Juraj Jonke
jjonke1@net.hr
Novi je Matičin pravopis zapravo stari novosadski pravopis
Ako je i Deklaracija o ravnopravnosti hrvatskoga jezika doživjela slom zajedno sa smrću Ljudevita Jonkea (1907.-1979.), profesor Ljudevit Jonke ostal je do danas živom legendom kano branitelj hrvatskoga jezika u XX. st.
Za jugo diktature kada se hrvatski jezik smio imenom spomenuti samo kano inačica srbskohrvatskoga, prof. Jonke je na sve moguće načine podkopaval još jedan pokušaj beogradske čaršije nametnuti nam srbski kano jedinstven jezik za Srbe i Hrvate prema velikosrbskom četničkom planu “do istrage naše ili vaše” – koji je u Titovoj jugokomunističkoj bratstvojedinstvujušćoj diktaturi 1954. dobil ime: ‘Novosadski dogovor’.
U knjigi Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća prof. Jonke se usudil Zagrebačku Filoložku školu prikazati glavnom zaprjekom širenju tlapnji o jezičnom jedinstvu Hrvata i Srba i nas učiti da hrvatski jezik nije nikakva zapadna inačica srbskohrvatskoga, nego samosvojan jezik s oblikovanom normom koji je u XIX. stoljeću bil u javnoj uporabi kano obćeprihvaćen standardni jezik u Hrvatskoj. Jonke, tako, kroči stopama Otca Domovine Ante Starčevića prvoga javnog protivnika Vuka Stefanovića Karadžića među Hrvatima.
Već 1864. Starčević dokazuje da su smjernice Karadžićeva jednonarječna novoštokavskoga srbskog jezika s izgovornim pravopisom same po sebi u dubokoj suprotnosti s načelima Zagrebačke filoložke škole koja zagovara posebnost hrvatskoga književnog jezika izgrađena na tronarječnim vrelima s hrvatskim korienskim načinom pisanja. Riečju, za profesora Ljudevita Jonkea hrvatski i srbski su dva različita slavenska jezika slični odprilike koliko je hrvatski sličan slovenskom.
Sa zloslutnjom, preko volje – pošto mu je naredil Vladimir Bakarić iz CK KPH jer veli Beograd svakako hoće da se taj Novosadski dogovor sa srbijanskim lingvistima podpiše – profesor Jonke otišal je u Novi Sad u Maticu srpsku. Nu, dok su kasnije neki na smrt preplašeni podpisnici s Deklaracije povukli svoje podpise, profesor Ljudevit Jonke učinil je obratno. Povukal je svoj podpis s Novosadskoga dogovora i svima dal na znanje da misli da Novosadski dogovor služi Beogradu za srbizaciju “do istrage” hrvatskog jezika.
Srbi mu to ne će oprostiti nakon Titina prevrata u Karađorđevu 1971. Pošto je ministar prosvjete Stipe Šuvar već dal na lomači spaliti proljećarski Hrvatski pravopis, zabranit će i tiskanje Jonkeove zadnje knjige Hrvatski književni jezik danas. Šuvar da se dodvori Beogradu, svrgnut će prof. Jonkea sa svih položaja i s prijezirom ga izbaciti na ulicu kano šugava psa. Ne će dopustiti i da se javno objavi da je prof. Jonke bil lažno obtužen i podlo oklevetan za utaju poreza. Umirovljen, Ljudevit Jonke razboljet će se i uskoro umrieti od jeda i jada.
Akademija-Art.hr
30.03.2011.
