Zavirimo li malo u budućnost, kaže australski bioetičar, bit će moguće koristiti tehnologiju matičnih stanica kako bi uzgojili bolje ljude u Petrijevoj zdjelici. Robert Sparrow, sa Sveučilišta Monash, piše u časopisu Journal of Medical Ethics da nije prerano za pokretanje rasprave o onome što on naziva „in vitro eugenika”
Njegovo polazište je istraživanje u stvaranju sperme i jajnih stanica iz matičnih stanica. Miševi su već proizvedeni s „umjetnim” gametama i proizvodnja ljudi više nije previše daleko. Do sada, izvješća ovog istraživanja istaknula su njegov potencijal stvaranja gameta za neplodne muškarce i žene, za omogućavanje homoseksualcima da dobiju jajne stanice ili lezbijkama da proizvedu spermu.
Proizvodnja embrija pomoću sperme i jajnih stanica proizvedenih od matičnih stanica, a ne putem spolnog odnosa također će biti korisna u proučavanju genetskih bolesti i testiranja lijekova. No, dr. Sparrow ističe da će to biti sjajno i za eugeniku. Generacije ljudi mogle bi biti izrađene u Petrijevkama, eliminirajući nezadovoljavajuće gene u potrazi za boljim ljudima. „U stvari,” piše on, „znanstvenici će moći uzgajati ljudska bića s istim ili većim stupnjem sofisticiranosti u usporedbi s onim kojim trenutno uzgajamo biljke i životinje.”
On procjenjuje da bi u jednoj godini bilo moguće proizvesti dvije do tri generacije ljudskih bića umjesto u 60-ak godina tempom koji to prirodno razmnožavanje zahtijeva.
„In vitro uzgojni program ove vrste bi budućim eugeničarima pružio moć kakvu nisu mogli sanjati vlade ni revolucionari genetike prošlosti. U 10-godišnjem istraživačkom programu, znanstvenici bi mogli proizvesti 20-30 generacija ljudskih bića in vitro, dovoljno kako bi se postigle značajne promjene u genotipu. Napredak u tehnologiji i kulturi stanica i u znanosti gametogeneze mogao bi tu brojku još više povećati. Očito, što se više generacija proizvede svake godine, to će ova tehnologija postati moćnijom. “
Što o etičnosti tog razvoja? Dr. Sparrow postavio je sebi zadatak da opiše mogućnosti i prepreke s kojima bi se ova tehnologija mogla susresti, više nego temeljitu etičku kritiku. Međutim, on ne spominje niz etičkih razmatranja. S pozitivne strane gledano, bilo bi moguće eugenički poboljšati ljude bez potrebe da ljudi odabiru određene partnere ili da uzgajaju brojne eksperimentalne embrije.
S negativne strane gledano, ljudi koji bi bi proizišli iz postupka bili bi „siročad kod začeća”. Svakom generacijom u Petrijevoj zdjelici, oni bi bili udaljeniji od svojih predaka. Međutim, dr. Sparrow je uvjeren kako je „adekvatna ljubav i briga od njihovih društvenih roditelja dovoljna da bi se djeci omogućio društveni i psihološki razvoj”. Sigurnost je definitivno problem, naravno, jer bi istraživači ušli u nepoznate vode u embriologiji. Međutim, dr. Sparrow ističe da to također vrijedi i za IVF i ICSI. „Dakle, in vitro eugenika neće izazvati nikakve probleme s kojima se već nismo susreli.”
Izvor: bioedge.org
Preveo: Slaven Falamić, mag.pharm.
