Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7/I, Zagreb
Tribina: Susreti u DHK
Pjesnički susret s Dragom Štambukom
26. siječnja 2011. (u 12.00 sati)
Predstavljanje i pjesnikove zadnje zbirke – Mirula, Staklena šuma i Pognuta riža
Na susretu se obilježava i 20 godina ča-kaj-što pjesničke manifestacije Croatia rediviva koju je utemeljio Drago Štambuk.
Govorit će prof. dr. Zoran Kravar, Boris Beck i autor, koji će čitati svoje stihove
Voditeljica Tribine DHK je Lada Žigo
Drago Štambuk, pjesnik, urednik, diplomat i liječnik, rođen je 20. rujna 1950. u Selcima na otoku Braču. Gimnaziju je završio u Splitu a Medicinski fakultet u Zagrebu 1974. U Zagrebu živi od 1969. Od 1983. do 1994. živio je u Londonu baveći se do 1991. kliničkim istraživanjima bolesti jetre i kopnice (Štambukov hrvatski naziv za AIDS), a zatim diplomatskim zastupanjem Republike Hrvatske u Velikoj Britaniji. Bio je veleposlanik Republike Hrvatske u Indiji i Šri Lanki od 1995.-1998., a u Egiptu i brojnim arapskim zemljama od 1998.-2000. Na Harvardskom sveučilištu proučava etiku u međudržavnim odnosima akademske godine 2001.-2002 te od 2006.-2010 je bio veleposlanik u Japanu. Prve pjesme objavio je u splitskom časopisu Vidik 1973. Iste godine dobiva nagradu Nakladnoga zavoda Marko Marulić za prvu knjigu pjesama Meu namin, tiskanu 1974.
Autor je oko tridesetak knjiga. Za svoje izabrane pjesme I šišmiši su ptice u bezpjevnoj zemlji (NZMH, 2002), dobitnik je nagrade Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan za 2003, a za knjigu Mirula (Jutro poezije, 2005) nagradu Josip Sever za najbolju pjesničku knjigu 2004., te književnu nagradu za cjelokupni književni opus Oeneumi na međunarodnom pjesničkom festivalu Ditet e Naimit u makedonskom gradu Tetovu u konkurenciji 52 pjesnika iz cijeloga svijeta.
Utemeljio je pjesničku manifestaciju Croatia rediviva u Selcima na otoku Braču (ča-kaj-što), gdje se svake godine od 1991. jednog pjesnika iz triju hrvatskih jezika kruni maslinovim vijencem (oleaginea corona), a stihove mu se ukleše u Zid od poezije.
Na pjesničkoj manifestaciji Croatia rediviva , ovjenčao je Drago Štambuk 2001. Dragutina Tadijanovića maslinovim vijencem u crkvi Krista Kralja .
Pjesme Drage Štambuka protkane su hipersenzibilnošću, resi ih spiritualnost i senzualnost. One su složene i guste, mrke, snažne i originalne, tjeskobne i nostalgične, čiste i izravne, blistave, nevine i pune svježine, bogate romantičnim impulsima a istom i klasično suzdržane, domoljubne kakve do sada nismo čitali. Svaka je njegova pjesma prolegomena za jedan potpuno novi i originalni svijet. Ukratko – Drago Štambuk je istinski pjesnik. Riječi pokojnog akademika Dragutina Tadijanovića: «Volim Štambukove pjesme.» najbolja su ocjena pjesniku Dragi Štambuku.