NSK: Izlaganje građe iz Krležine ostavštine

Javno čitanje Dnevničkih zapisa Davni dani

U povodu tridesete obljetnice smrti Miroslava Krleže Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu poziva na predstavljanje trideset i četiri jedinice dnevničkih zapisa Davni dani. To su zapisi iz bogate rukopisne ostavštine Miroslava Krleže, pohranjene u Zbirci rukopisa i starih knjiga. Odabrane Krležine tekstove u četvrtak, 29. prosinca u 10 sati, u predvorju  Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, čitat će dramski umjetnik Duško Valentić.

Ovako iz NSK najavljuju događanje:

Lik i djelo Miroslava Krleže plodna su tema književne, političke, pa i svake druge polemike čak i danas, trideset godina nakon njegove smrti. U hrvatskom društvu uvriježila se praksa da se o Krleži „ima mišljenje" te da se o njemu govori, što je dakako legitimno i poželjno, dokle god se ne izlazi iz okvira utvrđenih činjenica i valjanih argumenata. Nažalost, o njemu se mnogo češće raspravlja kao o društvenom i političkom aktivistu, dok se njegov književni rad, kojim je zadužio hrvatsku i svjetsku književnost, prepušta povjesničarima književnosti. Trideseta obljetnica smrti ovoga istaknutog književnika dobra je prilika da razgovor o njemu vratimo u najprikladnije okvire – okvire književnosti.

U povijesti hrvatske književnosti posebno se vrednuju one točke na crti vremena u kojima je domaća književna proizvodnja svojom aktualnošću i kvalitetom stajala uz bok djelima europske književnosti. U tom kontekstu nezaobilazni su primjerice Marko Marulić, Ivan Gundulić ili Antun Gustav Matoš, koji su europska umjetnička strujanja plodno prenijeli u granice svoje domovine, stvarajući tekstove od iznimnog značenja za razvoj domaće kulture. Među te velikane pripada i Miroslav Krleža, koji je, s pravom možemo reći, autor prvoga hrvatskoga modernog romana. Riječ je o djelu Povratak Filipa Latinovicza, tiskanom 1932. godine, koji je danas nezaobilazna lektira svakoga hrvatskog gimnazijalca, ali i intelektualca općenito. Uz čitateljima omiljen roman Na rubu pameti, Banket u Blitvi, opsežne Zastave i manje poznate Tri kavalira gospođice Melanije i Vražji otok, dio je Krležina romanesknog opusa, koji u svojoj cjelini pokazuje neke prepoznatljive osobitosti, poput primjerice složene pripovjedačke tehnike, naglašene uloge središnjeg karaktera – europskog intelektualca, misaonog pojedinca koji promišlja aktualne umjetničke i političke ideje svojega doba i sl.

Krleža je, u okvirima proze, jednako kvalitetan i produktivan bio i u manjim formama, konkretno noveli, te je stvorio složen i zanimljiv novelistički opus, koji se obično dijeli na tri ciklusa: antiratnu zbirku Hrvatski bog Mars, novele malograđanskoga kruga te glembajevski novelistički ciklus, koji se drži umjetnički najboljim prikazom visoke građanske klase u hrvatskoj književnosti.

U drami kao književnom rodu Miroslav Krleža stekao je osobit status u domaćoj književnosti. Iznimno produktivan na tom polju, poigravao se mitološkim i arhetipskim, domišljato ironizirao postupkom karnevalizacije, polemizirao s tradicijom, a stvorio je i neke od najsloženijih ženskih likova hrvatske književnosti (Laura, U agoniji). Njegovo dramsko stvaralaštvo obično se dijeli na pet stilsko-generičkih ciklusa (Senker): artistički dramoleti (Legenda, Maskerata, U predvečerje, Adam i Eva, Saloma), ekspresionističke scenske vizije (Hrvatska rapsodija, Kraljevo, Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarotti), drame Galicija, Golgota i Vučjak, u kojima se veristički, ekspresionistički i artistički postupci miješaju s postupcima karakterističnima za političko kazalište, tematizirajući ideološka i kulturna previranja posljednjih dana Austro-Ugarske; analitičko-realističke konverzacijske drame (U agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda, U logoru) te dramske fantazije s paralelnim dramskim zbivanjima (Aretej, Put u raj).

Premda vješt i okretan u drami i prozi, Krležu se nipošto ne smije zaobići kao pjesnika. U svojoj tipološki raznovrsnoj poeziji, pisanoj u okviru različitih stilskih poetika, stvorio je zapažena i vrijedna pjesnička djela, objavljena u jedanaest zbirki. Osobito mjesto zauzimaju Balade Petrice Kerempuha, koje književni povjesničari i „krležijanci" često ističu kao Krležino „najdovršenije djelo", zahvaljujući strukturnim značajkama, cjelovitosti kompozicije, kao i neznatnim intervencijama u prvotni tekst. Spajajući već u naslovu baladu, kao književnu vrstu koja nosi tragičnu viziju svijeta, s likom Petrice Kerempuha, pučkog lakrdijaša i kažnjavatelja ljudske gluposti, najavio je originalan, složen, ironičan i nadasve eruditski pristup tematici. Iz usta pučkog zabavljača, koji je nesumnjivo autorov alter ego, pršte domišljati i briljantni komentari na mnoge događaje iz tamnih razdoblja domaće povijesti: Seljačku bunu, turska osvajanja, ali i na socijalni status domaćeg puka te tragičnu sudbinu kajkavskog jezika nakon Gajeve jezične reforme. Prožeti zdravom pučkom logikom i filozofijom otpora, pisani su na osobitoj i originalnoj kajkavštini, koju je Krleža stvorio na temelju svoga vlastitog jezičnog iskustva i kajkavske lektire.

Intelektualcu širokih obzora i interesa, kakav je Krleža neupitno bio, odgovarao je esejistički izričaj, kojim je na neki način prožeta većina njegova opusa, svjedočeći, između ostalog, o težnji prevladavanja tradicionalnih granica među žanrovima, što je osobitost moderne književnosti. Eseje kao književnu vrstu pisao je pak od samih svojih književnih početaka, anticipirajući svoju buduću leksikografsku  karijeru, u kojoj je njegova erudicija pronašla zahvalan medij. Krležini eseji pripadaju među najbolja svjetska esejistička ostvarenja, svjedočeći zamahom svojega obuhvata o njegovu intelektu, koji je prvenstveno bio umjetničkog senzibiliteta. U njegovu esejističkom opusu osobito mjesto zauzimaju polemičko-esejističke knjige Moj obračun s njima i Dijalektički antibarbarus.

Izlaganjem vrijedne građe iz rukopisne ostavštine MiroslavaKrleže te javnim čitanjem njegovih tekstova, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu se pridružuje obilježavanju ove značajne obljetnice, važne za hrvatsku, ali i europsku kulturnu povijest.

Nives Gajdobranski
nives.gajdobranski@gmail.com

Akademija-Art.hr