
Je li vrijeme pregazilo Zavod za zapošljavanje?
Priča o dvoje nezaposlenih s evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koji su ovih dana prvi put u pet odnosno čak punih sedam godina doživjeli poziv savjetnika iz HZZ-a da se jave radi razgovora za posao u javnim radovima pokazala je da sličnih sudbina ima još
Tako nam se javila čitateljica, jedna od 337.240 nezaposlenih koliko ih je trenutačno na Zavodu, da se požali kako ona u gotovo tri godine otkad je prijavljena na Zavod nije doživjela ni to.
»Blago onima koje zovu barem zbog javnih radova, meni do sada nisu ponudili ni toliko«, kaže naša sugovornica, koja je posebno ogorčena na priču koja je prije nekoliko dana osvanula u medijima: o tome da se u riječkom Zavodu za zapošljavanje, zbog problema s telefonskim linijama, nisu javljali na telefon poslodavcu koji je htio prijaviti potrebu za radnicima. Kako je prijavljena u jednoj maloj ispostavi koja gravitira Rijeci, kaže da joj takva situacija u većem gradu oduzima svaku nadu da će ikada dobiti ponudu za posao.
Isti stav može se primijetiti i na nekoliko internetskih foruma, na kojima nezaposleni razmjenjuju iskustva u potrazi za poslom, među ostalim i vezano uz internetske portale i privatne agencije preko kojih se poslovi također traže. Tako smo, na primjer, u jednoj od tih rasprava pronašli komentare nekoliko ljudi koji preko državnog Zavoda tijekom nekoliko mjeseci nisu dobili uputnicu za razgovor s poslodavcem, ali ima dosta onih koji su s nekim portalima imali pozitivna iskustva.
Kao pozitivniji primjeri spominju se MojPosao.hr i Posao.hr, a oni koji su se javljali na oglase poslodavaca putem tih servisa kažu da su u većini slučajeva dobili povratni odgovor poslodavca, pa i u relativno kratkom vremenu uspjeli dobiti posao. Istina, najčešće ne stalan, nego na određeni rok, pa ima onih koji su putem portala posao već našli dva ili tri puta. I mnogi zaključuju kako je potpuni ‘promašaj’ to što se troši novac na financiranje glomaznog Zavoda za zapošljavanje, koji i u vlastitom godišnjem izvješću »priznaje« da u prosjeku uspijeva zaposliti manje od četvrtinu osoba koje se prijave u njegovu evidenciju«.
Čemu služi takav Zavod za zapošljavanje? Je li doista riječ o instituciji koju je pregazilo vrijeme? Bismo li postigli više da na tržištu umesto jednog velikog Zavoda imamo više manjih agencija koje bi se financirale iz doprinosa poslodavaca za koje traže radnike, ili doprinosa radnika koji tako uspiju pronaći posao, umjesto što sada iz plaća izdvajamo 1,7 ili 1,6 posto (javna poduzeća jedan dio tog doprinosa usmjeravaju za zapošljavanje invalida, ako nemaju odgovarajuću kvotu zaposlenih osoba s invaliditetom) i dodatno financiramo politiku zapošljavanja iz državnog proračuna? Je li rješenje, možda, u tome da se postojeći Zavod, barem njegove manje ispostave, pretvore u agencije, koje će dio usluge ponuditi tržištu?
Iako kažu da očekuju restrukturiranje HZZ-a, pogotovo sada kad su iz proračuna dobili oko 60 milijuna kuna više u odnosu na lani odobrena sredstva, u Vladi ne misle tako. Naprotiv, savjetnica u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava Sanja Crnković-Pozaić, inače i nekadašnja ravnateljica Zavoda, kaže da nije vrijeme da na taj način propitkujemo instituciju te da naš Zavod nije loš.
Foto: Mnovine.biz
Izvor: Marijana Matković / Vjesnik.hr
Izvor: Marijana Matković / Vjesnik.hr
Akademija-Art
