Skip to content

Osijek – Barutana 010

Iz produkcije FAS-a
u ponedjeljak i utorak, 4. i 5. listopada u 19 sati
25 FPS – Best of 2010!
u srijedu, 6. listopada u 19 sati

Hommage Tomislavu Gotovcu: Žuto nebo Williama A. Wellmana

u četvrtak, 7. listopada u 19 sati
Od 4. do 7. listopada u osječkoj će Barutani biti prikazani novi filmski programi. Sve projekcije počinju u 19 sati, a ulazak je slobodan. Organizator je Udruga M-art.
Kao posebna poslastica za ljubitelje domaće kinematografije, bit će prikazani rijetko viđeni filmovi iz produkcije legendarnog FAS-a, Filmskog autorskog studija (1967-1973). Moći će se pogledati rana filmska ostvarenja Tomislava Radića, Lordana Zafranovića, Ivana Martinca, Ranka Kursara, Zorana Tadića i Rajka Grlića, a o djelovanju FAS-a, kao i o kasnijoj sudbini FAS-ovih filmova više će se moći doznati iz uvodnog izlaganja Diane Nenadić iz Hrvatskog filmskog saveza.
Što znači povećati rezoluciju vlastite percepcije već šestu godinu pokazuje Internacionalni festival eksperimentalnog filma i videa 25 FPS, koji je održan od 21. do 26. rujna u Zagrebu. Posjetitelji su vidjeli neka od najintrigantnijih ostvarenja suvremene eksperimentalne scene, kojih će odabrani dio kao i svih prethodnih godina moći pogledati i osječka publika – projekcijom nagrađenih filmova netom održanog festivala. Nagrade je dodijelio Glavni žiri (Joost Rekveld, Leila Topić, Florian Wüst) i Žiri kritičara (Branka Benčić, Marijan Krivak, Igor Prassel), uz Nagradu Fuji i Nagradu publike.
Projekcija kultnog američkog vesterna Žuto nebo (Yellow sky, 1948) Williama A. Wellmana, s Gregoryjem Peckom i Anne Baxter u glavnim ulogama, posvećena je Tomislavu Gotovcu (1937-2010). O Wellmanovu vesternu i sponama koje Žuto nebo povezuju s Gotovčevim životom pubici će govoriti Ivan Pajić iz MM centra Studentskog centra u Zagrebu. U znak sjećanja, bit će prikazan i ulomak iz predavanja što ga je Tomislav Gotovac održao u Osijeku 26. travnja 2005., kao gost projekta Kinokultura, u sklopu kojeg je prikazan njegov film Glenn Miller 2000 (2000).

IZ PRODUKCIJE FAS-A

u ponedjeljak i utorak, 4. i 5. listopada u 19 sati

Među filmašima nezavisna duha, o Filmskom autorskom studiju, poznatijem po skraćenici FAS, danas se ispredaju legende budeći svojevrsnu nostalgiju. Pokrenut 1967. unutar Kino saveza Hrvatske (današnji Hrvatski filmski savez) na valu entuzijazma koji se širio iz zagrebačkog i splitskog kinokluba, bila je to prva nezavisna produkcijska ‘kuća’ u Hrvatskoj prije osamostaljenja. Klupskim alternativcima, koje su tada nazivali amaterima, htjelo se i dalje raditi novi, drukčiji film, ali u boljim, profesionalnijim i slobodnim uvjetima, koje im je tada ponudio osnivač i producent FAS-a Kruno Heidler. Kada se ideja konkretizirala prvim filmovima – a broj jedan pripada kratkom dokumentarcu Ljudi (u prolazu) II.  Lordana Zafranovića – niskobudžetni FAS postao je privlačan i profesionalcima, kojima je ideologizirani i birokratizirani kinematografski mainstream bio odveć skučen, a to su pokazali i svojim pristupanjem studiju.

See also  Makedonski časopis posvećen zadarskim umjetnicima
Entuzijazam u profesionalnim uvjetima, nažalost, nije dugo trajao. FAS je ugašen stečajem nakon šest godina postojanja (1973.) s popisom od četrdestak kratkih i pet cjelovečernjih filmova. Među njima su i hvaljeni kratki ili dugi profesionalni prvenci hrvatskih i slovenskih autora (Frančeka, Grlića, Karpa Godine, Krelje, Kursara, Martinca, Mikuljana, Peteka, Puhlovskog, Radića, Ranfla, Tadića, Zafranovića…), naslovi iskusnjih profesionalaca (Hadžića, Majera, Relje, Sudovića, Vunaka…), kao i autora koji su se u kasnijim deseteljećima distancirali od produkcije i posvetili drugim zanimanjima, poput filmologa Peterlića i filmskog povjesničara i političara Škrabala. FAS je, među ostalim, otvorio vrata i prvih domaćim redateljicama (Ljiljana Jojić i Milica Borojević), a bilo bi na njegovu popisu i drugih zvučnijih autorskih imena, poput Bauerova, Berkovićeva ili Ivandina, da je studio preživio politički i ekonomski zlosretne početke hrvatskih 1970-ih.
Srećom, preživjela je većina FAS-ovih filmova sa čijih kopija danas pokušavamo ukloniti barem one najdbulje tragove vremena i digitalno ih osvježiti za ogled pred novim generacijama filmofila.

ŽIVA ISTINA, Tomislav Radić, 1971., 77′

u ponedjeljak, 4. listopada u 19 sati
Živa istina je film u kojem se na intrigantan način prepliću fikcija i životna priča glumice Božidarke Frait. Snimljen u stilu cinéma véritéa i s velikom dozom improvizacije, bio je gotovo revolucionarni iskorak u prilično ukočenoj i ideologiziranoj hrvatskoj kinematografiji početkom 1970-ih. U početku neshvaćen i podcjenjivan, danas se smatra jednim od najboljih hrvatskih filmova iz toga razdoblja i jednim od najuspjelijih redateljskih debija u hrvatskoj kinematografiji.
režija: Tomislav Radić; scenarij: Tomislav Radić; snimatelj: Dragutin Novak; glazba: Arsen Dedić; montaža: Maja Filjak-Bilandžija; scenografija: Tomislav Radić; uloge: Božidarka Frait, Roza Rosoci, Vesna Veselić, Zlatica Dubravčić, Irena Uhl, Verica Podolšak, Zdenka Livajić, Inge Grandić, Vjeran Zuppa, Stipe Bilobrk, Branko Supek, Branko Ivanda, Astrid Turina, Mira Wolf, Marlena Hohnjec, Ignac Pavković i dr.

KRATKI I NEZAVISNI FAS

u utorak, 5. listopada u 19 sati

LJUDI (U PROLAZU) II, Lordan Zafranović, 1967, 11′

FOKUS, Ivan Martinac, 1967, 7′ 12”
POSLIJEPODNE (PUŠKA), Lordan Zafranović, 1968, 15′ 11”
KARANFIL, Ranko Kursar, 1968, 10′
UBRZANJE, Ivan Martinac, 1969, 7′ 14”
HITCH… HITCH… HITCHCOCK, Zoran Tadić, 1969, 6′ 21”
AMERIKANKA, Zoran Tadić, 1970, 12’40”
SVE JEDNO DRUGO POJEDE, Rajko Grlić, 1971, 11′ 54”

25 FPS – BEST OF 2010!
u srijedu, 6. listopada u 19 sati

IGRA DETALJA, Robert Todd, SAD, 2009, 12’09”: Robert Todd je čarobnjak filmske građe koji iznimno vješto dočarava suptilne teksture na samim granicama svojega materijala. Igra detalja je izvrsno sastavljen film koji polagano izgrađuje snažan vizualni doživljaj promatrajući što se događa ispod površine stvari i na periferiji vida. ­­(Posebno priznanje – Joost Rekveld)
SINKRONIZACIJA, Rimas Sakalauskas, Litva, 2009, 8’03”: Rimas Sakalauskas nam dočarava svijet gdje vrijede drugačiji zakoni fizike, no koji se i dalje čini poznatim. Ovaj rad podsjeća na propale utopije, snove o svemirskom dobu te pretvara vozila koja su ostavili leteći vanzemaljci u fantastičnu osvetu konkretnoj baštini. (Grand Prix – Joost Rekveld i Posebno priznanje – Žiri kritike)
SAMO U KULTURNE SVRHE, Sarah Wood, Velika Britanija, 2009, 8’25”: Sarah Wood je storila djelo koje, bez imalo patetike, tvrdi kako smrt i stradanje pojedinca znači i nestanak filma. No, vrijedi i obrat: prisjećanje pojedinca postaje svojevrsna rekonstrukcija nestalog filma. Rijetka su djela koje izjednačavaju individualno ljudsko stradanje zbog političkih silnica s uništenjem i nestankom filma na tako dirljiv i diskretan način. (Posebno priznanje – Leila Topić)
MAMORI, Karl Lemieux, Kanada, 2010, 7’44”: Začudna preobrazba amozonske prašume u jedinstveno iskustvo svijetlosti, teksture slike i zvuka. K tome, Karl Lemieux je na iznimno inovativan način pomaknuo granice mogućnosti  korištenja fotografske slike i 16 mm filma. Savršen brak slike i zvuka! (Grand Prix – Leila Topić)
U OKU SVINJE, Atsushi Wada, Japan, 2010, 10′: Prekrasno izveden animirani film o užasima nuklearne obitelji koji iziđu na površinu kada se mašta pretvori u zbilju. Atsushi Wada stvara mjesečarski svijet jednako apsurdan i bolno duhovit. (Posebno priznanje – Florian Wüst)
PLAĆENIK U DIJELOVIMA, Zachary Epcar, SAD, 2009, 11’18”: S velikom zrelošću Zachary Epcar preispituje granice dobrog ukusa i filmske konvencije analizirajući mikrokozmos uredskih radnji. Neugodni tjelesni detalji i zvuk ocrtavaju tamnu sliku ljudskog postojanja i stvarnosti. (Posebno priznanje – Florian Wüst)
PUSTINJA 79: 3 PUTOVANJA U NEPOZNATO, Anna Abrahams, Nizozemska, 2010, 19′: Anna Abrahams putuje na udaljena mjesta i kroz mitologiju: njezine zadivljujuće snimke i zvučne interpretacije nordijskog krajolika, njezini arhivski pronalasci i propovjedački izleti sačinjavaju složenu meditaciju o prirodi ljudskih pothvata. (Grand Prix – Florian Wüst)
MONOLOG, Laure Provost, Velika Britanija / Francuska, 2009, 12′: Slojevima pokretne i statične slike, snimljenih/režiranih i pronađenih/arhivskih materijala, te pisane i izgovorene riječi, autorica opušteno stupa u dijalog s gledateljem. Dok autoreferencijalnim strategijama problematizira i ironizira svoju ulogu redateljice, istovremeno ukazuje na filmske postupke koji i sami postaju sadržaj djela. (Grand prix – Žiri kritike)
DIJETE ZAKAPA MRTVE KUKCE, Rei Hayama, Japan, 2009, 11′: Ponavljana sekvenca “djevojčice koja se pojavljuje u šumi, zakopava mrtve kukce, a zatim odlazi” snimljena je bez kamere. Sa svakim ponavljanjem filmske slike se kidaju, a boja blijedi. Djevojčica je autorica filma, poput medija u mediju. Ovo je i strukturalni i narativni film. (Nagrada Fuji – Udruga za audiovizualna istraživanja 25 FPS)
GOJAZNI ĐAČIĆ S BICIKLOM DRŽI HMELJ I FINU VATU U DŽEPU NOŠNJE, Johann Lurf, Austrija, 2009, 3′: Johann Lurf prikupio je 3664 sličica iz mnogih dugometražnih filmova. Sličice je skupljao u projekcijskim kabinama nekolicine bečkih kina, a zatim ih odrezao te ponovno sastavio u energičan staccato slike i zvuka. (Nagrada publike)

HOMMAGE TOMISLAVU GOTOVCU: ŽUTO NEBO WILLIAMA A. WELLMANA

See also  Ana Glažar: I know where life leads me
u četvrtak, 7. listopada u 19 sati
Banda pljačkaša predvođena Jamesom Stretchom Dawsonom (Gregory Peck), nakon jedne uspjele akcije, pobjegne u pustinju. Gotovo umrli zbog zbog nedostatka vode, nabasaju na gradić koji se doima potpuno napuštenim. Međutim, otkriju da tamo ipak žive ostarjeli bivši načelnik i njegova unuka. Ostavši s njima, banda shvati da par nije otišao jer se u blizini nalazi rudnik zlata, u kojem redovito kopaju. Naravno, bilo bi najbolje i najlakše na brzinu se obogatiti tako da se starac i djevojka opljačkaju, što ne djeluje kao teška stvar. Ali, i to se zakomplicira kad se Stretch zaljubi u djevojku što će donijeti razmirice unutar bande…
Yellow Sky odličan je vestern poznatoga majstora ovoga žanra te kriminalističkih filmova Williama A. Wellmana (Public Enemy, Buffalo Bill). Originalna je to adaptacija Shakespeareove drame Oluja, odlično prilagođena ikonografiji i stilu tipičnih filmova o Divljem zapadu. Napetih akcijskih prizora, dobro uklopljena ljubavna zapleta i dobro osmišljenih likova, film je odlična zabava i sjajan primjer dobre režije. U njemu glume poznati američki glumci Gregory Peck, Anne Baxter, Richard Widmark i ostali.

ŽUTO NEBO (YELLOW SKY)

crno-bijeli vestern, SAD, 1948, 98′

redatelj: William A. Wellman
scenarist: Lamar Trotti
skladatelj: Alfred Newman
snimatelj: Joseph MacDonald
producent: Lamar Trotti
montažer: Harmon Jones

uloge: 
Gregory Peck (James ‘Stretch’ Dawson)
Anne Baxter (Constance Mae ‘Mike’)
Richard Widmark (Dude)
Robert Arthur (Bull Run)
John Russell (Lengthy)

galerijawaldinger@gmail.com

Akademija-Art.hr
03.10.2010.