prof. dr. sc. Adalbert Rebić
Predavanja i performansi – o smrti i životu
UZ IZLOŽBU MORS PORTA VITAE – ŽIVOT POSLIJE ŽIVOTA U MGZ-u
Tijekom veljače 2012., u Muzeju grada Zagreba uz izložbu MORS PORTA VITAE – SMRT, VRATA ŽIVOTA / stara zagrebačka groblja i pogrebi, autora Slavka Šterka i Borisa Mašića, priprememljena su popratna događanja i performansi.
Predavanja su bila 1. veljače – prof. dr. sc. Lidija Arambašić “Gubitak, tugovanje, podrška“, zatim 8. veljače – prof. dr. sc. Adalbert Rebić „Kršćanska eshatologija / o smrti i zagrobnom životu“.
Slijedi 15. veljače, 2012. u 18 sati predavanje prof. dr. sc. Marina Miličević Bradač „Grobovi heroja u legendi i arheološkoj stvarnosti“. Zatim je na redu performans- 22. veljače, 2012. u 18 sati, multimedijalna umjetnica, Tajči Čekada „ Post mortem high fashion“. Po završetku predavanja i performansa, može se razgledati izložba, uz stručno vodstvo autora.
Donosmo dijelove predavanja održanoga u Muzeju grada Zagreba u povodu izložbe o smrti »Mors porta vitae«
– Nitko ne može govoriti o smrti kao da o njoj sve dobro zna. Kako bi uostalom o njoj mogao nešto znati ako o njoj nema nikakva iskustva. Oni koji se velikodušno se posvećuju ‘praćenju’ bolesnih osoba da samrtnoj postelji, u knjigama i časopisima govore o iskustvu koje su s njima stekli. No ni oni nam ne mogu reći što je to smrt, jer samu smrt nisu vidjeli; vidjeli su samo umiranje. Silni razmak dijeli život na zemlji od smrti … Kršćanin može razumjeti ‘smrt samo u Isusu Kristu a ne bez Isusa Krista. Bez Isusa Krista smrt je strašna, ona je grozna. U Isusu Kristu ona je naprotiv nešto sasvim drugo; nju se može ljubiti, ona je radost vjernika (usp. F. X. Durrwell, »Krist, čovjek i smrt«¸ KS, 2009, str. 5s). Sveti Pavao, Sveti Franjo Asiški, sv. Mala Terezija …
Svatko od nas mora umrijeti. Ova »osuda na smrt« često je uzrokom pobune, prosvjeda: Zašto takav neizbježan svršetak? Da li stvarno sa smrću sve prestaje? Može li nakon uništenja našeg fizičkog tijela nešto preostati? Zašto takva smrt zbog koje fizički trpimo, koja nas rastavlja od naših dragih? Zar smo se rodili da umremo?
Kršćanska vizija smrti usko je povezana s vjerom u uskrsnuće, što predstavlja središte kršćanske poruke. »Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom« (1 Kor 6,14). To je radosna vijest koju je Isus Krist navijestio. Uvjerenje da je Isus Krist uistinu uskrsnuo i da je odredio da svi ljudi s njime uskrsnu, srce je kršćanskog vjerovanja. Sve je konačno u tome ukorijenjeno: »Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša« (1 Kor 15,14).
Ispovijedajući vjeru u uskrsnuće kršćani ne bježe od smrti koja pogađa našu egzistenciju. I kršćani približavanjem smrti doživljuju strah i tjeskobu, no oni čvrsto vjeruju u Krista koji je jasno rekao: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada!« (Iv 11, 25-26). (…)
Pozornim čitanjem biblijskih tekstova dade se iz njih iščitati poruka o smrti, o sudu i o onomu što slijedi poslije smrti i suda. U tom pogledu Izrael nije bio na Starom istoku osamljen, nego je bio pod utjecajem svojih susjeda (Babilon, Perzija, Egipat i Kanaan).
Stariji tekstovi Staroga zavjeta još nemaju jasne ideje o zagrobnom životu. Starozavjetni čovjek očekuje poslije smrti neki umanjeni život, život u sjeni. On vjeruje samo u ovaj zemaljski život. Pojam »budući život« pojavljuje se tek u kasnoj starozavjetnoj židovskoj i u kršćanskoj literaturi. Starozavjetna objava o zagrobnom životu se postupno razvija, dok ne dosegne puninu objave u Novome zavjetu.
Na novozavjetnu vjeru u zagrobni život učinile su velik utjecaj kasne židovske apokaliptičke predodžbe: posljednje nevolje, dan Gospodnji, pojavak Gospodnji (parousia), dolazak Mesije, Posljednji sud, uskrsnuće mrtvih, budući život u blaženom zajedništvu s Bogom. U skladu s kasnožidovskim apokaliptičkim predodžbama novozavjetni tekstovi govore o padanju zvijezda s neba, o pojavku Sina Čovječjega na oblacima nebeskim, o djelima pravednika zapisanima u knjizi nebeskoj… Apokaliptički mentalni sklop utjecao je na Isusov govor o posljednjim vremenima. Svoju poruku o posljednjim vremenima Isus je svojim suvremenicima upravo u tom njihovom mentalnom sklopu učinio razumljivijom i važećom za sva vremena. Apokaliptičke su predodžbe, u stvari, samo poslužile Novom zavjetu da pomoću njih izrazi ono što je Isus navijestio glede posljednjih vremena svijeta i čovjeka. Prema Bultmannu Isus je svoju eshatološku poruku uputio svakoj osobi tako da se ona mora sada i ovdje odlučiti za Boga: svaki je čovjekov trenutak posljednji čas.
U istraživanju novozavjetne eshatologije otkrivamo dvije vrste eshatološkog poimanja i nadanja. Na jednoj su strani oni spisi koji naglašavaju često apokaliptičkim jezikom i slikama budući vid eshatološkog spasenja. U ovu vrstu spisa spadaju i oni spisi koji odražavaju ono međuvrijeme između Isusova života i njegova ponovnog dolaska (parousia). Na drugoj su strani oni nz. spisi koji ističu iskustvo i uvjerenje da je u Isusu Kristu eshatološko spasenje već prisutno; ono je već sadašnja stvarnost. Međutim, valja naglasiti da nijedan od nz. spisa ne naglašava eshatološki vid tako da bi posvema isključio onaj drugi vid. Ova dva tipa ranokršćanske eshatologije, izgleda da, su se razvili neovisno jedan o drugome, ali u dijalektičnoj napetosti jedan prema drugome. (…)
Koristeći se apokaliptičkim slikama i primjenjujući tradicionalne eshatološke sheme, Otkrivenje opisuje sadašnjost kao «kratko vrijeme» prije svršetka. Dok je u Marka dužnost kršćana da u ovom kratkom vremenu naviještaju evanđelje, dotle će prema Otkrivenju kršćani morati u ovom kratkom međuvremenu otići u progonstvo ili u smrt (6,9-11; 13,10). Upravo onako kako je pobjeda Janjeta u smrti na križu bila preduvjet za njegovo nebesko kraljevanje, tako će i pobjeda kršćana u mučeničkoj smrti biti preduvjet uspostave Božjeg kraljevanja na zemlji. Konačno spasenje pretpostavlja novo nebo i novu zemlju. Smrt, podzemlje (šeol i had) i sve druge neprijateljske sile bit će uništene.
Priredila: Nives Gajdobranski
Akademija-Art
