Stotinjak slika, crteža i grafika, među kojim su mnoga antologijska djela naše moderne, predstavljeno je na izložbi ‘Praška četvorica’ u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu
Milivoj Uzelac,
Vilko Gecan,
Marijan Trepše i
Vladimir Varlaj – to su praška četvorica, umjetnici koje kao vrlo mlade, tijekom Prvoga svjetskog rata i poslije njega, veže boravak i školovanje u Pragu. Oni su na sedmi Proljetni salon u Zagrebu 1919. donijeli novi duh ekspresionizma.
Autor izložbe je Zvonko Maković.
„Praška četvorica“ neformalni je naziv za četvoricu slikara, generacijskih prijatelja koji su se formirali u Pragu tijekom i neposredno nakon Prvog svjetskoga rata. Riječ je o Milivoju Uzelcu, koji u Prag stiže početkom rata, Marijanu Trepšeu i Vladimiru Varlaju koji u Prag dolaze 1918. i Vilku Gecanu koji im se pridružuje u proljeće 1919.. Njihovo praško iskustvo vežu mnoge zajedničke teme, zajednička motivska i stilska ishodišta u rasponu od kubizma do ekspresionizma.
Izložba posebno pozicionira značenje Praga u kontekstu europskih kulturnih središta u kome se početkom 20 st.. javljaju aktualni avangardni pokreti od ekspresionizma i futurizma, do kubizma. Također rasvjetljava osobitosti praške kulturne klime fenomenologiju urbaniteta, likovnosti, kazališta i filma te njihov tematski i morfološki odjek u djelima četvorice autora.
S više od 100 slika, crteža i grafika izložba tematizira najvažnije formativne godine Praške četvorice, protagonista modernističkih, osobito ekspresionističkih, strujanja, koja su se u našoj sredini afirmirala upravo na godišnjim izložbama Proljetnog salona u Umjetničkom paviljonu. Pokazuje što to hrvatsko slikarstvo duguje utjecaju Praga, a samim tim ovaj grad stavlja u jednu od važnijih referentnih točaka naše moderne – nakon Beča, Münchena, Pariza
Posebno za ovu priliku na jednom mjestu okupljena su djela iz zbirki značajnih hrvatskih i inozemnih muzeja i galerija te privatnih kolekcija. Uz mnoga antologijska djela izložene su i znamenite slike: Uzelćeva Sfinga velegrada (1921), Gecanova Nove Vijesti (1922) iz Narodnog muzeja u Beogradu, Trepšeova Djevojka s crvenim čarapama (1923) iz privatne kolekcije. Posebnu zanimljivost izložbe predstavlja i znatan broj radova koji se na dosadašnjim izložbama nisu vidjeli, već se ovom prilikom prvi puta predstavljaju javnosti poput nekoliko varijacija čuvene Varlajeve Crvene kuće(1923).
Tijekom proteklih deset godina održane su retrospektivne izložbe sve četvorice slikara, upravo u Umjetničkome paviljonu, Varlaj 1992., Gecan 2005., Uzelac 2008., Trepše 2010., a njihova zajednička izložba rasvijetlit će najvažnije formativne godine koje su ostavile velikoga odjeka na čitavu hrvatsku umjetnost oko 1920.
