Odgovor na interview – Ivan Raos: Snježana Kordić izgubljena u lingvističkoj zbilji & europiziranoj Hrvatskoj

Snježana Kordić političarka je bez političke stranke i lingvističke struke. Kvalifikacije koje iznosi o hrvatskom jeziku takve su naravi da znanost temelji na politikanstvu! Svojom diplomom bez ikakvih znanstvenih argumenata i prihvatljivih znaniranih radova nikomu nije zanimljiva ni u Njemačkoj, ni EU, a najmanje u Hrvatskoj. Ne ostaje joj drugo nego da pokuša manipulirati (neozbiljenim) medijima i urednicima koji su sa simpatijama i odobravanjem gledali razaranje Dubrovnika, Vukovara, Srebrenice i dr. gradova, ali i Hrvatske države i njezine kulture, a Hrvatima iż Bosne i Hercegovine nametnuti jezik koji nije njihov. Očito je riječ o osobi koju je teško svrstati u normalne.

Iako se u uglednom Nacionalu predstavlja “velikom” predavačicom u Njemačkoj, ona zapravo nikad nije ni bila znanstvenica, a još manje ozbiljna. Pa nisu valjda Nijemci tako naivni da za ozbiljno prihvate tako neozbiljinu osobu?! Ipak i među njima se može naći ljudi svakavih ideja i nazora, pa tako i lingvista koji u Hrvatskoj i Hrvatima znaju samo ono što o njima piše u nekim novinama. Zato biste kao medij trebali proučiti bar ono što ona sama brižljivo skuplja po internetu kao svoje velemudrovanje. Ali ono što se očekuje od svakog ozbiljnog znanstvenika – pokazljivost i citiranost znanstvenih radova – to od nje ni u Njemačkoj, ni igdje u Europi ili svijetu ne ćete naći!

Na mjestu je da se ozbiljno zapitamo tko plaća tu osobu bez znanstvene reputacije koja znanost temelji na politikanstvu i “mlaćenju prazne slame” koje objavljuje u časopisu (bezznanstvene) razine „Književnoj reviji”? Stječe se dojam da je riječ o nestručnosti i neznanju koje se pokušava nametnuti politikantstvom. Zašto anglofonske zemlje razvijaju vlastite gramatike, ako kao univerzalno pravilo vrijedi da nije potrebno normiranje jezika? Ne ću govoriti o značnosti HAZU-a u i hrvatskog jezika koji je ustavna kategorija! Dovoljno je podsjetiti na činjenicu da je HAZU prošle godine obilježio 150. obljetnicu svog djelovanja. HAZU je ustanova od iznimnoga društvenog i državnoga značaja, pa je nije potrebno posebno braniti, dok se to o Kordićki i nadobudnom ministru Jovanoviću ni u kojem slučaju ne bi moglo reći. Bilo bi doista ponižavajuće za HAZU kad bi se neki njezin član s Kordićkom uopće upustio u neku ozbiljniju raspravu. To bi trebao znati i tjednik Nacional koji jednoj takvoj osobi ustupa svoj prostor! U čijem je to interesu?! Ako mu je do vlastite diskvalifikacije, nema samo tako nastavi!

Snježana se Kordić sama sobom izruguje kad lektore u Nacionalu naziva nepotrebnom strukom, a znanstvenom podmlatku preporučuje da ne daju svoje znanstvene radove na lektoriranje. Ona na taj način ustaje protiv one struke od koje moguće i sama živi, vjerojatno kao plaćenica onih struktura kojima je u interesu proizvoditi kaos i producirati jezikoslovnu pomutnju u Hrvatskoj. O ovoj politikantici mogli bismo povjerovati da ozbiljno misli kad bi se sama odrekla svoje diplome i akademskih titula. U suprotnom, treba je javno osuditi za nemoral kojim zarađuje (i lagodno živi) dijeleći lingvističke savjete medijima i blateći kolege koji ozbiljno shvaćaju svoju struku. Njezin prijezir HRVATSKIH, tj. nacijinih i kulturnoh vrjednota opasna je pojava u demokratskoj Hrvatskoj, pogoduje intelektnoj tromosti, znanstvenoj nekritičnosti i nekolegijalnosti.

Snježana Kordić upravo provocira – želi da joj se otvoreno kaže ono što bi dobronamjeran i dobro odgojen čovjek rado prešutio. Potpisani sigurno nije taj koji bi trebao braniti jednu ustanovu kao što je HAZU, ali ću ipak iznjeti neke opće poznate činjenice. HAZU je pravna osoba, pa izjave jedne neugledne osobe kao što je Snježana Kordić ne znače mnogo. Izim toga, praksa je medija, među koje spada i Nacional, da izjave akademika redovito svedu na ono najmanje, izostave sve bitno, ali vrlo opširno dodaju da taj i taj mladi i, naravno, „genijalni” lingvist misli drugačije. Njima nije do objektivne istine nego do toga da napuhanim i nategnutim izjavama povećaju nakladu i, ako je moguće, na kraju mjeseca dobiju koju kunu više. Nije nikakva tajna da se danas u Hrvatskoj sve gleda kroz kunu, bez obzira kako se do nje došlo. To je „sloboda medija”. Treba se bojati da će tako biti i nakon ulaska Hrvatske u EU.

Bolno je i ponižavajuće saznanje da su sve političe stranke nakon teškom mukom izborene samostalnosti sustavno zanemarivale rješavanje pitanja hrvatskoga kao službenog, standardnog i književnog jezika. Jedino je ministr Primorac osnovao Vijeće za normu čiji su zaključci završili na Internetu („tko voli nek’ izvoli!). Internet zaista nikoga ne obvezuje. Ministar Fuchs se nije udostojao ni tiskom objaviti zaključke Vijeća. Nije imao novca „za te tričarije”. Zato danas imamo više nego smiješnu i žalosnu pravopisnu zbilju da isti nakladnik objavljuje tri hrvatska pravopisa (pa i jedan novosadskoga tipa)! Pitam gospodu bivšeg ministra Fuchsa i sadanjega Jovanovića komu je u interesu ta neshvatljiva i nedopustiva zbrka i tko na takvim „pravopisima” zarađuje? Zar se zakon RH ne odnosi na jedno takvo bitno pitanje kao što je hrvatski jezik? Zar se ustavna posebnost i nedodirljivost ne odnose na hrvatski jezik? Nije li on hrvatska i europska stečevina (baština)? Jezičnu bi politiku morali vodoti ne ljudi kao što je Snježana Kordić nego ozbiljni i odgovorni ljudi iż redova afirmiranih hrvatskih znanstvenika. Treba ih samo organizirati i o njihovu mišljenju voditi računa. U suprotnomu, našim medijima, a možda i politikom, mogu haračiti pseudoznanstvenici kakva je Snježana Kordić. Kadrovska slika u Hrvatskoj je, nažalost, takva da se na sva mjesta gdje se odlučuje sustavno postavljaju osobe koji do hrvatskog jezika i kulture (baštine) ne drže mnogo, ali se zato busaju u prsa svojim „hrvatsvom”. Trebalo bi pitati jezikoznanstvenike – tko i kako već punih 12 godina štiti jednu sumnjivu lingvistkinju iz Njemačke? Nekadašnji suradnici UDBA-e i njihova djeca okupljena uokolo Hrvatskoga društva pisaca i „književne republike“? Može li hrvatska lingvistika pomoći profesorima hrvatskoga jezika iz Kantona Brčko, gdje na mjesta profesora hrvatskoga namještaju profesore nerpostojećeg “srpskohrvatskoga”i „bosanskoga/hrvatskoga/srpskoga? Zašto hrvatske državne institucije o tomu šute? Skupo nas može stajati nebriga i zbrka koja vlada u RH u tako važnim pitanjima kao što je jezično. Žalosno je konstatirati da se o hrvatskom jeziku vodilo više brige u XVII. st. u Rimu kada o vlastitoj državni nismo mogli ni sanjati nego danas kad na raspolaganju imamo sve izim volje da to učinimo. S ulaskom RH u EU stvari se ne će same od sebe riješiti nego vrlo vjerojatno još više zakomplicirati. Još nije sve izgubljeno. Treba se samo ozbiljno i odgovorno dati na posao! 

Ivan Raos

Akademija-Art