Galerija Waldinger, Osijek, 26.03. – 04.04. 2013.
otvorenje izložbe: u utorak, 26. ožujka 2013. u 18.00 sati
Grad Osijek i Savjet mladih grada Osijeka u suradnji s Gradskim galerijama Osijek priređuju izložbu dječjih likovnih radova inspiriranih pjesmom “Zeko i potočić”, osječkog skladatelja Branka Mihaljevića.
Uz pjesmu “Zeko i potočić” odrastale i još uvijek odrastaju generacije mališana,a zanimljivo je da je nastala sasvim slučajno, 1954. godine, jer je za jednu dječju priredbu u Osijeku nedostajalo dječjih pjesama!
Idejna začetnica ovog projekta je gospođa Mira Mihaljević, a inicijativi su se priključile tri osječke osnovne škole: OŠ Svete Ane, OŠ Mladost i OŠ Franje Krežme. Tako su učenici nižih razreda u svojevrsnoj glazbeno-likovnoj kreativnoj radionici stvarali svoje likovne radove slušajući pjesmu “Zeko i potočić”.
U prigodnom programu otvorenja izložbe nastupaju: Mali tamburaški orkestar, Tamburaške škole “Batorek”, Zbor osnovne škole Svete Ane i Dramski studio Dječjeg kazališta “Branka Mihaljevića”.
Na prostoru ispred galerije Waldinger sve će posjetitelje dočekati “Veliki Zec”, rad akademskog kipara Nikole Fallera, a najmlađe posjetitelje čeka i slatko iznenađenje.
Zeko i potočić
U jednoj zimskoj noći,
Tam gdje je visok brijeg,
Smrznuo se potočić
I pokrio ga snijeg,
A jedan mali zeko
Taj potok traži svud,
Gdje je, kud je nestao –
To njemu tišti grud.
I plače, plače zeko mlad za potočićem tim,
Žali, žali zeko sad, žali srcem svim.
I tužan misli zeko:
Ta gdje je potok taj!?
Možda laste slijedi on
U dalek južni kraj.
I plače, plače zeko mlad za potočićem tim,
Žali, žali zeko sad, žali srcem svim.
I tužan misli zeko:
Ta gdje je potok taj!?
Možda laste slijedi on
U dalek južni kraj.
Branko Mihaljević (Zagreb, 19. siječnja 1931. – Osijek, 19. rujna 2005.), hrvatski skladatelj, književnik, novinar i radijski urednik.
Radni je vijek proveo u Osijeku kao urednik (od 1952) glazbenog i glazbeno-dokumentarnog programa Radio-Osijeka, a bio je i na čelu Centra za kulturu Sveučilišta za odrasle u Osijeku. Veliku popularnost stekao je kao autor pjesama za djecu, među kojima je i poznata pjesma “Zeko i potočić”. Napisao je i kompoziciju “Moj Osijek”, koja je proglašena himnom grada. Za osječko Dječje kazalište napisao je dvadesetak glazbeno-scenskih djela (dječjih opereta), najviše na libreto Ratka Zvrka. među najpoznatijima je “Zeko, Zriko i Janje” iz 1958. – jedan od najdugovječnijih kazališnih hitova svih vremena, koji je na repertoaru je više od 50 godina!
Autor je prvog slavonskog mjuzikla “Slavonska rapsodija”, koji se temelji na autentičnom folkloru.
Kao novinar objavio je velik broj dokumentarnih reportaža o izvornoj narodnoj umjetnosti i običajima Slavonije i Baranje, za što mu je Hrvatsko društvo novinara 1981. dodijelilo nagradu Zlatno pero godine. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a dodijeljena mu je i nagrada Osječko-baranjske županije za životno djelo u području kulture. U dva je navrata dobio Nagradu grada Osijeka (1962, 1979). Prema izboru slušalaca osječkog Gradskog radija, na kome je posljednjih godina života nedjeljom ujutro vodio emisiju “Branko i potočić”, 2000. godine izabran je za Osječanina stoljeća. Bio je dugogodišnji član Hrvatskog društva skladatelja. Sahranjen je 21. IX. na osječkom groblju sv. Ane. Jedan od posljednjih njegovih radova bila je knjiga “Tragovima osječke glazbe”, objavljenja 2002. godine, u kojoj na nostalgičan i topao način istražuje genezu osječke muzikalnosti.
