Omer Mujadžić iz zbirke Hanžeković

Pogledajte galeriju radova!

U Studiju Josip Račić, u Zagrebu povodom 20. obljetnice smrti Omera Mujadžića i gotovo desetljeće nakon retrospektive u Umjetničkom paviljonu, 15.  prosinca otvara se izložba Omera Mujadžića pod nazivom „Omer Mujadžić i Zbirka Hanžeković – Intimno“. Izložba se može podledati do 8. siječnja 3012. godine.

Omer Mujadžić, (Bosanska Gradiška, 1903 – Zagreb, 1991), bosanskohercegovački slikar. Studirao je na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu (Ferdo Kovačević, Ljubo Babić). Diplomirao je 1924. Nastavlja studije 1925/26. na Ecole des Beaux-Arts u Parizu. Likovni suradnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, a od 1931. profesor na Akademiji likovnih umjetnosti, vodi tečaj anatomije, a zatim slikarsku klasu.

Mujadžićeva pariška faza odaje utjecaj sredine i vremena (Pariško predgrađe) – ekspresionističke inspiracije s nekim elementima kubizma. U tom smislu se Mujadžić razvija i prvih godina boravka u domovini (sudjelovanje u grupi “Zemlja”), Postupnim izgrađivanjem svoje likovne fizionomije nalazi pravu orijentaciju: portret, intimni genre, figuralnu kompoziciju i mrtvu prirodu. Od naglašenih kontrasta boja prelazi u tonski tretman s nekoliko koloristički istaknutih žarišta. Pastoznost zamjenjuje rad laganim lazurama koje daju Mujadžićevim slikama osnovnu intonaciju: mekoću i toplu atmosferu interijera. Na svoj specifični način ostvaruje pejzaže iz Dalmacije i Hrvatskog primorja, dajući im topao štimung, lišen svake patetike. Pejzaži s Jadrana, okolica Zagreba, reminiscencije na mladost u muslimanskom ambijentu i nedramatizirani genre, sve su to popratne pojave Mujadžićeve glavne tematike – portreta i figure: od Portreta sestre, koji još podsjeća na liniju “Proljetnog salona” sa svojim plastično modeliranim oblinama, preko “Muslimanke”, “Akta u prirodi”, “Vezilje” i “Autoportreta” do reprezentativnih portreta, kod kojih su tonski tretman i uklapanja u toplu atmosferu interieura eliminirali svaku oficioznost. Napose se ističe kao suptilan i nadaren crtač; prirođen smisao za crtanje, rad na crtanju muzejskih eksponata i grafička oprema knjiga (Gj. Szabo “Stari Zagreb”) kao i crtačka komponenta kod pripreme za slikarska rješenja upotpunjuju lik. fizionomiju ovoga profinjenog umjetnika.

Omer Mujadžić je, bez sumnje, uz Jean-Baptiste Camille Corota i Edgara Degasa „najosjetljivije“ oko u povijesti slikarstva.

Akademija-Art.hr