Sonja Jurković, Rahela Lentić Čop, Ivanka Mlinarić, Biserka Šavora
Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb
4.5. – 18.5.2013.
Otvorenje u subotu, 4. svibnja u podne
U subotu, 4. svibnja u podne, u Galeriji ULUPUH u Zagrebu, Tkalčićeva 14, otvoriti će se izložba “Pejsažne arhitektice za Jakovlje – Park inspirativnih poruka”. Izložbom se šira javnost želi podsjetiti na Međunarodni park skulptura u Jakovlju(link) nedaleko Zagreba, sa šezdesetak skulptura suvremenih kipara iz zemlje i svijeta, jedinstveno mjesto gdje se studenti, stručna javnost i svi ostali zainteresirani za suvremeni skulptorski izričaj mogu susresti sa djelima suvremenih kipara na jednom mjestu. Povod izložbi je inicijativa da se Park uredi u atraktivni kulturno-turistički proizvod.
Skulpture su postavljene po livadi i blagoj padini ispred dvorca u ambijentu u kojem “dišu” materijalom, formom i idejom.
Današnje iznimno zapušteno stanje ovoga nekad inspirativnog prostora govori da je vrijeme da se za nj osmisle novi programi i odgovarajuće korištenje. ULUPUH je stoga u partnerstvu s HDLU-om kao nositeljem projekta, te Umetnostnom galerijom Maribor (sa svojim parkom skulptura) i Općinom Jakovlje osmislio projekt S – KONCEPT, Parkovi suvremene skulpture u novom kontekstu prekogranične suradnje i razvoja inovativnog kulturno- turističkog proizvoda. Cilj je ovog projekta da se iskoristi pejzažno likovni potencijal parka te stvori kulturno turistička atrakcija za lokalnu zajednicu, županiju i širu regiju. Važno je pri tom utvrditi smjernice za uređenje, na osnovu konzervatorskih moduliteta, zaštite parkovnih elemenata, te inkorporirane nove vrijednosti – Parka skulptura. Projekt je prijavljen na IPA fond Europske unije za prekograničnu suradnju i odgovori se očekuju uskoro. U međuvremenu, ULUPUH-ova Sekcija za vrtnu i pejzažnu arhitekturu, u sklopu napora da se potakne obnova ovog dragocjenog prostora, prihvatila se prijedloga uređenja parka – čišćenja, valorizacije biljnog fonda, idejne koncepcije uređenja te varijante idejnog projekta. Članice Sekcije, autorice Sonja Jurković, Rahela Lentić Čop, Ivanka Mlinarić i Biserka Šavora, svoje će prijedloge predstaviti na ovoj izložbiu formi:
– prikaza inventarizacije postojećeg biljnog odnosno dendrološkog materijala,
– prikaza inventarizacije skulptorskih radova
– planova načina korištenja prostora ovisno o budućoj namjeni i prezentaciji skulptura, te
– prijedloga uređenja vanjskog prostora u cjelini.
Prijedlozi pokazuju kako krajobrazni koncept i skulptorski elementi ističu jedni druge. Varijantna rješenja su od minimalističkog pristupa minimalnih, ali nužnih akcija, do maksimalističkih prijedloga uređenja s obnovom biljnog fonda, vodenih bazena, i pošljunčanih staza. Između njih je niz etapa koje mogu započeti odmah (čišćenje) do postepene revitalizacije i sanacije.
To su prvi koraci i Pozivi u pomoć za promjene našeg zajedničkog odnosa prema vrijednostima koje postoje i ljepoti koju treba tek otkriti, da bi ih se prezentiralo onako kako one zaslužuju. Nije slučajan naziv ove izložbe – „Inspirativne poruke”. One su prisutne u međuodnosu prirode i umjetničkih djela, u samim djelima, u našoj mašti da ih pročitamo.
Autorice izložbe: Sonja Jurković, Rahela Lentić Čop, Ivanka Mlinarić, Biserka Šavora
Kustosica izložbe: BiserkaŠavora
Cjelovitu valorizaciju parka i dvorca priredila je Snješka Knežević, uvelike na osnovu monografije IviceŽupana „Međunarodni park skulptura Jakovlje” (2006.)
Izložba je ostvarena sredstvima ULUPUH-a i autorica.
U prilogu: predgovor Snješke Knežević
Više o Parku, sa pripadajucim slikama, na http://ulupuh.wix.com/jakovlje
DVORAC I PARK SKULPTURA JAKOVLJE
fragmenti većeg istoimenog teksta
Dvorac Jakovlje kupili su 1972. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika i Udruženje likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Hrvatske i otada počinje novo razdoblje njegove povijesti, obilježeno umjetnošću. Umjetnici su smjesta posvojili dvorac: uredili u njemu atelijere, a četrnaestoro njih smjestilo se u dvorcu. Uselivši se, uhvatili su se najnužnijih zahvata da ga osposobe za rad i život. U dva navrata dvorac je bio teško oštećen: 1979. u požaru, a 1990. u potresu. No umjetnici ga nisu napustili u nadi da će ga sami obnoviti. Kipar Ratko Petrić inicirao je 1992. osnutak Galerije dvorca. Odazvalo se tridesetak, sve poznatih i uglednih umjetnika, kao što su: Dubravka Babić, Ljubo Ivančić, Vasilije Jordan, Ivan Lesiak, Milena Lah, Dimitrije Popović, Đuro Seder, Ivica Šiško i drugi, koji su ustupili ili darovali svoja djela. Prva izložba u Galeriji dvorca, nazvana ART USKRSA – USKRSLI ART, otvorena je 4. travnja 1993. godine. Osnovana je i prodajna galerija, da bi se prihodom od prodaje umjetničkih djela dvorac spasio od propadanja. Kad je postalo jasno, da umjetnici sami neće moći obnoviti dvorac, odlučili su umjetničkim programom upoznati javnost s problemom obnove dvorca. Organizirana je Međunarodna kiparska kolonija.
Prva kolonija održana je u srpnju 1993. godine. Pokretač i organizator Kolonije i Parka skulptura bio je Ratko Petrić sa suprugom, slikaricom Jadrankom Fatur. Njihov je cilj bio vratiti dvorcu nekadašnji izgled, urediti doličan radni prostor za umjetnike, a dvorcu pridati nov, kulturni identitet. (…) U složenoj i teškoj ulozi umjetnika, kustosa i menedžera, Petrić i Fatur dokazali su da se individualnom akcijom mogu pokrenuti važne i zanimljive kulturne akcije, mimo tromih institucija i gradskih uprava. No, nažalost, bez pomoći potonjih ne mogu se ostvariti zahtjevni, složeni i skupi pothvati kao što je obnova povijesnog zdanja. (…)
Međunarodna kiparska kolonija s vremenom se pretvorila u važnu smotru kiparskog stvaralaštva, stekla mjesto i priznanje u kulturi, dok su padine i livada ispred dvorca postale bogat, naočit i zanimljiv Park skulptura.
Danas Park posjeduje šezdesetak djela domaćih i stranih autora. Nastala su u šesnaest godina trajanja Kolonije, koja je opskrbila Park djelima pripadnika svih naraštaja, pa sadrži širok raspon individualnih izraza i poetika. Na sjeveru Hrvatske taj je Park postao svojevrsnim pandanom starijem labinskom Mediteranskom kiparskom simpoziju. No dok je potonji posvećen kamenu, Kolonija se od početka programatski zalaže za različitost pristupa. Tako se u Jakovlju nalaze skulpture ostvarene u svim kiparskim materijalima, od klasičnih i tradicionalnih, kao što su granit i druge vrste kamena, pa drvo, glina, metal, bronca, lim sve do novijih materijala, kao što su šamot, beton, poliester, plastične mase, dok neki koriste travu i sijeno, nađene ili dane elemente. Neki se služe strojem, ali najčešća su to djela ruku umjetnika. Zahvaljujući heterogenosti polazišta, do izraza dolaze ne samo ideološki i umjetnički potencijali autora, nego i mogućnosti pojedinih materijala. Park omogućava upoznavanje s većinom tradicionalnih i suvremenih tehnoloških i strukturnih svojstava kiparskih materijala te sa sredstvima za njihovu obradu, svjedočeći kako oni određuju kultne, religijske, filozofske, ideološke i oblikovne izraze. U Jakovlju se nije moglo raditi u skupocjenim i blistavim materijalima, a iznimka su brončani odljevi. Većina je djela od skromnije građe i manjih dimenzija te sadrže nešto intimno, toplo, prisno i individualno. (…)
U Jakovlju se predstavlja posve heterogena skupina kipara koju gotovo ne veže nešto zajedničko. Skulpture odražavaju svjetska kretanja, ali i domaća iskustva. Kako izvrsno fornulira Ivica Župan, nude bogatstvo ideja, složenih, ali i minimalističkih tvorevina, otvorenih i zatvorenih formi, od ohlađene apstrakcije do asocijativne figuracije s obiljem zoomorfnih ili antropomorfnih oblika, poput realistički stiliziranih tvorbi ili stiliziranih figura ljudi, guštera, žaba, ali i nekih čudovišnih simbioza. Neke slijede aktualne trendove, druge im se opiru, neke prizivaju prethistoriju, druge se oslanjaju isključivo na prirodu, treće su nadahnute djelima starijih svjetskih majstora ili pak donose izabrane citate. Park također izražava neke specifičnosti hrvatske tradicije: duh borbenosti, nepomirljivosti i tradicionalnog nezadovoljstva, ali upućuje i na tradicije Istoka i Zapada, nadahnuće snagom antičke skulpture. Svjedoči, napokon, o našoj velikoj modernističkoj tradiciju i golemom umjetničkom iskustvu, koji u većini djela intenzivno i suvremeno žive.
Skulpture u jakovljanskom eksterijeru otvaraju i pitanje odnosa skulpture prema sredini. Djela su planski postavljena, a pomno se vodilo računa da s prirodnim okolišem, krajolikom, uspostave dijalog. No mogu se i seliti, zato što su samostojna i samodostatna.
Nažalost, prerana smrt kipara Ratka Petrića značila je kraj umjetničkih kolonija, barem zasada… Kao trajni biljeg njegova angažmana ostao je park skulptura: šezdeset umjetnina, među njima veći broj izuzetnih. No interes za dvorac Jakovlje i njegov park skulptura nije jenjao: njima se danas intezivno bavi inicijativna grupa vrtnih arhitektica, članica ULUPUH-a. Inicijativa je sada usmjerena perivoju i samom dvorcu, odnosno njihovoj obnovi. Kad bi se obnovili, oni bi zajedno s postojećim, već realiziranim Parkom skulptura značili punu realizaciju ishodišne ideje: spoju spomenika kulture i umjetničke kreacije, povijesti i suvremenosti. U dvorcu se predviđaju kulturne i edukacijske priredbe, a obnovom perivoja Park skulptura dobio bi jedinstven, raskošni okvir.
U proljeće 2013. godine vrtne arhitektice, svaka naosob, predstavit će svoje ideje i vizije obnove i rekonstrukcije perivoja, a potom će se izraditi konačni projekt. U skoroj budućnosti očekuju potporu europskih pristupnih fondova, za koju se natječu s Likovnom galerijom Maribor. Tako Projekt Jakovlje ulazi u svoj peti decenij…
Sastavila Snješka Knežević, uvelike u oslonu na monografiju Ivice Župana, Međunarodni park skuptura Jakovlje (2006.)
Foto: Biserka Šavora
