Otok Vis tri je dana bio u znaku svoga najvećega književnika

Skulpturu Ranka Marinkovića izradio akademski kipar Kruno Bošnjak (Foto: Nives Gajdobranski)

 

Riječju, slikom i glumom o Ranku Marinkoviću u povodu 100 godina od njegovoga rođenja
Na otoku Visu je, u povodu stote obljetnice rođenja velikoga hrvatskoga književnika Ranka Marinkovića, od 22. do 25. veljače, održana manifestacija 100 godina Ranka Marinkovića. Organizator je bila  Memorijalna Zbirka Ranko Marinković zajedno s gradovima Visom i Komižom, te uz potporu brojnih institucia – od Matice hrvatske i Ministrastva kulture RH do HRT-a i Splitsko dalmatinske županije
Mnogo je publike bilo na svim događanjima, pa se tako u gradu Visu tražila stolica više za sve priredbe u Hrvatskome domu i drugdje, a u Komiži su održane dvije umjesto jedne izvedne Glorije Teatra ITD. .

Manifestacija je imala akademsku, obrazovnu te popularnu razinu, a iz bogatoga sadržaja valja izdvojiti gostovanje triju kazališta (ITD Glorija, HNK Varaždin Ruke po Ranku –  a to je bila praizvedba, Udruga Fijaker Maestrova smrt) te rad na licu mjesta uz dolazak gimnazijalaca iz  Varaždina, Zagreba i Splita, uz domaćine gimnazijalce Srednje škole Antun Matijašević Karamaneo. Dio programa održan je u Komiži, a posebno je uspio natječaj za nagradu Albatros u kojem su sudjelovali osnovnoškolci s mnogih naših otoka i to ne samo s literarnim nego i likovnim radovima.

Kako saznajemo, tijekom manifestacije 100 godina Ranka Marinkovića, sva su događanja bila dobro posjećena. Tako je bilo i u kino i u dvorani Hotela Issa (a sudionici su bili smješetni u tom hotelu te u Tamarisu), u kojoj je održano  i prikazivanje TV snimke Albatrosa (izvor HRT). Posebno atraktivno bilo predstavljanje likovnih djela kojima su pak djelo Marinkovićevo i njegov lik bili ispiracijom. Iz Zagreba je kao dar došla skulptura u terakoti akademkoga kipara Krune Bošnjaka, a svoj su dopirnos dali i viški slikari  Nenad Marasović, Ivo Jerković i Lenka Singolo.

Foto: Nives Gajdobranski

Večer razgovora. Donosimo detalje vezane upravo uz taj događaj:
 

Na toj su večeri, koja je naslovljena  RIJEČ RANKA MARINKOVIĆA I RIJEČ O RANKU MARINKOVIĆU nastupili ovi sudionici s ovim temama: Mira Muhoberac, dr. sc, dramaturginja, teatrologinja i profesorica, FFZG: Ranko Marinković, majstor dramaturgije riječi, Anja Šovagović-Despot, dramska umjetnica Kako sam doživjela Gloriju uz napomene autora osobno, akademik Tonko Maroević, književnik, likovni i književni kritičar, književni tajnik MH: Razgovarajući s Marinkovićem, Joško Ševo, dramski umjetnik, redoviti profesor, ADU: Profesura ili kako smo postajali bolji ljudi, Duško Valentić, dramski umjetnik: Voljeli smo ga kao profesora, volimo i njegove likove, Milan Bešlić, likovni i književni kritičar: Snimanje dokumentarca o Ranku Marinkoviću: Joško Božanić, književnik i profesor, FFST: Vigilija za Ranka Marinkovića i Mladen Živković, profesor, SŠ AMK: Filozofski pristup djelu Ranka Marinkovića. Voditeljica je bila Anela Borčić, književnica i rabvnateljica OŠ Vis.

Te se večeri govorilo o Ranku Marinkoviću kao profesoru dramaturgije čija su predavanja bila rado posjećena. Mnogo je detalja rečeno: od toga da je bio prisan, elokventan, predan svome poslu, da je bio i strog kritičar, riječju –  svojim studentima ostao je nazboravni uzor i uvaženi profesor kojega se rado i sa zahvalnošću sjećaju. Drugi su govorili o tome kako se nije dao snimati, ali ipak ga se moglo nagovoriti. Istaknuto je kako je ostavljao dojam i svojom pojavom i svojom elokvencijom i mnogim detaljima koji ostaju i koji se pamte. Uz spomenute sudionike poseban je pljesak dobio Špiro Guberina, koji ga se vrlo emotivno sjetio, a ujedno je recitirao pjesmu Geste i grimase pjesnika Jakše Fiamenga, pa je na kraju orkestrarno od zahvalne puiblike dobio zajedničku recitaciju završnih stihova – GESTE I GRIMASE. Isto tako uspješno je bilo predstavljanje pjesme Borisa Marune od strane profesora i dramskog umjetnika Joška Ševe. Pjesma ide ovako:

 

BORIS MARUNA
(1940. – 2007.)
COTAVI EPITAF
 
Poslanica Ranku Marinkoviću
Kad Vas u kasne sate studene zimske noći ugledam kako
Hodate od Kazališnog trga prema Visokoj ulici
Na Gornjem gradu, ja znam, šjor Ranko, da ste još živi
I da ne izgledate puno bolje od mene.

U međuvremenu Vlatko mi oduševljeno priča da Vas predlažu
Za Nobelovu nagradu. Ako uhvatim vremena i
Uspijem li se popeti do Kamenitih vrata
Skrušeno ću i svesrdno moliti Gospu da Vam je dadu

Williams Carlos Williams bi rekao: Prav Vam budi:
U tim godinama i još s takvim imenom! Sasvim
Dovoljno da se viška mularija okreće za Vama
Kao da ste cotavi

Uzgredno, pada mi na pamet da bismo s neznatnim
Dijelom tog novca mogli zajedno skočiti na Jamaiku:
Vi snosite putne troškove a ja ću se pobrinuti
Za rum i žene

Kako bilo, u nedostatku nečega boljeg, šaljem Vam,
šjor Ranko, i ove zimske noći iskrene želje, najlješpu
Među Glorijama i čvrst zagrljaj satkan od pustih riječi koje
Poput svega valjana na svijetu
Polako izumiru.

 
Još je bilo glumaca u Visu tih dana: uz već spomenute Anju i Joška i Špiru bili su tu Vedran Mlikota i Igor Mešin – a svi su zajedno koncernom izvedbom oduševili višku publiku. Rado su nastupili, sretni što se mogu odužiti svome profesoru. I tako je na cijelom otoku Visu osjetio duh i djelo velikoga hrvatskoga književnika. Slavilo ga se, ali se i slavilo uz koncerte domće grupe Rulin te goste Libra i Tragosa, popularne gupe i klape, kao za pravi rođendan – kako  priliči. Bio je to povratak zavičaju i ujedno postavljanje Marinkovića na pijedestal umjetnika kojega se valja sjećati i izvan obljetnica. Jer je svih zadužio svojim književnim djelom. A koje će se nastaviti njegovati posebno od strane mladih gimnazijlaca koji kreću uskoro na fakultete, neki i na glumačku akademiju – poput mlade Ree koja je za ovu prigodu izvela ulomak iz Glorije – a posebno u Memorijalnoj zbirci Ranko Marinković od koje je i krenula zamisao o ovakvoj zjedničkoj proslavi 100 godina Ranka Marinkovića na otoku Visu.

Nives Gajdobranski

 
 
 
 

 

Medijski pokrovitelj svečanosti 100 godina Ranka Marinkovića