Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
Gliptoteka (Galerija I.)
Nika Radić
Moramo se razgovarati
od 08. 02. (u 19.00 sati) do 27. 02. 2011.
Izložba „Moramo se razgovarati“ postav izložbe shvaća kao instalacijski rad sam po sebi, a sastoji se od radova u raznim medijima koje povezuje ista tema. Radi se o komunikaciji i njezinim (ne)mogućnosima uspjeha.
Uvodno slovo Nika Radić: Moramo se razgovarati. I znamo da razgovori koji tako počnu obično ne idu dobro, ali to je valjda i dalje osnovna potreba. Nadamo se da će nas sugovornik razumjeti a onda nam se čini da nas drugi razumiju samo ako su to, o čemu govorimo, već i tako i tako osjetili i sami. Katkad mislim da se radi o rezonanci, a ne o slanju poruke.
Niklas Luhmann, Komunikacija nije vjerojatna
Razgovor Katalin Timar i Nike Radić
Miško Šuvaković, Reception
Razgovor Rolfa Wienköttera i Nike Radić
Transkript videa „Za promatrača“; Ješa Denegri i Miško Šuvaković
Dizajn kataloga/knjige
Mihajlo Arsovski.
Na dvije video projekcije na zidovima („ČAJ S OLIVIOM“ 2010. 4 min, loop i „CIGARETA S GORANOM“, 2011. 10 min loop) vide se arhitektonski okviri vrata koja otvaraju pogled u jedan iluzorni prostor u kojem se kreću i razgovaraju neki ljudi. Gledajući sliku na zidu koja podsjeća na barokno trompe l’oeil zidno slikarstvo, promatrač je stavljen u poziciju voajera i ubrzo shvaća da su njegove mogućnosti razumijevanja komunikacije među ljudima na slici vrlo ograničene.
Slična se stvar događa sa serijama fotografija („PROZOR MILANO“ 2008., 24 kom 33×50 cm i „PROZOR BERLIN“ 2010., 112x76cm) na kojima se kroz prozor vide ljudi koji komuniciraju međusobno i s nekim ljudima koji su izvan kadra.
Video „KIND OF LIKE“ iz 2003. prikazuje dvoje ljudi kako večeraju i razgovaraju se, ali se od zbivanja vide samo njihove ruke i stol a od razgovora su ostale samo poštapalice. Rad skreće pažnju na komunikaciju među ljudima koja se odvija na neverbalnom nivou i često više govori od izgovorenih, artikuliranih riječi.
Svakodnevna komunikacija se stalno bori s teškoćama, što je sličan problem s kojim se suočavamo i u recepciji umjetnosti. Umjetnici ne mogu potpuno kontrolirati interpretaciju vlastitog rada i nesporazumi koji tu nužno nastaju, dio su konačne recepcije. Na video instalaciji „Za promatrača“ (2009., 30 min loop) dva se likovna teoretičara (Ješa Denegri i Miško Šuvaković) razgovaraju o tome koja je uloga promatrača u institucijama koje izlažu suvremenu umjetnost.
Uz izložbu se pojavljuje i publikacija u dizajnu Mihajla Arsovskog s tekstovima koji nadopunjuju temu izložbe: razgovor između Katalin Timár i Nike Radić na zatvaranju njezine izložbe „Out of Place“ u Münchenu 2010., „Komunikacija nije vjerojatna“ Niklasa Luhmanna, razgovor Nike Radić s Rolfom Wienkötterom o medijaciji umjetnosti, „Recepcija“ Miška Šuvakovića iz Pojmovnika suvremene umjetnosti te transkript razgovora Ješe Denegrija i Miška Šuvakovića iz video instalacije „Za promatrača“.
Akademija-Art.hr
04.02.2011.
