Uz otvaranje biti će svečano proglašenje nagrađenih i pohvaljenih autora fotografija. Na natječaj sa temom PONOSNI ISTARSKI KAŠTELI pristiglo je 216 radova od 45 autora.
Stručni žiri u sastavu: Miranda Legović, Nina Šperanda i Eugen Borkovsky pregledao je sve fotografske radove i dodijelio:
1. NAGRADA: Bogomir Duzbaba: Izgubljeni spokoj
2. NAGRADA: Saša Jantolek: Hum
3. NAGRADA: Ronald Gubić: Kamena karizma
-Pohvala za maštovit pristup temi: Saša Dejanović
– NAGRADA ZA KOLEKCIJU – samostalna izložba u Gradskoj galeriji Fonticus Grožnjan:
Daliborka Sirotić
– POHVALA ZA KOLEKCIJU:
Dalibor Talajić: Istarski kaleidoskopi
– Pohvale:
Kristian Macinić: Vrijeme povratka
Gianfranco Abrami: Bez naziva
Esta Dešpoja: Pogled I.
Marko Cerovac: Prkos vremenu
Darko Hrastovčak: Čuvari
– Na izložbi svojim radovima sudjeluju:
Dean Sergo
Slaven Pavletić
Morena Kvaternik
Jelena Marčetić
Kristijan Vučković
Vesna Lolić
Marko Žale
Doris Velan
Goran Skorup
Doriano Orbanić
Nina Kokot
Ivana Puškarić
Dinko Gubić
Ana Gubić
Siniša Pamić
Nevenka Pavletić
Nikica Karas
Nenad Zrinšćak
– Izvan konkurencije: Igor Blagonić
Na izložbi će biti postavljeno pedeset i šest radova od trideset autora.
Ponosni istarski kašteli
Pred nama je već tradicionalan fotografski umjetnički projekt: četvrtu godinu za redom događa se okupljanje koje inicira Udruga mladih Pagubice. U propozicijama za sudjelovanje bili su naznačeni zadaci: dimenzije: format A4; tehnologija: nije ograničena na klasičnu fotografiju, prihvaćalo se i printanu fotografiju kao i kompjuterski dorađene uratke.
Tema natječaja iznjedrila je nekoliko pristupa. Autori, bez obzira na likovno obrazovanje ili dosadašnje iskustvo, obrađuju motiv. Većina se zabavila vizualnim karakteristikama arhitektonskih cjelina, gradina, ruševina. Tek poneki autor pozabavio se dojmom, povijesnim značenjima ili reminiscencijama na temu. Neki autori su odabranom motivu podcrtavali monumentalnost koju je nosio kroz povijest a neki su zdanja uranjali u suvremenost. Na mnogim radovima dojmljiva je atmosfera postignuta kolorističkim, kompozicijskim ili sadržajnim elementima.
Radovi nisu obuhvatili sve građevine u Istri koje bi se mogle nazivati kaštelima, dvorcima, utvrdama. Autori su se oslonili na najpoznatije, skoro popularne objekte.
Možemo izraziti zadovoljstvo brojem autora i kvalitetom prispjelih radova. Na zadanu temu odgovorilo je 45 autora sa 216 fotografija. Po kvaliteti ova selekcija odgovara prošlogodišnjem nivou s time da je ove godine tema bila zahtjevnija.
Stručni žiri je izabrao trideset autora i njihovih pedeset i šest radova. Prilikom odabira za izložbu i za nagrade vodila nas je ideja da fotografija ne smije biti samo dokument već da mora odražavati atmosferu, stav autora, doživljaj, da mora nositi autorski pečat. Kad promišljamo o suvremenom trenutku umjetnosti, a pred nama je likovna izložba u mediju fotografije, treba imati na umu da tehnologija kojom je djelo učinjeno ne određuje status djela. U ovo postmodernističko vrijeme to nije neobično.
Pred nama je mnoštvo autorskih radova. Krenimo redom:
Prvonagrađeni rad potpisuje Miro Duzbaba. Fotografija je građena planovima mrežastih rastera grana u komunikaciji sa rasterom kamenih zidina kaštela. On koristi atribucije minulih stoljeća kojima pridružuje prozaične predmete suvremenosti. Monokromatski zabilježeni teški i nepristupačni zidovi u oštrom su kontrastu s nizom šarenih plastičnih štipaljki za sušenje robe. Oznaka tijeka vremena ovdje je stablo i njegove grane. Autor ne režira situaciju već ju zapaža. Senzibilno oko primjećuje bizarnost komunikacije elemenata koje vješto izolira i propušta u kadar. Znakoviti spoj oznaka prošlosti i sadašnjosti.
Rad koji je osvojio drugu nagradu potpisuje Saša Jantolek. Autor odsjaj monumentalne građevine pronalazi na staklenoj površini oguljenog bocuna. Kako sam kaže, motiv bilježi u Humu koji je cijeli grad – kaštel. Umjereni kolor i decentni kompozicijski elementi djeluju stabilno. Prije svega u pitanju je odlična dosjetka koja bi se dobro snašla i unutar teme koja obrađuje etno sadržaje. Poput broda u boci ovdje imamo kaštel u boci.
Trećenagrađena je fotografija Ronalda Gubića. Nesimetriju motiva autor odlično kadrira. On ulazi u monumentalno zdanje i okružen kamenim zidinama pogled usmjeruje prema gore. Objektiv slijedi pogled i nastaje fotografska bilješka isječka neba uokvirena zdanjem. Bogati raster kamenih blokova oštrih rubova i neba bogatog mekim, vatastim oblacima u likovnom su neskladu ali u smislenom jedinstvu.
Jedan od pohvaljenih radova je rad Kristiana Macinića. U premisi autor u temu kaštela uvodi motiv osobe. Želeći podcrtati ideju, radu daje naziv Vrijeme povratka. Tako tumačenje ove fotografije biva uvjetovano. Izrezak lica muškarca suprotstavljen je detalju ambijenta s kulom i dijelovima arhitekture u pozadini. Lice je oštro dok su detalji u pozadini neoštri. Arhitektura se ocrtava i u zjenici oka muškarca u prvom planu. To dodatno podcrtava atmosferu koju je autor želio postići.
Gianfranco Abrami bilježi panoramu brežuljkaste pokrajine sa ruševinama kaštela. Objekt teme smješta centralno a kompoziciju dograđuje teksturama karakterističnim za Istru: izrezani, parcelirani dijelovi obrađenog plodnog tla i šumarci, obrasli proplanci, koji se valovito spuštaju prema nižim dijelovima. Fotografija nosi dramatičnu atmosferu vješto korištenim sjenama koje donosi smiraj dana.
Igrom planova predstavlja se Esta Dešpoja. Ona koristi rupu na ruševnom zdanju i bilježi kamene zidove kao prvi plan. Promatraču dopušta prodor pogledom u pejzaž kroz otvor prozora ili osmatračnice. Prvi plan je izoštren i donosi bogate ali čvrste teksture. Za razliku od njega, pejzaž je zamućen, laviran i bogat tonskim prijelazima. Ovaj nesklad problematizira grubu fortifikaciju izgrađenu ljudskom mržnjom uspoređenu sa nježnom strukturom prirode.
Vertikale kao oslonac koristi Darko Hrastovčak. On promišljeno izabire dva okomita objekta i postavlja ih paralelno u kadar. Autor uspoređuje okrugli i kvadratni oblik pomoću naglašenog zasjenjenja. Strogoća kompozicije u službi je ideje, naslova rada: Čuvari. Kula, u kojoj je bila tamnica, paralelna je s religioznim objektom. I jedan i drugi su nehumani, strogi i udovoljavaju samo nekim interesnim grupama. Iako su povijesno naslijeđeni i jedan i drugi još uvijek služe u iste svrhe. Pred nama je likovno i konceptualno veoma dobar rad.
Fotografiju koja nosi energiju prolaznosti a ujedno i značenja veličanstvenog arhitektonskog zdanja potpisuje i Marko Cerovac. Kompozicija ima više planova: zidine u prednjem, kula u drugom i nebo u trećem sloju. Oduzimanje boje i bogatstvo tonskih gradacija znatno podupire dojmljivost rada. Osim toga dramatičnosti doprinosi zabilježeno atraktivno nebo. Autor kompoziciju aktivira svim navedenim elementima. Kao da možemo osjetiti ubrzani prolazak povijesnog vremena.
Najmaštovitiji rad ovog natječaja potpisuje Saša Dejanović. On primjećuje naslagane kolute ambalaže za kablove. Promišljajući konceptualno i povezujući viđeno sa temom, autor pronalazi kadar gdje mu situacija simulira oblik kaštela, dvorca. Umjesto uzvisine gdje obično stoji građevina, on postavlja suvremenu plastificiranu ogradu. Ne smeta mu žica dalekovoda koji presijecaju nebo u pozadini. Ova igra na temu kaštela zaista je originalna. Ideja i realizacija prevazilaze sitne kompozicijske nedosljednosti.
Daliborka Sirotić posredno ali uvjerljivo promišlja temu ovog natječaja. Ona u prvi plan postavlja metalne ili drvene povijesne predmete koje plasira kao simbol, oznaku kaštela. Pored toga ona se trudi zabilježiti i zidine u drugom planu. Promišljeno kadriranje, kvalitetna fotografija, odlična kompozicija i odabrani elementi zaslužuju pažnju.
Poigravanje elementima arhitekture unutar zadane teme, rezultira izvrsne radove koje potpisuje Dalibor Talajić. On proces realizacije rada dijeli na dva postupka. Najprije fotografira objekte ili dijelove objekata a onda se s njima poigrava. Na formatu ih ogledalno duplira. Autor se odriče kolora kako bi naglasio oblike. Pred nama su začudne kombinacije prepoznatljivih motiva koje nas zbunjuju. Igra rezultira odličnim nizom likovnih promišljanja.
Realnost je podložna promjenama i, prije svega percepciji promatrača. Svijest o mijeni i nesigurnosti zbilje izoštrava čulnost. Kaštel se, poput Narcisa, ogleda u vodi. Senzibilnom oku Igora Blagonića ne promiče iluzija odsjaja. Neka drugačija spoznaja događa se u odsjaju, uzbibanoj površini vode. Titravost prirodnih svjetlosnih efekta u vodi mijenja sliku realnosti. Tako nas autor fotografijom upozorava o nesigurnoj biti svih stvari. Java postaje san. Ili obrnuto.
Eugen Borkovsky
Želio bih obrazložiti temu „Ponosni istarski kašteli“ i ujedno popularizirati ove istarske dragulje. Kašteli su svjedoci vremena koji govore o arhitekturi, kulturi i običajima srednjeg vijeka. Pojam kaštel potiče od latinske riječi castrum koja označava rimsko vojno naselje ograđeno zidovima i kulama. Riječ se zadržala do danas za građevinski kompleks sličnih karakteristika. Većina istarskih kaštela nastala je na još starijim kompleksima. Prvi pisani dokument o tome je iz 983. godine. Važan je onaj iz 1102.godine kojim Ulrich II. daruje većinu istarskih kaštela akvilejskom patrijarhu. Intenzivna gradnja kaštela bila je u razdoblju Mlečana i Habsburgovaca. Važnost kaštela opada u XVI. stoljeću pojavom vatrenog oružja.
Feudalizam nije bio mirno razdoblje. Bilo je neophodno utvrđivanje na uzvisini ili nepristupačnom mjestu. Te cjeline sačinjavali su rezidencijalni, gospodarski i fortifikacijski dijelovi. Tu su bila dvorišta, bunari, podrumi. Vladari feuda, manjeg područja nevezanog uz graničenje po nacionalnim linijama, gradili su komplekse ovisno o mogućnostima. Često bi u centralnom dijelu većeg kaštela narastao hram jer je crkva uvijek bratovala s moćnicima pomažući držati puk pod kontrolom. Tako nastaju gradići na uzvisinama koji proširuju gabarite klasičnog kaštela. Istarski feudalci šaroliki su: ima ih od prevaranata, lupeža i bivših zatvorenika do intelektualaca, vojskovođa i vlastele, od kojih je jedan postao i duždem u Veneciji. Uz istarske kaštele povezuju se brojne legende koje uključuju otmice, prijevare i darivanja ili prodaje kaštela među feudalcima.
Pogledajmo popis istarskih kaštela: Bale, Barban, Belaj, Beligrad, Beram, Boljun, Brijuni, Brseč, Buje, Buzet, Čepić, Červar, Črni Kal, Črnigrad, Draguć, Dvigrad, Glem, Gologorica, Gračišće, Gradin, Gradina, Gradinje, Grimalda, Grožnjan, Hrastovlje, Hum, Kašćerga, Kaštel, Kostanjica, Kaštelir, Koštabona, Kožljak, Kršan, Kubed, Labin, Lindar, Loka, Lupoglav, Momjan, Motovun, Movraž, Mutvoran, Novigrad, Oprtalj, Osp, Paz, Pazin, Pietrapelosa, Plomin, Podčep, Poreč, Pula, Račice, Rašpor, Roč, Rakalj, Rakitovec, Rovinj, Svetvinčenat, Sipar, Secerb, Sv. Ivan, Sv. Ivan od Šterne, Sv. Juraj, Sv. Lovreč, Sv. Martin, Sovinjak, Šumber, Tinjan, Trviž, Umag, Vižinada, Vrh, Vodnjan, Vrsar, Završje, Zanigrad, Zelengrad, Žminj.
Eugen Borkovsky
-15:45 h: nastup mladih mažoretkinja Općine Cerovlje
-16:00 h: otvorenje kolektivne izložbe fotografija temu "Ponosni istarski kašteli", galerija Grimalda
-17.00 h: nastup mladih istarskih svirača narodnih i tradicijskih instrumenata
-slijedi koncert etnoskupine "Veja" iz Pazina
Peti susret mladih svirača na istarskim narodnim i tradicijskim instrumentima pod nazivom “Supci pud mavricun” održat će u nedjelju, 25. travnja na Grimaldi. Događanje nosi naziv ”Supci pud mavricun” što na dijalektu znači ”Svirači ispod duge”. Manifestacija se događa na Grimaldi – jednom od najljepših vidikovca centralne Istre. Ovaj susret je susret mladih svirača do 30 godina starosti. Susret ”Supci pud mavricun” pokrenuli su Udruga mladih Pagubice, Mladi Grimalde i Radio Istra uz pokroviteljstvo Istarske Županije i Općine Cerovlje, s ciljem poticanja i očuvanja istarske tradicijske glazbe.
21.04.2010.
