Ploče: Obilježena 2. obljetnica smrti Tomislava Zubčića-Zupe

Tomislav Zubčić-Zupa rođen je u 1951. godine u Splitu, a preminuo 4. prosinca 2010. u Metkoviću

U Metković dolazi 1972. godine, kao pojačanje rukometnog kluba Mehanika. Bio je izvrstan rukometaš, a po završetku rukometne karijere, Zupa se zapošljava kao profesor strojarske grupe predmeta u metkovskom srednjoškolskom centru. Zupa nije bio samo običan profesor, a mnogi učenici smatrali su ga drugim ocem jer im je, svojim osebujnim pristupom, pružao više od školskog programa.

Pogledajte fotografije autorice Pavele Medak!
Zupa je bio i glumac amater u metkovskoj kazališnoj družini i kao takav dobio je najviša priznanja na kazališnim smotrama amatera.

Bio je također umjetnik sa posebnim i osebujnim načinom izražavanja kroz metalne skulpture rađene zavarivanjem, a kao kipar tu je svoju sklonost prenosio i na svoje učenike. Upravo je tako veliki bijeli križ na Marinu vijencu u spomen na Domovinski rat njegovo djelo, kao i planinara iz PD ‘Šibanica’, kojeg je bio član kao planinar i sa kojima je osvajao mnoge vrhove iz doline Neretve i širom Lipe naše.

Svoju kreativnost pokazao je i kao knez Domagoj kojeg je glumio za vrijeme Maratona lađa na Neretvi.

Ta ista Neretva kojom je bio fasciniran do kraja svog života, posredno je i uzrok njegove smrti. Tomislav Zubčić Zupa preminuo je od srčanog udara, vozeći se na biciklu kroz poplavama opustošen Metković, organizirajući pomoć najugroženijim stanovnicima.

Zupin glas, blagi umirujući bariton s kojim je pričao i pjevao, dugo još zvonit će neretljanskom dolinom, jer svestrani Zupa volio je strašno pivat, tako je stihovima pjesme „Metkoviću moj lipi“ udahnuo vječni život:

Svaka dlaka drito stoji
Rič u pismu kad pretoči
Istom mirom tebi služi
Istim žarom tebe ljubi.

Posteja si moga tila.
I kad kosa bude bila.
Tvoje drage crte lica
Gledat će ih naša dica

Ovisan sam o tebi, Metkoviću moj lipi
Šta su lađi lukoči životu mom si ti.
Kao ulje na platnu na dlanu mi stojiš
Svetom Iliji za nas se moliš.

Puše maštral, Neretva se pini
I sad na rivi starog svoga vidim
Diže me na ruke i prstom mi upire:
Metković te triba i ti njega sine.

Ovisan sam o tebi Metkoviću moj lipi…

 

U poetskom dijelu programa čitale su se odabrane pjesme lokalnih pjesnika: Ana Karlović, Anđelka Vlahović, Ankica Jerković, Bosiljka Kužić, Danja Đokić, Hrvoje Barbir, Ivan Bulić, Jasmin Brajlović, Jasna Krilić za Tanju Parić, Josip Zubčić, Jelena Ćelić, Ljilja Mihaljević, Toni Krilić.

U glazbenom dijelu programa nastupile su lokalneženske klape „Pločanke“, „Providenca“ i „Stablinke“, te muška klapa „Mindel“.

Večer je upriličila i izložba slika lokalne slikarice Tihe Kežić.

Gost večeri također su bili članovi amaterskog kazališta iz Metkovića, koji su projekcijom video zapisa kazališnih predstava i snimljenih rola pokušale oživiti na tren lik i djelo dragog nam Zupe.

Ulaz je bio slobodan, a nakon 2 sata poetsko-glazbenog programa organizator je upriličio domjenak za sve posjetioce sa delicijama neretvanskog kraja i sa tim je završila ova prekrasna večer i ovaj kulturni događaj.

Tomislav Zubčić Zupa (Velimir Penović, ulje na platnu)

Kao ulje na platnu… ostaje nam još jedan pečat jedne istinske ljudske veličine!

Fotografije su ustupljene od Pavele Medak