Galerija likovnih umjetnosti, Osijek
Nastavak restauracije jedne od najvrijednijih i zasigurno najveće slike u Galeriji likovnih umjetnosti
Friedrich Johann Gottlieb Lieder: Obitelj Pejačević u perivoju virovitičkog dvorca
Friedrich Johann Gottlieb Lieder: Obitelj Pejačević u perivoju virovitičkog dvorca
Radove izvode studenti Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba, Odsjek za restauriranje i konzerviranje umjetnina pod vodstvom profesorice doc. dr. Tamare Ukrainčik.
Od 20. 9.-25. 9. 2010. u Galeriji likovnih umjetnosti, Osijek restaurira se slika iz 1811.g. Obitelj Pejačević u perivoju virovitičkog dvorca njemačkog slikara i grafičara Liedera, poznatog vrsnog minijaturiste, litografa i specijaliste za reproduciranje odora.
Obitelj Pejačević u perivoju virovitičkog dvorca, 1811., ulje na platnu, 285 x 298 cm
Friedrich Johann Gottlieb Lieder (Potsdam, 1780. – Budimpešta, 1859.)
Jedna od najreprezentativnijih slika u Galeriji slika je poznatog njemačko-austrijskog slikara Johanna Fridricha Liedera. Ona privlači pozornost posjetitelja i stručnjaka, koji su dosta o njoj pisali (Gamulin, Putar, Švajcer, Balen, Lučevnjak).
Stručnjacima je zanimljiva zbog dosad još nedovoljno precizne atribucije i zbog čiste linije francuskog klasicizma koji potječe iz davidovske škole, a posjetiteljima zbog svojih megadimenzija (285 x 398 cm) kao najveća slika u fundusu Galerije te jedna od većih štafelajnih slika u Hrvatskoj.
Likovi na slici pripadnici obitelji Pejačević koja je dovršila izgradnju virovitičkog dvorca i dala narudžbu da se u pozadini kao štafaža on naslika. Muški su likovi vjerojatno Antun IV. i njegov brat Stjepan, ženski likovi Marija Sidonija rođ. pl. Janković i njezina šogorica Marija rođ. pl. Kiss, Antunova djeca Antun V., Ivan Nepomuk i Terezija s dadiljom. Likovi su prikazani u prirodnom okolišu koji je imaginarno stvoren, u pozadini s dvorcem i crkvom na uzvisini, koja položajno odgovara stvarnom stanju. Na ovoj monumentalnoj portretnoj slici likovi svojim postavom čine dva trokuta koja stvaraju čvrstu, statuarnu, jednostavnu, skladnu, klasicističku kompoziciju. Grupe povezuje u središnjem dijelu kompozicije klasicistički stolić s košarom voća, bocom vina i čašom te mali crni pas pokraj djece. Desna grupa prikazuje tri sjedeća lika i jedan koji stoji čineći vrh kompozicijskog trokuta. Muškarci su odjeveni u duge kapute s ovratnicima koji stoje uzdignuto iza glave, uske hlače uvučene su u uske sare čizama do koljena s niskom petom. Prsluk, koji nije morao biti u boji hlača, srednje je dužine, bijela marama uredno je povezana oko vrata. Antun između nogu ima prislonjenu dugu lulu. Žene su odjevene u bijele chemise haljine kratkih i dugih rukava, s bogatim kašmirskim šalovima prebačenim preko krila ili preko naslonjača. Obuvene su u bijele i crne cipelice nalik na baletne papučice. Prisutno je mnoštvo modnih akcesorija (prstenje, lepeze, vrpce, biserne ogrlice, ukosni češljevi), kojima Lieder kao slikar nije mogao odoljeti. Drugu skupinu čine djeca u igri, odjevena gotovo poput odraslih. Mlada Terezija sjedi s vjenčićem u ruci, a pokraj nje je s jedne strane crni pas i košara s cvijećem, koji simboliziraju mladost modela. Ti su motivi bili stalni simbolički detalji slikani uz mlade likove. Suprotnost cijelom prizoru, skupini odraslih likova koji izgledaju kao ukočene voštane figure i skupini razigranih dječjih likova između kojih postoji komunikacija, lik je stare dadilje koja je prikazana izvanvremenski, izvan događaja, izvedena realistično kao lijeva kompozicijska vertikala cijelom prikazu. Liederova kompozicija predstavlja par excellance primjer klasicizma-empira u svojoj pojednostavljenoj kompoziciji, rasvijetljenoj kolorističkoj skali, lazurnom namazu, jakoj linearnosti, strogom crtežu, čvrstim oblicima, modnim detaljima. Bez obzira na neke nedostatke, ukočenost figura, ponegdje deformirane dijelove tijela i proporcionalne nerazmjere, možemo konstatirati da se Lieder kao tridesetjednogodišnjak sa «svježe» završenom Akademijom posve znalački nosio s kompozicijski zahtjevnom slikom ovakvih dimenzija, koja je u njegovu opusu zasigurno jedna od najvećih, ali ne i najkvalitetnije izvedenih.
Budući da se radi o vrlo zahtjevnom i kompleksnom procesu restauracije, najveće slike u GLUO a koja će trajati nekoliko godina, odlučili smo redovitim izvješćima o fazama rada u tome postupku zainteresirati kako stručnu tako i širu javnost.
Galerija likovnih umjetnosti predstavlja svoju primarnu djelatnost, a to je skupljanje, čuvanje i zaštita svoje muzejske građe kao važne i vrijedne sastavnice hrvatske kulturne baštine.
Mr.sc. Jasminka Najcer Sabljak, viša kustosica, voditeljica Zbirke slikarstva 18. i 19. stoljeća
