Polančec: Sanaderu sam trebao poklopiti i nikad se ne vratiti!

U emisiji ’60 minuta s Tihomirom Ladišićem’  na televiziji 24sata Damir Polančec progovorio je o svojem odnosu s Ivom Sanaderom, političkoj i karijeri u Podravci kao, o procesima koji se vode protiv njega kao i emocijama u vezi 10-mjesečne zatvorske kazne koju, zbog slučaja studije za koju je dao 500.000 kuna odvjetniku Miletiću, počinje služiti 15. listopada

Kazao je kako osjećam duboku nepravdu, razočaranje, ogorčenost.

– Odlazak u zatvor je grozna stvar, a ako ste uvjereni da idete kao nevin čovjek onda je to još sto puta gore. Ne mogu prihvatiti kaznu jer nisam počinio ono za što me se optužuje. Takva kazna mi zato teže i pada i to je prirodno i ljudski – rekao je Polančec i dodao kako će poštivati odluke institucija te postupati u skladu sa zakonom.

Objasnio je kako je morao riješiti slučaj radnika Borova srpske nacionalnosti zbog nezakonitih otkaza 1991., te kako je odvjetniku Miletiću, na svoju odgovornost ponudio da napravi studiju za 500.000 kuna umjesto honorara od 3,8 milijuna kuna za koji nije bilo novca.
– To sam predložio uz uvjet da povuče tužbe koje je podignuo sa svojim klijentima i on je pristao. Slažem se da studija ne vrijedi 500.000 kuna, ali je plaćen honorar, puno toga smo time riješili. Mogu prihvatiti da sam možda pogriješio, ali ne mogu prihvatiti da sam imao motiv za to da Miletiću pribavim korist, kazao je Polančec za 24sata TV.
Odnos Ive Sanadera prema njemu opisao je kroz događaje od 1. svibnja 2005. godine.
– Ja sam naravno bio poslan pod noge sindikatima. Došao sam sa govorom koji mi je pripremio njegov kabinet. Bio je predug, a ja sam ga skratio. Trebao sam pozdraviti i otići jesti grah. Izviždan sam, nije mi lako i odlazim. Nakon takve situacije očekuješ da te pretpostavljeni nazove i kaže kako si morao kroz to proći no nazvala me Bianka Matković i rekla da se moram javiti šefu. Nisam se javio i otišao sam prijateljima na ručak. Tada me nazvao Sanader. Ne želim ponavljati te riječi, bilo je vrlo grubo. Bilo mi je šokantno, nisam se nikad sreo s nekim tko bi mi se tako obraćao. Trebao sam poklopiti i nikad se ne vratiti. Slično je bilo i nakon jednog naslova u novinama. Opet sam trebao imati više vlastitog integriteta pa makar drugi dan bio bez posla – kazao je Polančec.
Za reflektore u rodnom Đelekovcu kazao je kako nisu izgrađeni samo reflektori, nego i osvjetljenje školskog igrališta, osvijetljen je i prijelaz i park kojim djeca noću idu iz škole kao i glavno raskrižje koje je bilo neosvijetljeno.
– Od 485.000 kuna koliko je sve koštalo, 350.000 sam dao iz svog džepa. Sporno je 145.000 kuna. Da sam počinio kazneno djelo s tim bi se teško pomirio, ali ta svjetla nekome koriste. Nisu u mom dvorištu – rekao je Polančec.

Foto: Boris Ščitar/PIXSELL
Izvor: Vecernji.hr