„Pogled u sebe“ dr. Pavla Brajše


 

Naše sjene
 

Prema Vereni Kast: gdje pada svjetlo, nastaje i sjena, a gdje se vidi sijena postoji i izvor svjetla. Svjetlo i tama se međusobno uvjetuju, pripadaju zajedno. To važi i za ljude. Određene strane naše ličnosti pokušavamo ostaviti u polutami ili čak posve u tami.
 
Naše osobne sjene sadržavaju pojedina obilježja ličnosti, koja su povezana s određenim ponašanjem i koja ne mogu biti od nas prihvaćena, pa ostaju i nama samima skrivena. Treba razvijati prihvaćanje sjena i shvatiti da se u ljudskom životu pojavljuju i svjetlo i tama. Treba razvijati senzibilitet za sjene i naučiti odgovorno postupanje s njima.
Prema navedenoj autorici, naše sjene su potisnuta osobna obilježja, koja se ne uklapaju u našu lijepu sliku o sebi koja ne možemo prihvatiti, uz koja ne možemo pristati. Ona pripadaju našoj ličnosti i pokazuju se na van i protiv naše volje kao i sve potisnuto. Često ne pokazujemo ono što bismo htjeli pokazati nego također ono što bismo htjeli sakriti, naime, naše sjene.
Slika o nama koju pokazujemo okolini, odgovara našoj predodžbi o tome, kako bi nas drugi ljudi htjeli vidjeti. Ona upravlja našim odnosom prema van, pokazuje što želimo pokazati i koji aspekti naše ličnosti trebaju od drugih biti viđeni i priznati. Ona odgovara u širem smislu osobnom aspektu našeg ego-ideala, uljepšanoj slici koju imamo o sebi i koja upućuje na to što o sebi držimo i za koga bismo htjeli sebe smatrati.
Volimo se učiniti ljepšim nego što jesmo. Malo je onih koji dragovoljno pokazuju svoje manje ljepše strane, ali one ipak brzo postaju vidljive. U suočavanju sa stvarnošću, bez lažnog pokrivača sredstava uljepšavanja, čovjek se pojavljuje kakav jest i pokazuje ono što je prije skrivao. Integracija sjena pretpostavlja stvarno potpuno integriranje što čini nepotrebnim daljnje njihovo negiranje. Treba ih uočavati, prihvatiti, s njima računati i za njih preuzeti odgovornost. Tek to omogućuje samospoznaju, toleranciju prema samima sebi i prema drugima oko nas kao i odbijanje pretvaranja. Sve što ne možemo ili još ne možemo prihvatiti, može postati sjena.
U psihoterapijskom radu s bračnim parovima uočio sam da pojedini bračni partner opširno opisuje mane, greške i sjene kod drugog partnera, a rijetko vidi svoje vlastite. Jedan drugoga kritički procjenjuje i osuđuje, ali ne i svaki sebe. Time se ne rješavaju nego samo pogoršavaju njihovi zajednički problemi. Nakon toga ne slijedi promjena nabolje nego nagore. Uporno tražimo trunke u očima partnera, a ne vidimo balvane u vlastitim. Okrivljujemo druge, a sebe štedimo. Kritiziramo druge, a sebe hvalimo. Tražimo greške kod drugih, a svoje ne ispravljamo. Sve oko sebe pokušavamo mijenjati, ali ne i samoga sebe.

Akademija-Art