Rođenje Kristovo I, 2011, 100×150
Galerija Vernissage, Osijek
Tihomir Lončar
Teme iz Kristova života i života kršćanskih svetaca
od 21.12. 2011.
Izložbu je otvorio župan OBZ dr. Vladimir Šišljagić. Osvrt na slike prof. Anđelko Mrkonjić.
Nova izložba Tihomira Lončara u osječkoj galeriji Vernissage izbor je njegovih slika s kršćanskom tematikom, nastalih u posljednje dvije godine. Na ukupno deset velikih platna, slikar obrađuje teme iz Kristova života te života kršćanskih svetaca. Ikonografske teme – Večera u Emausu, Marija Magdalena pere Isusu noge, prikazi Kristovih čudesa – lišene su svake detaljne narativnosti te je prikaz sveden na samu srž određenog religijskog doživljaja. Naglašavanjem kompozicijske strukture u oblikovanju djela te isticanjem prvenstveno religiozno – duhovne komponente određene kristološke teme, slikar slijedi najveće majstore kršćanske umjetnosti iz 16. i 17.st. Izrazita robusnost figuracije i bogata aluzivnost pozadine također odaju stoljetnu tradiciju kršćanskog slikarstva.
Rođenje Kristovo II, 2011, 100×150
Robusnost, voluminoznost te određeni strip karakter prikaza likova lišava aktere svake religijske scene određene osobne portretnosti, rezultat čega je određeno ‘utapanje’ pojedinačnog i osobnog u dominantno raspoloženje slike, u sveobuhvatnu atmosferu prikaza, bila to pokora sv. Marije Magdalene, vedrina vjerskog zanosa sv. Franje ili tjeskobna muka slijepca. Također, izuzimanjem kvalitete portretnog iz svojih slika, autor uspijeva naglasiti upravo slikarske vrijednosti svojih djela, kao što su kromatski simbolizam, dinamika kontrastnosti i komplementarnosti boja, perspektivna hiperdimenzioniranost bitnog, voluminozna struktura kompozicije, skicoznost detalja, oslikavanje volumena isključivo kromatskim plohama, izmjena strukturalnih i siluetnih volumena, odnosno igra onog naglašenog s onim tek aluzivnim… U tom smislu, upečatljiva je upotreba toplih i hladnih tonova: tople i žarke boje, natopljene intenzivnom svjetlošću ističu ono najbitnije na slici – uglavnom je to Kristov lik -, dok su hladnim, ponajviše plavim tonovima oslikani Kristovi pratioci te pozadina slike. Može li se, dakle, govoriti o autorovom gotovo hijerarhijskom shvaćanju i korištenju boja?
Rođenje Kristovo III, 2011, 100×150
Jednaki izostanak svake detaljnosti, svake figuralne narativnosti vidljiv je i u tretiranju pozadine religijskih scena: pozadina postaje podloga za narativnost boje, a ne priče, te boja i potez preuzimaju ulogu naratora cjelokupne slike. Dinamika poteza i punoća kolorita ispunjavaju pozadinu afirmirajući tako vrijednosti i karakteristike apstraktnog slikarstva.
