Galerija Bačva, Dom hrvatskih likovnih umjetnika, Trg žrtava fašizma bb, Zagreb
Petar Barišić
Gluho zvono
od 02. 10. (u 12.00 sati) do 23. 10. 2011.
Kustosice izložbe je Leonide Kovač.
… Ako bih trebala izabrati samo jednu riječ i njome označiti bit Barišićeve instalacije bila bi to riječ pokret. Pokret je u esencijalnom odnosu s neperceptibilnim – zapisuju Deleuze i Guattari – on je po prirodi neperceptibilan. Pokret koji Gluhim zvonom nije reprezentiran, već prezentnim postaje u procesu djelatne rezonance, nesvodiv je na značenja implicirana klasifikacijskim odrednicama iz vokabulara discipline povijesti umjetnosti kao što su, primjerice, kinetički objekt ili mobilna skulptura. Gluhim zvonom Barišić konstruira perceptibilne amplitude kojima će u registru vidljivoga i čujnoga označiti pokret koji je po prirodi neperceptibilan: pokret živog tijela u vremenu, i obratno, pokret vremena u živom tijelu. Formalno gledajući, instalaciju čini deset međusobno sinkroniziranih elemenata. Gigantizirano trinaestmetarsko klatno konstruirano tankim cijevima od visokopoliranog inoxa, usidreno u svod bazilike neprestano njiše duž njezina središnjeg broda ispisujući golim okom nevidljivi, ali potmulim basom čujni vremenski luk. Na zidove bočnih brodova i u apside postavljeno je devet do visokog sjaja ispoliranih, rotirajućih aluminijskih diskova – svaki u sebi sadrži pokretne elemente različitih oblika koji pri rotaciji proizvode posve specifične zvukove perkusije. Reflektirano iradirajuće svjetlo ispisuje pritom diskretni kaleidoskopski tekst po bijelim zidovima bazilike, tekst koji premošćuje granicu između slike i njezina vremena, između zvuka i njegovog trajanja, između mirovanja i kretanja, između stanja stvari i njihovih privida…)
Leonide Kovač, iz predgovora
