Omišalj – Marina Orlić: Rezovi i cjeline

Anivija Baldigara, ravnateljica CZK Općine Omišalj
czk@omisalj.hr

Galerija Lapidarij, Omišalj
skulpture/terakota
Marina Orlić
Rezovi i cjeline
od 13. 06. (u 20.00 sati) do 28. 06. 2011.
 
U organizaciji Centra za kulturu Općine Omišalj, u prostoru Galerije Lapidarij, u Omišlju,13. lipnja 2011. godine, otvara se izložba pod nazivom „Rezovi i cjeline “ renomirane i svestrane istarske umjetnice Marine Orlić, koja se na hrvatskoj likovnoj sceni afirmirala u području kiparstva i keramike, ali i restauratorstva i slikarstva. Njezin naupečatljiviji dio stvaralaštva onaj je na području kiparstva, gdje se, jedan za drugim, smjenjuju novi i uvijek intrigantni autorski ciklusi, uvijek s nekim novim kiparskim razmišljanjima.

Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja je autorica predgovora u katalogu, a koja će izložbu i otvoriti.

Za kiparski pristup Marine Orlić karakterično je da volumene gradi od više ili manje naglašeno cjevolikih formi, koji način rada je logički proizašao iz njezine prvotne posvećenosti keramici kao mediju i stvaranju forme na lončarskom kolu. Autorica je pritom od samoga početka stalno razmišljala kiparski. Nikad se ne baveći uporabnom keramikom, ali zato uvijek uživajući u radu s glinom – s tim taktilnim i podatnim materijalom, iz kojega su pod njezinim prstima redovno izlazile sasvim posebne terakote. Naizgled tradicionalne, međutim po percepciji odnosa cjeline i detalja, kao i po stilizaciji umnogome suvremene. U načinu njihove gradnje ona se prisjećala – prije, kao i danas, keramičarskog konstruiranja volumena na kolu: građenja i uzdizanja vanjskoga kružnog omotača oko unutrašnjeg praznog prostora, time se asocijativno nadovezujući na gradnju formi uporabnih predmeta, lonaca. Ali ti potencijalni lonci kod nje se stalno pretvaraju u glave ili tijela, a onda se rastežu u „cijevi“ i postaju ruke, noge, prsti… Tako, ako se njezino kiparstvo malo bolje zagleda, u njemu posvuda funkcionira “sistem lonca“, pa se može reći da je to njezin prepoznatljivi način konstrukcije volumena, iz kojega izvire njezin kiparski rukopis. U svemu tome se „efekt utilitarnosti“ pojavljuje kao sadržajna dosjetka jednog rudimenta – ali i kao likovna duhovitost. Ova potonja puno je važnija, a proizašla je iz autoričina čisto kiparskog razmišljanja koje se bavi volumenom i prostorom, opnom i šupljinom, te njihovim međusobnim odnosima. Ta kiparska likovna priča ispričana je kod Marine uvijek kroz autorski prepoznatljiv i figurativno čitljiv motiv – ljudski lik, koji ona svaki puta interpretira kroz bezbroj varijanti: kao figuru, akt, glavu, torzo… odnosno, kao dijelove čovjekova tijela počesto združene u intrigantna zajedništva: glava i ruke kao „glavoruk“, ruka i noga kao „nogoruk“, šaka s cjevastim prstima, ili ležeća polovica torza kao „cijev“ s rukom. Iz njezina cjelokupnog opusa, a posebno iz najnovijeg ciklusa, nastalog 2010. i 2011. godine, može se iščitati kako volumeni sve izrazitije postaju cjevoliki, a time i njihova opna sve napetija. U svim „sistemima cijevi“ unutrašnji prostor je stiješnjen, pa se stvara pritisak na stijenke. Taj „efekt pneumatičnosti“ daje dojam pulsiranja i pokrenutosti, osobito zanimljiv ako se radi o kiparskim djelima, kao u slučaju Marine Orlić. A tu onda naše iskustvo još dodatno zna uvjeriti percepciju o napetosti koja nastaje uslijed komprimiranog unutrašnjeg prostora. Zato Marinine figure, premda naizgled mirne, u likovnom smislu djeluju živo i pokrenuto.

„Pneumatski efekt“ Marina Orlić već odavno je zapazila u mnogim značajnim figurativnim terakotama iz riznice starije povijesti umjetnosti, osobito onima kojima se uvijek beskrajno divila: u skulpturama etruščanskih sarkogafa i u čudesnim, preko 2000 godina starim „glinenim ratnicima“ prvog kineskog cara. Očito, još su stari umjetnici, kao danas ona, znali inventivno iskoristiti tehnologiju rada s glinom, pa uslijed stlačenog zraka u unutrašnjosti keramičke skulpture, na njezinoj površini postići dinamiziranu napetost. Ali znali su tu napetost i kontrolirati, kako bi spriječili rasprsnuće, pa su – kao i Marina Orlić, uvijek negdje postavljali „sigurnosni ventil/osigurač“; neki otvor ili rez kao „ispuh“, pretvoren u dio kompozicije, u igru punine i praznine, u strukturni element – ili jednostavno u ornament.
U Marininim najnovijim radovima takvi otvori i rezovi u formi, sad već naglašeno vidljivi i drastični, pretvoreni su u koncept i u strukturni element. „Cjevasta konstrukcija“ je namjerno ostavljena vidljiva, kako bi se gledatelja uključilo u igru i kako bi mu se dao zadatak da sam nastavi vizualnu priču – da spoji razdvojene dijelove volumena i da razrezane detalje virtualno združi u jednu logičnu cjelinu. Autorica se pritom poigrava odnosom reza i cjeline, te onim epiderme volumena i njegove stlačene, pa prošupljene zračne ispune, stvarajući neočekivanim vizurama zabunu i dojam nadrealnosti. Istodobno, ona navodi oko da automatski ispravi iluziju, te da umu pošalje poruku da stopi rezove u logičnu cjelovitost.
O tim svojim skulpturama ona sama kaže:
„Zanimljivi su mi ti rezovi. Linija u kojoj figura izranja iz podloge  kao da izranja iz vode ( ili zemlje) – kao u slučaju Glavorukog.Ili su to vertikalni rezovi kao u slučaju Malog torza, koji liči na položenu cijev. Radim na toj cjevastoj stilizaciji. Ti rezovi mogu donijeti i neki humor i neko značenje, koje dolazi samo po sebi. Ne radim to namjerno, nego mi to dolazi više intuitivno. A zapravo svemu daje sadržaj (…) Radim onim svojim lončarskim postupkom – da su šupljine važne koliko i vanjske površine, pa forme sve više stiliziram u cijevi (…) Mene oduševljava ta neka pneumatičnost terakota figura i imam stalno na umu one stare figure kineskih ratnika (cijela vojska) u prirodnoj veličini; ili one figure na etruščanskim sarkofazima (ali i stare grčke bronce). U njima vidim taj unutrašnji zrak pod pritiskom, koji oblikuje omotač u skladu s krojem materijala(…) Ako u ovim skulpturama ima humora, anda on dolazi iz karaktera oblika, a ne iz onoga što figura radi. U Glavorukom ima tog humora, a dok se smiješ ni ne znaš što ti je smiješno. Međutim, humor dolazi baš iz tog reza gdje figura izranja.“
Višnja Slavica Gabout

Marina Orlić (1958.) samostalna je umjetnica koja se profesionalno bavi keramikom, skulpturom i slikarstvom. Studirala je povijest umjetnosti i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1980.do 1983. učila je lončarstvo kod majstora Mate Stanešića u Petrinji. Od 2003.do 2006. bila je asistentica u kiparskoj radionici akademskog kipara Korbiniana Hubera u Regensburgu ( Njemačka), radeći u kamenu i drvu. Od rujna 2006. do prosinca 2007. radila je u edukacijskoj radionici za vođenje neprofitnih organizacija ( Implemetacija sustava kvalitete SOKNO- mentorica Rasti Nikolić -mag.oec.)  u okviru udruge „Senior“. Redovno izlaže od 1985. godine. Od 1985. do 1989. bila je voditeljica „Keramičke radionice za izradu suvenira“ u Nacionalnom parku Brijuni. Od 1999. do 2003. bila je predsjednica Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre. Od 2004.do 2006. djelovala je kao voditeljica keramičkih radionica za ljude treće životne dobi u udruzi „Senior“ pri Gerontološkom centru Doma za starije i nemoćne „A.Štiglić“ u Puli, a od 2006.do 2008. kao voditeljica keramičke radionice za djecu u Dječjem vrtiću „Oblutak“ u Puli. Godine 2010. bila je voditeljica edukacijskih radionica u sklopu projekta „Keramičke tehnike za učenike Kiparskog odjela Škole primjenjenih umjetnosti i dizajna u Puli”. Godine 2007. radila je kao stručna suradnica na restauratorskim radovima na ostacima povijesne žbuke i zidnih slika u crkvici Sv. Stjepana u Peroju (12. st.), a 2008. g. na ostacima povijesne žbuke i zidnih slika na 2.katu palače Bettica u Vodnjanu (16. st.) i zidnim slikama u zgradi Zavičajnog muzeja Poreštine (19.st.). Godine 2009/2010. bila je stručna suradnica u eksperimentu oblikovanja i paljenja keramike u sklopu doktorske dizertacije „Tehnologija neolitske keramike južne Istre" dipl.arh. Romualda Zlatunića, višeg kustosa Arheološkog muzeja Istre u Puli. Od svibnja 2009. dopredsjednica je HDLUIstre. Marina Orlić živi i radi u Puli.

kontakt:

ČLANSTVO U PROFESIONALNIM ORGANIZACIJAMA
Od 1989. članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre (HDLUIstre).
Od 1990. članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika ( HZSU ).
Od 2004. članica Udruženja likovnih umjetnika primjenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH ).
 
ČLANSTVO U NEPROFITNIM ORGANIZACIJAMA
2004. suosnivačica udruge „Institut za likovni doprinos viziji humanijeg društva”.
Od osnivanja do 2008. predsjednica
2006. i 2007. članica i voditeljica keramičkih radionica u udruzi „Senior“
2008. suosnivačica Centra za oblikovanje keramike – „Krater“ u Puli i predsjednica udruge
BIBLIOGRAFIJA ( izbor ):
1994. Marina Baričević: „Suvremena keramika u Hrvatskoj“, Art studio Azinović, Zagreb
1996. Marina Baričević: „Povijest moderne keramike u Hrvatskoj“, Školska knjiga,  
Zagreb, II prošireno izdanje
 
JAVNI RADOVI 
1995. Ciklus od 15 keramičkih reljefa na temu Otajstva u crkvici Majke Božje od Zdravlja u Medulinu
1998. Kamena skulptura bika pred ulazom u mjesno groblje, Pomer
1999. Keramički detalji (varijacije na temu pulskoga grba ) na Spomeniku žrtvama fašizma na gradskom groblju u Puli (suradnja s arhitektom Davorom Matticchiom)
2002. Keramičke intervencije na zidovima caffe-bara „Televizija" u Puli (suradnja s arhitekticom Almom Matticchio)
2004. Kamena skulptura na autobusnom kolodvoru u Mostaru (u suradnji s akad. kiparom Korbinianom Huberom)
 
RADOVI JOJ SE NALAZE U ZBIRKAMA
1997. Zbirka suvremene keramike, Dvorac Pejačević, Našice ( fundus Kolonije umjetničke keramike „Hinko Juhn")
2005. Fundus umjetnina Grada Pule, keramika ( otkup)
2006. Privatna zbirka skulptura bikova gospodina D. Režeka, Zagreb, keramika       (otkup)
2005. Privatna zbirka- Park skulptura u kamenu (kameni reljef) gospodina D. Slezaka u Mostaru
SAMOSTALNE IZLOŽBE (izbor)
1993. Pula-Galerija Diana, Labin-Narodni muzej, Rovinj-Galerija Zavičajnog muzeja, Poreč-Galerija Narodnog sveučilišta ( s Verom Kos Paliska i Jadrankom Ostić)
1994. Udine, Galerija Artespazio          
1996. Zagreb-Galerija Miroslav Kraljević, Labin-Narodni muzej, Pula-Galerija Diana, Rovinj-Galerija Zavičajnog muzeja (s Denis Licul)
1997. Pula-Galerija Vincent iz Kastva
1998. Trst-Galerija Generalnog konzulata Republike Hrvatske – „Tri hrvatske keramičarke“ (s Denis Licul i Renatom Azinović)
2000. Pula-Galerija Diana, Grožnjan-Galerija Fonticus (s Korbinianom Huberom)
2001. Pula-Multimedijalni centar LUKA – ciklus „Maritima"
2002. Motovun, u sklopu Filmskog festivala (s Bojanom Šumonjom )
2003. Grožnjan-Galerija Fonticus; Pula-MMC LUKA; Zagreb-Gliptoteka HAZU-ciklus „Maritima 2"
2005. Malinska-Galerija Sv.Nikola
2007. Zagreb-GalerijaULUPUH; Pula-MMC LUKA ;Veli Lošinj-Pučko otvoreno učilište; Grožnjan-Galerija Fonticus
2009. Zaprešić- Pučko otvoreno učilište/Galerija Razvid – „Svaki dan čudo" (izložba skulptura)
2011. Omišalj-Galerija Lapidarij – „Rezovi i cjeline“ (izložba skulptura)
SKUPNE IZLOŽBE  (izbor)
1985. i 1986. Pulski salon
1986. „Ars Histriae“-Pula, Poreč, Pazin, Labin, Rovinj
1990.  III svjetski triennale male keramike – Zagreb
1990. Recentni radovi HDLU- Rijeka, Moderna galerija
1993. IV svjetski triennale male keramike-Zagreb
1994. Riječki proljetni salon
1995.  Suvremena keramika u Hrvatskoj – Zagreb, Lisabon, Grožnjan
1997. V svjetski triennale male keramike-Zagreb
1997. „Maske hrvatskih umjetnika“-Opatija, Sv.Ivan Zelina, Novi Vinodolski
1998. „Maske hrvatskih umjetnika“-Rijeka
1998.Izložba posvećena uspomeni na Branka Ružića-Rovinj,Zavičajni muzej grada Rovinja
1999. „Čarobna Istra“ (10 umjetnika iz Istre- projekt prof.Vesne Girardi Jurkić)-
             Beč,Trst,Lisabon, Berlin, Pariz, Hannover
2000. „Maske hrvatskih umjetnika“-Rijeka,Galerija Grad
2001. „Redukcije“, selektirana, tematska izložba HDLU Istre
2001. „Ex tempore keramike“-Piran,Obalne galerije
2003. 8. triennale hrvatskog kiparstva-Zagreb,Gliptoteka HAZU
2004. „Recentna hrvatska keramika“-Labin,Gradska galerija
2004. " Ja i moj identitet", tematska selektirana izložba-Grožnjan, Galerija Fonticus
2005. „Erotika ili utopija“, selektirana problemska izložba-Zagreb, Galerija ULUPUH 2007. „Keramička ploča – polje asocijacije, naracije i akcije“, tematska, selektirana izložba ULUPUH-ove Sekcije za keramiku, porculan i staklo-Zagreb, Galerija ULUPUH
2006.-2007. „Recentna hrvatska keramika"- New York,  Gallery MC  
2008. „Oblik, zvuk, svjetlo, pokret …", tematska, selektirana izložba ULUPUH-ove Sekcije za keramiku, porculan i staklo-Zagreb, Galerija ULUPUH
2008. „Keramička ploča – polje asocijacije, naracije i akcije“, tematska, selektirana izložba ULUPUH-ove Sekcije za keramiku, porculan i staklo-Rijeka, Galerija"Juraj Klović"
2008. Izložba "Likovna kolonija Rovinj"- Rovinj, Zavičajni muzej 
2008. "Tu smo"(skupna izložba, akcija, performance, ambijent, instalacija, video )-Pula, Muzej suvremene umjetnosti Istre
2008. „Dodirni me", ULUPUH-ova skupna, tematska, žirirana izložba-Zagreb, Galerija Zvonimir
2009. „Kiparsko u keramici", ULUPUH-ova skupna, tematska, žirirana izložba-Zagreb, Galerija Vladimir Filakovac  
2009. „TOP 100“ vrhunska djela suvremene keramike članova Sekcije za keramiku, staklo i porculan ULUPUH-a (skupna, žirirana izložba)-Zagreb, Galerija Zvonimir
2011. „Vatra – zemlja – voda – zrak“, ULUPUH-ova skupna žirirana izložba-Zagreb, Galerija Ulrich
UMJETNIČKE KOLONIJE
1996. Kolonija umjetničke keramike „Hinko Juhn", Našice
1997. Međunarodni kiparski simpozij „Cavae Romanae", Vinkuran
1997. Kolonija umjetničke keramike „Hinko Juhn", Našice
2004. Međunarodna kiparska kolonija Mostar
2005. Međunarodna kiparska kolonija, Radobolja 005, Mostar
2008. „Keramika in situ" ,Vodnjan
2009. Likovna kolonija Grožnjan

Akademija-Art.hr
11.o6.2011.