Nova knjiga pjesama Drage Štambuka: Nebo u bunaru

Neobično lijepa knjiga poput oblaka izašla je najnovija i knjiga velikog pjesnika Drage Štambuka „Nebo u Bunaru“, Nakladnik Croatia rediviva, Zagreb

Knjiga sadrži slijedeća poglavlja: Trostisi, Nedovršeno stvaranje svijeta, Corcovado, Piranhe i nakraju završava P.S.

Rođen 20. rujna.

Pjesnik,

U vrijeme žetve.

Cjelovite, oštre i tvrde riječi rastu iz gustoće smrti i vječnosti

Lahor

Tako nježan,

da ne pokazuje smjer.

U vrijeme

Otpala jabuka,

od zemlje truli.

Miris sladora.

Nad bunarom

list, što pada

u nebo

ZID OD POEZIJE

Sve ploče sa Zida postat će nadgrobne,

a na rubove njine, prijatelji će zadjet

kitice cvijetja domaćega, dok huk bure

u prolazu trgom bilježit će sa štovanjem

daru se vašemu i vještini s riječima.

Vi koje dotaknuše Muze i Bozi s Parnasa

okrenite se u grobu naopačke, ustanite

i uspravni zagledajte prema pučini, prema

moru drevnome koje duše vaše brusi i uzdiže,

zbrajajuć proplamsaje im posljednje, sadar.

Što novo je u novom svijetu,

to drevni je svijet kojega stari

posve zaboravi.

Drago Štambuk

Donosimo neke riječi koje su napisali o Dragi Štambuku neke važne osobnosti:

– Lucidna Vesna Parun, ispisujući povodom Croatiam aeternam vjerojatno najbolji tekst o nekoj konkretnoj pjesničkoj zbirci ili autorskom opusu objavljen posljednjih godina u Hrvatskoj, nepogrešivo je imenovala paradoks Štambukove novije poezije, konstatirajući kako ona, mada gordeć se u samom naslovu imenom države, zahtjeva u stvari jedno posve nepolitičko čitanje. Jer doista, u filigranskom tkanju njena sadržaja nema ni mrvu državoslovlja, u tom je pisanju izvršena pretvorba političkog čina u san duše, u krik mora i otoka, u suzu. Štambuk je toliko drukčiji da možda da možda čak i nije pjesnik nego žrvvanj,što iz sebeuz škripu i buku izbacuje samljevene ideje, simbole i apstrakcije, i-poput kakva poludjela žreca-vraća ih bez milosti natrag u materiju u kal.

Hrvoje Pejaković

– Ove su pjesme precizno izdjeljane, kao nožem, bez i traga literarne pretencioznosti. Svaka riječ ima svoju težinu, silu od koje nema uzmaka, bogatu jekama i značenjima. Cjelovite, oštre i tvrde riječi rastu iz gustoće smrti i vječnosti. Snaga pjesama ne rasipa se niti usporava, već je teška i prijeteća, s korijenjem koje istovremeno prodire u dubinu vremena, drevnih jezika, zaboravljenih mitova, dirajući srce sadašnjega trenutka. […] Štambukov je svijet u kojemu kraljuju smrt i praznina. što nije tragedija, jer smrt je apsolutni vladar svijeta, jedina izvjesnost, drugar vremena i njegova sigurna kraja.

Rifa’at Sallam

– Poezija je to koja bi se dala klesati na nadgrobne spomenike, no od nje bi mogle nastati uspavanke, nova poglavlja trubadurske lirike mračnog smjera, te u nas nevđena domoljubna lirika lišena svakog patosa, okrenuta transcendentalnom a opet duboko uzemljena. […]

Akademija-Art.hr
05.12..2011.