Božić 2012. u Hrvatskoj je s punim pravom označen kao »prvi Božić u slobodi« jer svi dosadašnji Božići u mladoj samostalnoj državi slavljeni su s primjesom različitih prijetnja koje su se nadvijale nad Hrvatskom

Oslobađajućom presudom Haškoga suda nakon dugih godina prijetnja agresije, ratnih stradanja, ucjenjivanja, marginaliziranja, utapanja u balkansku asocijaciju…, Hrvatska je konačno postala ravnopravna članica međunarodne zajednice, lišena svih imputiranih hipoteka i postala zemlja priznatoga međunarodnog dostojanstva, osim u očima one politike kojoj su se ipak počeli odbrojavati dani. U tom vanjskopolitičkom okviru trajne oslobođenosti i normaliziranosti, koji je sjeme koje treba njegovati da bi donijelo obilne plodove, nastale su bitno nove prilike u suvremenom hrvatskom društvu a tiču se baš svakoga člana tog društva, bez obzira na sve različitosti. U tom bitno novom stanju iznimno značenje dobiva i božićno aktualiziranje rođenja Boga i čovjeka Isusa Krista koje se također tiče baš svakoga člana hrvatskoga društva bez obzira na sve različitosti.
Za nas vjernike činjenica da je svemogući i apsolutni Bog postao čovjekom u djetetu Isusu, rođenom u krajnjem siromaštvu betlehemske štale, najočitije je Božje ulaženje u stvarnost i sudbinu čovjeka da bi baš svakome čovjeku otkrio zanemareno, potisnuto, podcijenjeno ili pogaženo ljudsko dostojanstvo i veličanstvenu vječnu perspektivu. A u dosadašnjoj Hrvatskoj upravo je ljudsko dostojanstvo bilo gaženo na tisuću načina, pa je prilika da upravo ovogodišnji Božić bude – nakon postignutoga vanjskog oslobođenja države – i unutarnje oslobođenje dostojanstva svakoga čovjeka u hrvatskom društvu. Različite prijetnje koje su se nadvijale nad Hrvatskom, često i uz suradnju pojedinih skupina i iz same Hrvatske, kočile su i sprečavale oslobađanje ljudskoga dostojanstva: jednima – koji su sami priklanjanjem nepravdi, neistini i sebičnim interesima pogazili vlastito ljudsko dostojanstvo – jer su onemogućavali, ponižavali i zarobljavali druge, a drugima jer su bili onemogućeni, poniženi i zarobljeni.
Bili toga današnji ljudi svjesni ili ne bili, prihvaćali to naši suvremenici ili ne prihvaćali, Bog je postao čovjekom da bi oslobodio čovjeka, da bi čovjeku ponovno omogućio da bude autentičan, pozitivan, plemenit, da bude čovjek u pravom smislu riječi, tj. da postane svjestan i živi svoje jedinstveno ljudsko dostojanstvo, da bude, biblijski rečeno, slika Božja. Upravo po svom ljudskom dostojanstvu svaki čovjek – kako ono tek začeto dijete, tako i svaki mladić i djevojka, svaki starac i starica, svaki čovjek bez obzira na stupanj invaliditeta ili na stupanj talentiranosti, ili bez obzira bio on posljednji ili prvi na društvenoj ljestvici – važniji je od svake ideje, ideologije, države, banke ili vojne sile, jer za svakoga toga čovjeka Bog je postao čovjekom i žrtvovao svoj život.
U ovom povijesnom trenutku kad su izgubili vanjsko uporište pripadnici manjine koja je onemogućavala, ponižavala i zarobljavala druge u hrvatskom društvu, upravo u božićnom otajstvu mogu naći temelj i uporište za obnovu svoga osobnog ljudskog dostojanstva. »Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike« – rekao je otvoreno Isus potvrđujući da Bog nije postao čovjekom da bi kojega čovjeka kaznio, da bi se kojem čovjeku osvetio, već isključivo da bi svakome čovjeku omogućio da bude u punom smislu čovjek, sposoban prihvaćati druge i drugačije i žrtvovati se za njih, kako je i sam učinio. Ovoga Božića sam Bog želi ući u srce svakoga grešnika i u Hrvatskoj, ma čime se on okaljao: zločinačkim ubojstvom drugoga čovjeka, veleizdajom, ucjenjivanjem, zloporabom moći, korupcijom, gaženjem općega dobra, gaženjem »malih« ljudi i vrednota, nametanjem ideologija, teškim propustima, gaženjem istine i pravde, ubijanjem nade… Bog može i želi ostati u srcu svakoga od takvih grešnika ako on prepozna i prizna svoje zločinstvo, pokaje se i odrekne dosadašnjega postupanja, jer je upravo u tome oslobođenje ili spasenje, tj. obnova ljudskoga dostojanstva – radi čega je Bog postao čovjekom.
Ovoga Božića Bog pohodi i sve one u Hrvatskoj koji su sve dosada bili onemogućeni, poniženi i na svoj način zarobljeni, a oni su većina. Upravo ti članovi hrvatskoga društva prvi bi trebali prepoznati iznimni Božji dar što su haškom presudom zauvijek uklonjene sve dosadašnje prijetnje te ostaje bez snage i ona skrivena ruka koja ih je onemogućavala, ponižavala i zarobljavala gazeći im ljudsko dostojanstvo. Bog, koji je u djetetu Isusu iskusio i poniženje krajnjega siromaštva i sirovi progon ljudskih moćnika, dolazi u srca svih onih u Hrvatskoj koji su bili onemogućeni, poniženi i zarobljeni da im otkrije da mogu biti slobodni, svoji, autentični, da su pripadnici neizmjernoga ljudskog dostojanstva i da im neotuđivost toga dostojanstva jamči sam Bog koji je postao čovjekom. Proslava Božića 2012. izazov je da svi onemogućeni, poniženi i zarobljeni otvore svoja srca Bogu, dopuste mu da se u njima rodi i da s njima korača na svim njihovim životnim putovima, obnavljajući im istinu o iznimnosti njihova osobnog ljudskog dostojanstva i o oslobođenosti od svih vanjskih prisila. Ljudi s Bogom u srcu i obnovljene svijesti o slobodi i svom neizmjernom ljudskom dostojanstvu sposobni su suočiti se sa svim izazovima, političkim, ideološkim, gospodarskim, socijalnim i svim drugim; sposobni su časno onemogućiti sve koji rade protiv općega dobra i udariti temelje i zdravoga osobnog života, temelje za umnažanje zdravih obitelji i temelje za izgradnju zdravog, pluralnog, demokratskog, pravednog, gospodarski prosperitetnog, nacionalno i kulturno identitetski osviještenog i perspektivnog hrvatskog društva.
Izvor: Glas Koncila