranačkih izbora ovisit će i stav zastupnika HDZ-a i način njihova glasovanja u Hrvatskome saboru. Jadranka Kosor se trudi biti opozicija po svaku cijenu pa i onda, kada padne snijeg, za to optuži Vladu. Ona bi uvodila neke krizne stožere umjesto da se zauzme da institucije, koje nisu odradile svoj posao, napokon to počnu činiti. To vam dođe kao ona Churchillova: »Kad hoćeš problem odgoditi ili ga ne riješiti, formiraj komisiju«. U ovom slučaju ne trebaju nam krizni stožeri nego ono, što imamo, prilagoditi krizi.
Hoće li Kukuriku koalicija ostati dovoljno čvrsta u vremenima u kojima će trebati donositi često teške i nepopularne odluke?
– Kukuriku koalicija mora ostati čvrsta i donositi, ali i provoditi teške odluke. Ima li izbora? Mislim da nema.
SDP uskoro čekaju i unutarstranački izbori. Hoće li se stranka i dalje voditi načelom da se samo poštivanjem striktne demokratske procedure može doći do novog vodstva?
– SDP je prva stranka koja je osjetno unaprijedila način izbora svoga vodstva na svim razinama. Članstvo na općim, neposrednim i tajnim izborima odlučuje o svojim čelnicima. To se pokazalo iznimno uspješnim demokratskim iskorakom koji je »uravnotežio« i stabilizirao odnose unutar stranke. Stoga se podrazumijeva da ćemo i ubuduće nastaviti poštivati striktne demokratske procedure u izboru svojeg vodstva.
Izvor: Jurica Körbler /Vjesnik/
Akademija-Art
