Deset godina nakon što su postale prve države koje su ozakonile eutanaziju, Nizozemska i Belgija sada omogućavaju potpomognuto samoubojstvo za oko 4000 ljudi godišnje
Većina su bili oboljeli od raka, ali su tu sada i neki s Alzheimerovom bolešću, nakon novog tumačenja zakona.
Ubojstvo iz milosrđa (mercy killing) smrtonosnom injekcijom u Nizozemskoj je dopušteno za pacijente koji su u potpunosti psihički svjesni, ali im je patnja postala "nepodnošljiva i beskrajna" zbog neizlječive bolesti. Oko trećina svih zahtjeva smatrala se "ozbiljnim" po procjeni liječnika, navode iz ministarstva.
"Koncept ‘nepodnošljive patnje’ postao je mnogo jasniji" tijekom godina, kaže Eric van Wijlick, strateg Kraljevskog nizozemskog liječničkog društva (KNMG).
Eutanazija je omogućena oboljelom od Alzheimerove bolesti po prvi put prošle godine, što je "bilo nezamislivo 2002.g.", kaže Walburg de Jong iz udruge ‘Pravo na smrt NL’ koja zagovara eutanaziju.
Velika većina od 3136 pacijenata koji su eutanazirani u Nizozemskoj 2010.g. bolovala je od karcinoma u terminalnom stadiju, a oko 80% odabralo je umrijeti kod kuće. Nedavno je oformljeno šest putujućih medicinskih timova – svaki s liječnikom i medicinskom sestrom – kako bi pomagali ljudima umrijeti kod kuće, kada im njihovi lokalni liječnici odbiju dati smrtonosnu injekciju. Njihova intervencija zatražena je već 100 puta od početka djelovanja timova u ožujku, rekao je De Jong.
No, to je pokrenulo određena pitanja u nizozemskom liječničkom udruženju. Eutanazija je postala središnja tema razgovora između liječnika i pacijenta koji trpi kada se treba razmišljati o "posljednjem utočištu", rekao je Wijlick. "Za one ljude koji su izrazili želju umrijeti, smrt nije uvijek najbolje rješenje", dodao je.
Belgija je slijedila nizozemski primjer kasnije 2002.g. sa zakonom kojim je ozakonila eutanaziju nakon duge rasprave između kršćanskih i sekularnih stranaka. Prema izvješću Komisije za evaluaciju i kontrolu eutanazije, u Belgiji su bila 1133 ubojstva iz milosrđa 2011.g., što predstavlja 1% svih smrtnih slučajeva u zemlji, dodajući da brojke rastu.
Velika većina (81%) Belgijanaca koji odluče umrijeti potpomognutim samoubojstvom jesu Flamanci, zbog svoje kulturne blizine Nizozemcima.
"Zakon (o eutanaziji) je bio pozitivan, jer je napravio ogromne promjene u odnosu pacijent-liječnik", kaže Jacqueline Herremans, predsjednica Belgijske udruge za pravo na smrt s dostojanstvom (ADME). "Mnogi tabui o kraju života su skinuti", kaže ona. "Tako se obiteljima omogućuje da se bolje pripreme i prihvate smrt svojih najmilijih. Oni mogu organizirati rituale, poput posljednjeg pozdrava i zadnjeg obroka…", kaže ona.
Iako većina zemalja zabranjuje ubojstvo iz millosrđa, ovo pitanje često puta nije do kraja razjašnjeno jer neki dopuštaju "pasivnu" eutanaziju, u situacijama kada medicinska struka ne zahtijeva bitku za spas pacijenta ili kada pacijenti mogu odbiti liječničku pomoć.
Izvor: Ivan Ćelić, dr.med. / HKLD
Akademija-Art
